Po dobrom starom običaju, godina je na izmaku, a mi sumiramo rezultate slušanja u posljednjih 365 dana. Bilo je zadivljujuće lako sklopiti listu, jednu od najšarenijih otkako je ovog web magazina. Kao i uvijek, lista najboljih izdanja je poslagana nasumično. Ukoliko vam zafali još materijala pored ovih deset, preporučujem izdanja Damira Avdića, Wolfbrigadea i Jig-Aija iz 2019.

Twin Temple – Twin Temple (Bring You Their Signature Sound… Satanic Doo-Wop)

Nešto je beskrajno romantično u tugaljivom zvuku doo-wopa, žanra čije ste hitove slušali i pjevušili, a da kao i većina niste ni znali da tu pripadaju. A šta se desi kada se zvuk doo-wopa blago modernizira, producentski utegne i iskoristi za bespoštedno, haman komično promovisanje satanizma? Desi se album Twin Templea, jedno od najvećih iznenađenja 2019. godine. Zarazne r’n’b numere isijavaju takvu privrženost Satani da bi zavidan ostao i Tobias Forge.

Toxic Holocaust – Primal Future: 2019

Trebalo je nekoliko sedmica da novi album Toxic Holocausta legne na svoje mjesto. Da li je do generalnog zasićenja sirovim metalpunk zvukom ili činjenicom da se Primal Future: 2019 ne razlikuje značajno od ranijeg opusa benda, ne bih znao reći. No kada je legao, legao je. Možda čak i zeru melodičniji od prijašnjeg izdanja, Primal Future: 2019 je tvrd orah, album koji namijenjen ni da bude trendeseter ni dio postojećeg trenda. Probrana publika će znati prepoznati kvalitet. Preporuka broj dva u ovom maniru je Wraith i njihov Absolute Power.

Possessed – Revelations Of Oblivion

Većina metal bendova ne poživi 33 godine, a kamoli da naprave pauzu od 33 godine između dva izdanja. No to je upravo uradio legendarni Possessed koji je nasljednika Beyond The Gatesa iz 1986. godine objavio 2019. godine. Revelations Of Oblivion zvuči kao slayerovski thrash mnogo više nego klasični death metal album, što je dodatni plus.

Kada na to dodamo tihu jezu ispoljenu kroz suptilne gitarske dionice koje na trenutke nažalost preglasava odlični vokal Jeffa Becarre, album se penje visoko na listi izdanja koje morate poslušati, ukoliko već niste.

Pročitaj i ovo:  Toxic Holocaust objavio spot za New World Beyond

Otoboke Beaver – Itekoma Hits

Japanski punk, teško shvatljiv, još teže svarljiv. Otoboke Beaver je iznenađenje koje je prvi put promolilo glavu u moj krug interesovanja spotom za numeru Don’t Light My Fire, a sve nakon toga je historija. Ili tačnije rečeno, histerija, jer Otoboke Beaver lakim potezima guli kožu jednog žanra i oblači kožu drugog, tako da će vas na ovom albumu dočekati punk, noise i thrash upakovani u poremećeni kawaii celofan.

Kosmo i Kviteri – Kosmo i Kviteri

Bosanskohercegovačka scena je poprilično stagnirala ove godine sa novim izdanjima (a kada nije), bilo da se radi o komercijalno prihvaćenim grupama ili onima koje još uvijek sviraju za karte i gajbu pive. Pri samom kraju godine, stiže nam iznenađenje u vidu debitantskog izdanja grupe Kosmo i Kviteri.

Osnovani nekad u dekadi na zalasku, Kosmo i Kviteri su prošli turbulentan put od lokalne sarajevske atrakcije za raju sa ASU-a do benda čiji su članovi razbacani širom svijeta, pa se postavlja pitanje da li uopće od njih možemo više očekivati bilo kakav angažman. Debi album sniman 2014. i 2017. godine je iznenađenje godine i jedan od najboljih albuma objavljenih ne samo u Sarajevu, već i Bosni i Hercegovini u jako dugo vremena.

U potpunosti operisani od bilo kakve želje da se žanrovski kategoriziraju, Kosmo i Kviteri prolaze kroz funk, psihodeliju, hip-hop, čak i metal ne mareći za pristupačnost njihove muzike masama (a pristupačna je jer je iznimno zabavna i nevjerovatno dobro odsvirana).

Dva vokala, Sale i Adi, sav nedostatak vokalnih sposobnosti nadoknađuju karizmom koja isijava kroz sulude tekstove. Najsvijetliji primjer tih trenutaka na albumu su numere Suad, Milorad i Pola, iako na albumu ne postoji nijedna loša pjesma – all killer no filler materijal. Ne sjećam se kad sam sa više lakoće i zadovoljstva iskeširao 12 maraka za digitalno izdanje grupe.

Pročitaj i ovo:  Black Flag: kad pjesma postane užasavajuća stvarnost

Keygen Church – Bullug Gegbug Ibgabiug Gixcure Dagabciea Fuic

Digitalne platforme poput Bandcampa još uvijek su rasadnik odlične muzike i mjesto na kojem možeš otkriti zvuk koji možda nikad ne bi došao do vaših ušiju zbog prepreka u algoritmu streaming servisa. Dokaz ovoj tvrdnji je Keygen Church, metalsynth projekt anonimusa koji se krije i iza benda sličnog zvuka nazvanog Master Boot Record. Bullug Gegbug Ibgabiug Gixcure Dagabciea Fuic je osamnaest minuta duga rapsodija metal ideja provučenih kroz sintetički obruč. Kao izgubljeni soundtrack prva dva Dooma. Neponovljivo.

Devin Townsend – Empath
Sigurno ste gledali barem jedan od nastavaka Ljudi u crnom. Znate u kakvim se ljudskim kožama skrivaju vanzemaljci? Uvijek su ti “ljudi” visoki, ima nešto neobično u njihovim pojavama, neka facijalna ekspresija koja ih čini pomjerenim u odnosu na druge. Sada upalite Google i potražite fotografiju Devina Townsenda. Ako vam njegov fizički izgled nije dovoljan dokaz da se radi o vanzemaljcu, onda bacite uho na “Empath”, njegovo posljednje solo izdanje u kojem su granice muzičkih izraza u potpunosti izbrisane.

Poput pradavnog boga zvuka kojem su se klanjali u prakozorju čovječanstva, Townsend je uspio da snimi album koji krije deset hiljada tajni i nikada ga nećete moći spoznati u potpunosti. Zašto? Jer ste ljudsko biće i vaš slušni aparat nije podešen da ukapira ove vrste frekvencija.

Činčila – Bez oblika

Još jedno i više nego pozitivno iznenađenje stiže nam iz Sarajeva. Činčila je još 2016. godine objavila svoj prvi album Šta znam. Iako su već tada počeli ubirati simpatije rock’n’roll pučanstva, Šta znam se aranžerski, zvukom i idejama čini kao demo izdanje naspram novog albuma Bez oblika.

Radi se o izrazito zrelom albumu koji besramno crpi inspiraciju iz bunara alternativnog zvuka devedesetih. No ne dajte se prevariti, ne radi se o đonjenju ideja ili ponovnom sviranju onoga što smo već čuli milion puta. Bez oblika, suprotno imenu, ima jasno definisan oblik i zvuči svježe kao rijetko koji album sa našeg govornog područja 2019. godine.

Pročitaj i ovo:  Pank bez politike - čekaj, šta?

Blood Incantation – Hidden History of the Human Race

Nakon mnoštvo preslušavanja, i dalje nisam siguran koliko se tajni krije u trideset i kusur minuta drugog studijskog izdanja američkog death metal benda. Ovakav death metal inače nije moj prvi izbor, ali hipnotička kombinacija progresivnog i agresivnog je razlog što titula death metal Pink Floyda savršenog odgovara baš Blood Incantationu.

U potpunosti snimljen analognom tehnologijom, Hidden History of the Human Race je izvanzemaljski susret meditativnog i destruktivnog zvuka koji baš kao i gorespomenuti Empath krije tajne u koje ćete moći eventualno proniknuti nakon mnogo i mnogo godina slušanja.

Bad Religion – Age of Unreason
Nakon dugogodišnjeg ignorisanja postojanja grupa kao što su NOFX i Bad Religion, prije nekoliko godina moj muzički ukus je sazrio tako da sam poželio čuti i nešto drugačije osim krljanja. Bad Religion sam prihvatio iz razloga što sam pronašao sebe u nekim od njihovih tekstova sa albuma Bad North iz 2013. godine. Bio je to početak mog žestokog interesovanja za ovu grupu, koja ne jenjava ni ove godine: Last.FM profil i Spotify su mi prijavili da sam Bad Religionu dao najviše svog vremena u 2019. godini, te su time postali i najslušanija grupa godine, a slijede ih Motorhead, NOFX, Hank Von Hell, AC/DC i ostali (nikakvo iznenađenje).

Age of Unreason je prvi novi album Bad Religiona koji je objavljen u eri mog aktivnog slušanja grupe. Samim tim, interes je bio izrazito visok i opravdali su sve i jedno očekivanje. Album objavljene u eri Trumpa, na kojem se Trump ne spominje je jasan, melodičan i žestok otpor ne samo američkom predsjedniku i idejama koje predstavlja, već svim ludilima u koje smo kolektivno zapali kao čovječanstvo. Age of Unreason je predivan i snažan, na trenutke opasno melanholičan materijal jednog od najboljih punk bendova današnjice.