Kada sam prvi put posjetio portal SaRock.ba, primijetio sam entuzijazam koji mi nije značio ništa više od toga. Svih ovih godina, posmatrao sam različite pokušaje pokretanja bh. medija koji bi bili orijentisani ka žešćem zvuku, ali plamen strasti gašen je ledenom vodom životnih obaveza, nedostatka publike i pravca. U slučaju SaRocka, stvari su krenule drugačijim tokom; malo-pomalo uvidio sam da se radi o adresi koja se puni kvalitetnim tekstovima i to mnogo češće nego što sam očekivao.
Kao čitatelj, smatram da je SaRock trenutno vodeće bh. glasilo posvećeno gitarskom zvuku, i ovo govorim sa mnogo ljubavi ka izuzetno vrijednoj ISK ekipi koju najčešće kočim ja svojim nedostatkom volje da se zalažem više. Kad kažem “vodeće”, ovdje prvenstveno mislim na količinu kvalitetnih tekstova iza kojih stoji redakcija jednog lica – Neven D. je osnivač, urednik, novinar, webmaster i social media menadžer SaRock portala.
U intervjuu koji je pred vama, sa Nevenom sam razgovarao o pokretanju portala, filozofiji, generacijskim razlikama, lažima i medijskoj pismenosti naših bendova.
Spasite SaRock.ba (klikni!) u svoje bookmarke!
Nevene, nećeš zamjeriti na ovom prvom, ali iskrenom pitanju: došlo je doba u životu kad ne mogu da povežem ime i lice. U prethodnim privatnim razgovorima uputio si me da si zeru stariji od mene, ali to nas danas čini generacijom. Kuda smo hodali, gdje smo se sretali, daj mi povuci neku nit vodilju, da se ne sramotim kad se sretnemo uživo idući put.
To je ono vrijeme kad smo se svi znali, imali ustaljene rute kretanja i kad je na koncerte išao korteo od Akademije, Pozorišta ili Ćumeza. Vrijeme kad su svi koji slušaju “normalnu” muziku zajedno sjedili i družili se na istim mjestima koja su na moju veliku žalost većinom zavšila u smrtovnicama. I sam se sjećaš one masovnosti, prave gladi za muzikom i kulturom tih godina. I sad se mimoiđemo na koncertima, ali u drugim ulogama i s drugim ekipama.
SaRock se pojavio iznenada i veoma brzo opravdao titulu vodećeg bh. glasila posvećenog gitarskom zvuku. Krenimo od početka: kako je došlo do ideje da pokreneš SaRock i šta je zapravo problem koji si htio riješiti pokretanjem ovog web magazina?
Hvala ti puno na tom epitetu. Sama ideja o muzičkom mediju je tinjala još od davnih dana i rada na kultnom sarajevskom ISV radiju, ali se vremenom transformisala od klasičnog radija, preko internet radija i časopisa do portala. Životni put, razni poslovi i okolnosti su dugo te planove držali na dnu ladice. Iskreno, bilo je i straha. Stajao je upitnik iznad glave može li se ovakav vid medija uopšte primiti i zaživjeti. Tako to valjda ide u svemu, jedan dan samo prelomiš i ispuniš sam sebi staru želju, kud puklo da puklo. Muzika mi previše znači u životu i nisam htio da samo sjedim i pametujem kako ništa ne valja i sve je užasno. Nije.
Oko nas su bendovi koji su u svojim žanrovima bar u istom rangu s dosta stranih, onih na koje se po defaultu režu vene. Užasno me nerviralo kad meni bliski ljudi počnu držati predavanja kako na ovim prostorima nema kvalitetnog, na primjer, hardcorea. Onda ih poklopiš Urban Instinktom, Nevenom, Brutalom, Staticøm i kamionom odličnih imena, pa se okrene priča na druge negativnosti i mane. Ima izuzetnog stonera, post-punka, metalcorea, nu-metala i mnogo “egzotičnijih” žanrova, samo se treba malo zaroviti. Ako preko SaRocka mogu bar malo pomoći da tako kvalitetna i meni draga muzika pronađe put do što više ljudi, niko sretniji od mene.
Ime “SaRock” mnoge asocira na Sarajevo. Je li tako jednostavno ili ima i neko dublje značenje? Pored toga, ovo rock je poprilično neprecizno, s obzirom da pokrivaš veliki broj različitih žanrova.
Iza imena se ne skriva pretjerana dubina i filozofija. Ostalo je iz spomenutih starih planova, a kad je došlo vrijeme da se priča konačno ozvaniči domenom, uopšte nisam razmišljao o alternativama. “Sa” asocira na Sarajevo, ali nije ograničenje ili otežavajuća okolnost i sumnjam da će ikad biti potrebe za rebrandingom, tipa Sarajevo-x u Klix. “Rock” je korijen svega i polazna tačka. Lično sam više vezan za mnogo žešće žanrove, ali samo neka je glasno.
Kad je bilo jasno da će stranica zaživjeti, koliko se ovo što sad vidimo razlikovalo od prve ideje? Ima li stvari koje si izostavio, i šta ti se trenutno pokazuje kao najkompleksnije u uređivanju?
Stranica je živ organizam i sve je podložno brojnim promjenama, a dosta stvari se radi, popravlja i poboljšava u hodu. Sigurno je najveći izazov vrijeme i kako pokriti sve što je prvobitno zamišljeno. Žao mi je što se neke rubrike malo ostavljaju po strani i pate na račun drugih, ali se nadam da će se sve to vremenom izbalansirati i utegnuti. S jedne strane je super što postoji dosta ideja, s druge je malo problematično kako sve ostvariti.
Kad odem na stranicu, uvijek mi u oči upadne oznaka “1.0” na vrhu stranice, podno logotipa. Što bi rekli u gejmerskoj industriji – postoji li neki roadmap i šta bi SaRock 2.0 zapravo trebao biti, kakve bi novitete trebao donijeti?
Jedina zadaća te oznake je da me natjera da realizujem ideje koje su još uvijek na papiru i čekanju. Uz uvijek oku potrebna dizajnerska osvježenja i utezanja, verzija 2.0 se uglavnom svodi na nove sadržaje. Na primjer, top lista je jedna od stavki planiranih za novi update, ali je srećom krenula ranije i pokazala se kao pun pogodak. Odziv i reakcije su premašile sva očekivanja. U pripremi su i pojedini sadržaji koji zahtijevaju aktivnije uključivanje i čitatelja i bendova, ali ćemo opširnije o tome kad dođu na red.
U doba algoritama, ti si odlučio da osnovni izraz SaRocka bude onaj tekstualni, što je teži, ali vjerujem i najbolji izbor u današnje doba. Je li izbor teksta kao glavnog alata za izražavanje stvar godina, želja ili nečeg trećeg?
Ponekad bacim pogled na one moderne reelove i cool prezentacije muzičkih sadržaja kod mlađih generacija (da, znam da ovo zvuči kao gunđanje nekog metuzalema). Sebe jednostavno ne vidim u tome. Portal i tekst su se pokazali kao pravi izbor i uvijek će biti osnovna forma, što svakako ne znači da neće u budućnosti biti pogurani i drugim oblicima. Lijepo je imati otvorene opcije i razne mogućnosti nadogradnje, pa ćemo vidjeti.
Ljudi ne shvataju koliko je kompleksan posao koji radiš. Kako izgleda tvoj radni dan? Imaš li sedmične redakcijske sastanke sam sa sobom, koliko dnevno vremena potrošiš za uređivanje stranice, ali i društvenih mreža na kojima si zadivljujuće prisutan i konzistentan?
Sastanci i žestoke svađe sa samim sobom su svakodnevna rutina. Ljudi uglavnom vide samo finalni proizvod – objavljena je neka vijest. Jako puno vremena oduzima istraživanje, preslušavanje, planiranje, pisanje, lektorisanje, kontakt s bendovima i čitateljima, kao i održavanje stranice i grafički dio. Kao neko ko privatno baš i ne podnosi društvene mreže, morao sam se pomiriti da su ovdje neophodne i bitan dio kompletne slike. Čak su neke rubrike rezervisane samo za mreže.
Također, iskustvo u web developmentu mi je mnogo pomoglo i olakšalo tehnički dio, dok ostalo ide svojim prirodnim tokom. Naravno, mnoge stvari vremenom postaju rutina i manji bauk nego na početku. Kad nešto iskreno voliš, uživaš u tome i ne posmatraš kao klasični posao, sve je mnogo lakše i podnošljivije.
Da li tražiš saradnike/ce? Je li bilo ponuda i koji su uslovi koje osoba koja želi akreditaciju SaRocka treba da ispuni?
Svakako je u planu i uskoro će biti potrebna pojačanja, prije svega kako bi bilo moguće realizovati sve ranije zamišljeno. Uslov je najjednostavniji mogući – da te osobe vole muziku i žele da daju aktivan doprinos ovom malom svijetu. Slogan “Volimo muziku” ipak nije prazna floskula. Najlakše je ispraviti greške, lektorisati, urediti i uputiti, ali čisto sumnjam da odrasloj individui možeš i trebaš usađivati ljubav, želju i elan. Kad bude objavljen konkretan konkurs, bit će zanimljivo vidjeti ima li zainteresovanih s traženom dijagnozom.
Primijetio sam da u dosta alternativnih medija otkako se ja ovim bavim (20+ godina) uvijek fali kritičkog osvrta na stvari. Tačnije rečeno, medij jako često funkcionišu kao promoteri gdje je “dobro sve, samo nek se radi”. Kakva je uređivačka politika SaRocka? Bojiš li se stati na crtu umjetnicima, preispitati ono što kažu?
U dosadašnjem radu sam se najviše bazirao na meni drage i bitne stvari, pa nisam često imao potrebu da stajem na crtu. Inače nisam nešto bojažljiv i tih, tako da sigurno ne postoji strah od normalne kritike. Primarna ideja jeste pomoći i promovisati, ali u svakom slučaju po zaslugama i u granicama objektivnosti, koliko god je to moguće svakom od nas. Dobronamjerna kritika je poželjna i jako korisna stvar, samo zavisi da li je čovjek sposoban da je prihvati i proba izvući najbolje iz nje. Sam sam uvijek spreman i otvoren za istu.
U ovom trenu ti i ja smo suštinski ista generacija ljudi. Prošli smo mjesta koja više ne postoje, slušali bendovi čiji članovima gitare skupljaju prašinu već dekadama. Postoji ta trulež u hvaljenju vlastite generacije, od koje ja volim pobjeći. Šta je naša generacija, bez obzira na raskoš mjesta, organizatora i umjetnika uvijek radila krivo? Da li je postojalo nešto što je, po tvom mišljenju, naše napore unakazilo, usporilo, degradiralo?
Ja ću uvijek na to vrijeme gledati s dozom nostalgije, ali i dozom kritike. Činjenica od koje ne možemo pobjeći je da se desio egzodus iz Sarajeva, posebno ljudi naših godina i onih koji su bili bitan dio te scene, nebitno u kojim ulogama. Drugi veliki problem je povlačenje i odustajanje ljudi preko noći. Da li samo zbog zasićenja, neispunjenih očekivanja, života, novih obaveza i prioriteta, ali definitivno prelako.
Odjednom su odustajali značajni bendovi i organizatori, smanjivala se publika, zatvarala su se važna mjesta. Ogroman je hendikep kad u tako kratkom intervalu ostaneš ozbiljno “osakaćen”, pa logično dolazi do pada i pitanja kako dalje. Također, mislim da su skoro sve generacije nedovoljno pripremale naredne i gledale na ono šta dolazi sutra.
Bio je jedan period velikog zatišja na sarajevskoj i bh. sceni, a onda su stvari u posljednjih nekoliko godina krenule jačati; pojavili su se novi bendovi, nove priče; ti predvodiš jednu od njih. Nisi skrivao da ti se sviđaju organizacijski napori ekipa poput NVGUS bookinga. Šta ti je dobro u ovoj novoj eri? Šta bi moglo biti bolje?
Ta višegodišnja rupa je bila katastrofa iz koje se nije lako izvući. Kad pričamo o Sarajevu, Nešo u AG-u radi lavovski posao i teško je samo i pohvatati sve njegove najave. “Gospodu” posebno volim jer nepogrešivo gađaju moj ukus i zaslužni su što u svom dvorištu slušam regionalne bendove koji mi mnogo znače, a koji su nas inače zaobilazili. Vidi se odmah koliko truda i ljubavi ulažu u sve što rade. Keno i ekipa su od Eternal Flamea napravili već respektabilan festival. Ne smijem zaboraviti ni ekipe koje zajedničkim snagama stoje iza Forever Summer Festa, za koji im od srca želim da postane dugogodišnja i nezaobilazna tradicija.
“Zvučnik Booking” i DKC također znaju i više nego prijatno iznenaditi. Upravo je najavljen Soulfly i to je vijest godine. Uz Blazea Bayleya, Brainstorm, Prodigy i oprezno puhanje u jogurt, mala euforija ipak isplivava. Ne znam koliko je to još uvijek realno očekivati, ali mislim da bi uz aktivniju podršku svih nas aktuelna dešavanja mogla napredovati nekoliko stepenica, pa da opet u Sarajevu bendovi poput Madballa, Agnostic Fronta, Biohazarda, Kreatora, Iced Eartha, Exodusa, Pro-Paina i sličnih postanu normalna vijest i svakodnevnica.
Ja sam davno odustao od velikih zvijezda, ne treba se bespotrebno zavaravati i lagati. Pogodit će nas s vremena na vrijeme neki Sting, Bruce, U2 ili Purple. Ali ako bi se situacija resetovala na gorespomenutu i ono vrijeme prije zatišja, ja bih bio presretan. U svakom slučaju, mislim da je najbitnije da svi podržimo napore ljudi koji se trenutno žrtvuju i ovo iznose na svojim leđima, pa ćemo vidjeti šta to nosi sa sobom. Naučen na oprez, ali ipak opravdano optimističan.
Kako dugi niz godina nosim više uniformi, djelujem kao urednik, autor, muzičar i organizator, prečesto se nađem u neugodnoj poziciji da pokušam i ne uspijem ukazati na ili promijeniti nešto što smatram problematičnim. Ti si poprilično čist u tom smislu i tu si samo kao novinar, izvjestitelj iz rovova, pa da probamo: kakva je trenutna bosanskohercegovačka muzička scena koju ti smatraš glavnim ciljem SaRocka? Kakva je ona sarajevska?
Mnogo je mišljenja, neka su utemeljena u činjenicama, neka u ličnim mišljenjima. Kako je moguće da imamo tako veliki jaz između, recimo, aktivnih muzičara koji smatraju da nema adekvatne podrške i solidarnosti, a s druge strane gledamo pune klubove na koncertima?
U globalu, bosanskohercegovačka scena vidno napreduje i mnogi gradovi se bude. U Bihaću razvaljuju metal bendovi i sami organizuju festival. Tuzla je bastion hardcorea. U Mostaru ekipa okupljena oko više bendova i bookinga radi fantastične stvari. U Banjoj Luci trešte punk, alternativni metal i stoner. Organizuju se fine svirke u Brčkom i Novom Travniku. I više nego pozitivno sam iznenađen koliko se ljudi trude, snimaju, bookiraju, koliko je izražena DIY kultura i davanje sebe toj zdravoj priči.
Možemo na to gledati kao na baby steps i napore pojedinaca ili malih krugova ljudi, ali isto tako kao na veliki i realan potencijal za veće stvari. Što se tiče Sarajeva i razilaženja u mišljenjima, mora ovdje biti nešto naopako, takav nam je valjda zrak. Organizacija, underground i DIY fazon su definitivno u zamahu. Ima i odličnih bendova. Pristrasno ću izdvojiti Semetru kao svjetski bend i bit će mi užasno žao ako ne probiju sve granice. Šteta što nisu otišli na Wacken ove godine, ali ima vremena.
Isto tako, lako se mogu uočiti i podjele, nezainteresovanost za podršku drugih i neka vrsta nerealnih želja, ciljeva i očekivanja. Glupo je da ego i nebitne sitnice stoje na putu bilo kakvom progresu. S druge strane, jako mi je drago da se pojedini organizatori i bendovi druže sa svojim istomišljenicima iz regiona, uvezuju se, dogovaraju promocije i uzvraćaju posjete. To su ideali kojim treba težiti i koji moraju donijeti prave rezultate.
Iznimno mnogo vremena provodiš radeći na promociji domaćih bendova. Da li ti njih ganjaš ili oni ganjaju tebe? Šta je češća varijanta, i kakva je tvoja ocjena pripremljenosti bendova za saradnju sa medijima, od elektronskih press kitova do prijave novosti?
Primarni cilj SaRocka će uvijek biti podrška regionalnoj sceni, bendovima i organizatorima, a za ostalo ćemo lako. Logično, na samom početku sam ja kao totalni anonimus ganjao i peglao ljude, ali se to već poprilično promijenilo. Ganjamo jedni druge i to je super. Susreo sam se s bendovima koji nemaju bukvalno niti jednu sliku za objavu i onim koji imaju profesionalne kitove, kakvim bi bile zadovoljne i svjetske zvijezde. Za neke vijesti prekopavaš najopskurnije kutke interneta kako bi pronašao par najosnovnijih informacija, a za neke te skoro bude stid jer je bend odradio većinu tvog posla.
Posebno su me oduševile neke mlade grupe iz raznih dijelova bivše države. Sami se jave, kulturno predstave i pošalju šta imaju od materijala. Neki su čak mjesec ranije najavljivali debitantske singlove i interesovali se za bilo koji vid saradnje i promocije. Jednostavno ne možeš da ih ne podržiš koliko god je u tvojoj moći. Primijetio sam da dosta bendova počinje koristiti usluge PR agencija i freelancera, sve više mailova dolazi s istih adresa. Kad malo bolje razmislim, nije ni to loša varijanta. Nisu svi jednako poletni oko tog segmenta rada, ali je bitno da se sve na kraju dogovori i završi.
Kao čitatelj, koje regionalne i lokalne portale posjećuješ? Koje su ti priče interesantne?
Uporno dajem sve od sebe da izbjegnem bilo koji vid šunda i živim u blaženom neznanju. U životu su mi jako bitni sport, muzika, stripovi, književnost i priroda. Za većinu tih stvari još uvijek postoje odlični forumi, prave riznice i bogatstvo. Kao i prije pokretanja SaRocka, volim protabiriti regionalne muzičke portale i uvijek mi je drago otkriti/naučiti nešto novo. Ipak, slabo se šta može mjeriti s mirisom svježe odštampanog stripa, knjige, časopisa ili fanzina. Neprevaziđeni old school osjećaj.
Postoji li možda “idejni” kill switch, neki uslov koji bi te, da se ispuni, natjerao da pritisneš crveno dugme i srušiš SARock?
Vidiš, nisam o tome razmišljao. Do sada. Neka se kotrlja dok priča bude imala smisla. Možda se i desi neko pomračenje uma i pritisak dugmeta, ali mi ne pada na pamet razlog koji bi to izazvao. Vjerovatno bih prvo razmislio da prepustim nekome uzde, ne da samo pobjegnem preko noći.
Hvala ti na ovom zaista opširnom razgovoru. Reci mi na kraju jednu rock’n’roll laž u koju si vjerovao i ponosan si na svoju naivnost, iako te život razuvjerio.
Neobično se naći s ove strane, tačno ne znam kako da se ponašam. Hvala tebi na pozivu i iskrenoj podršci od prvih dana SaRocka, kao i na svemu što ISK radi za scenu više od dvije duge decenije. Natjerao si me da dobro izližem tastaturu, pa očekuj jednak tretman kad POPIK izbaci novi materijal ili nekom sličnom prilikom.
R’n’r laž? Vjerovatno neki iz plejade mitova kojim su nas starije generacije kljukale kao djecu. Možda pretjerano romantiziranje i veličanje Sarajeva kao centra svega ili da su najveći svjetski bendovi bezobrazno krali pjesme Indexa.
