Gig Report: Pro-Pain, Undivided, Morrigu @ Sloga

KO: Pro-Pain, Undivided, Morrigu
KAD: 19.10.2011.
GDJE: Klub Cinemas (ex- Sloga)

Sjajno hardcore dešavanje pogodilo je bh publiku u noći sa devetnaest na dvadeseti oktobar ove godine. U klubu Cinemas (bivša Sloga) u sklopu svoje slavljeničke turneje “20 Years of Hardcore” zastao je njujorški Pro-Pain, zajedno sa bendovima podrške Undivided i Morrigu.

Bio je ovo povratak Pro-Paina na koji se čekalo dobre dvije godine, ali koji je od njihovog prvog koncerta u BiH, petog septembra 2009. godine bio u tajnosti planiran.

Prvi na binu izlazi švicarski bend Morrigu koji je patio od dvostruke boljke – hem su metalci na hardcore koncertu, hem sviraju prvi u Sarajevu što u 99% slučajeva nije najsretnija opcija. Morrigu uprkos ogromnom trudu da animira publiku koja još i nije pristigla u klub u pravom broju nije uspio u svom naumu. Iza naziva njihovog žanra dark emotional metal krije se zapravo melodični death metal sa dosta različitih utjecaja, meni su generalno sjeli, za ostatak ekipe stvarno nisam siguran jer je generalno izostala bilo kakva vrsta podrške bendu osim kurtoaznih aplauza.

Morrigu

 

Drugi na binu izlazi Undivided i tu počinje pravi dernek. Ekipa se lagano okupila i počela skakutati sa noge na nogu, a uslijedili su i prvi pokušaji šutke. Za sve vas koji ne znate, Undivided je još 2009. godine u Bosnu i Hercegovinu poslao dvadeset diskova sa četiri pjesme, te su zamolili ISK ekipu da to razdijeli raji, što smo mi i učinili na našoj rođendanskoj proslavi kada je svirao Malignant Tumour. Ove godine donijeli su mnogo kopija svog albuma iz 2009. godine, albuma koji nosi naziv “Until Death” i  kojeg je svako ko je htio mogao dobiti potpuno besplatno na štandu. Stav Undivideda je da se muzika treba širiti i skidamo im kapu zbog toga, ali još više zbog sjajne svirke – mješavina njujorške hardcore škole sa traljavošću kakvu volimo, a nalazimo je u ranim snimkama benda D.R.I. definitivno je pogodila žicu ovog kritičara. Undivided je zaista bend koji vrijedi čuti, ali i podržati. Mnogi mladi bendovi bi dosta toga trebali naučiti o promociji i odnosu prema organizatorima i publici od Undivideda.

Undivided

 

Spomenut ću i jedan nemili incident koji se desio za vrijeme nastupa Undivideda. U jednom trenutku, dok sam posmatrao i slušao Undivided, prišlo mi je više ljudi, vidno uzrujanih jednim od posjetilaca koncerta koji je na leđima, tj. na majici imao ispisana slova SS karakterističnim fontom koji su koristile nacističke SS trupe u Drugom svjetskom ratu. Smirio sam ljude uz obećanje da ću izvidjeti o čemu se dešava i kada sam se popeo na binu da osmotrim sumnjivca sprijeda (nekako sam se potajno nadao da je to jedna od onih loše dizajniranih majica Slayera), neugodno sam se iznenadio ugledavši majicu sa motivima Totenkopfa (mrtvačka glava koju je kao svoju insigniju koristila treća SS divizija istog imena). Nema sumnje, u pitanju je bila majica sa nacističkim motivima. Obavijestio sam organizatore, kasnije je bilo problema jer je NAVODNO (nisam čuo, zato ne želim ni da sudim) ista osoba nazivala menadžera turneje Joeya Severancea (afroamerikanca) majmunom i dobacivala mu prijetnje. Hitrom reakcijom organizatora koncerta i članova tima turneje, sporna majica je otklonjena, a vlasnik majice je udaljen sa lica mjesta da se malo presabere. Time smo spriječili dalje incidente, a moglo ih je biti.

Bit ću toliko otvoren da u ovom reportu kažem ovako ispred ISK Webzinea / Radio Showa i kao PR BHxHC Booking i SMF Promotions ekipa: kad dolazite na naša dešavanja, svoja ubjeđenja desne orijentacije ostavite kući, a ako niste u stanju to uraditi, nemojte ni dolaziti. Neće svijet propasti. Na našim koncertima se ljudi poštuju po svim mogućim osnovama, a sve nesporazume rješavamo razgovorom, a ne mržnjom.

Pro-Pain

 

Poslije Morrigua i sjajnog Undivideda, na binu izlazi Pro-Pain. I šta reći za bend koji dvadeset godina svira hardcore baš kako se hardcore treba svirati? Ništa osim da su ni manje ni više nego genijalni! Ne bih se usudio porediti koncert iz 2009. godine sa ovim koncertom, ali mislim da su na obje svirke emocije prštale na sve strane. Pro-Pain je na binu izašao sa dvije nove zamjene u postavi – bubnjar Joe zamijenio je Ricka Halversona koji se publici predstavio 2009. godine, a na mjestu Tom Climchucka našao se novi gitarista po imenu Adam Phillips. Tom Climchuck je nažalost napustio bend 2011. godine zbog ozbiljnih zdravstvenih problema, opasnih po život. Bilo je nekako tužno ne vidjeti ga na ovom derneku, no mi mu želimo sve najbolje, brzo ozdravljenje i skori povratak na binu. Tješi podatak da je Adam Phillips sjajno odradio svoj posao, a da je i pravi showman, od držanja na bini pa do sviranja.

Rođendanska setlista bila je mješavina pjesama sa svih albuma sa posebnim naglaskom na danas već legendarni “Foul Taste of Freedom”, a pjesme su bile lansirane u stilu u kojem su to radili Ramonesi – bez priče između pjesama, samo jedna za drugom. Samo je falio uzvik 1-2-3-4!

Poslije koncerta desio se dernek sličan onome iz 2009. godine, a kada kažemo da smo imali problem da Garyija i ekipu otpremimo iz kafane i Sarajeva, vjerujte mi – nismo puno pogriješili! Pro-Pain se još jednom pokazao kao ako ne jedan od najboljih, a onda najbolji živući hardcore bend, a podrška u vidu Undivideda razveselila je sve one koji vole hardcore punk stare škole.