Vijest da će Soulfly u sklopu Tribal Technology evropske turneje posjetiti Sarajevo sam dočekao sa ushićenjem. Zahvaljujući naporima Gramofona, jedno veliko ime došlo je u Sarajevo, i to ekskluzivno. Ovaj put je, za nevjerovati, preskočen cijeli region i uobičajene stanice poput Zagreba, Beograda i Ljubljane. Čuti Maxa Cavaleru u rodnom gradu mi je bilo ispunjenje sna jer mi Soulfly predstavlja bezbrižni srednjoškolski period slušanja nu metala i perioda dok još nisam imao jasnu sliku Maxovog doprinosa Sepulturi.
Razumijem metalce kojima “Roots” predstavlja traumu nakon odličnih thrash izdanja Sepulture. Ali budimo realni: metal je postajao zatvoren u sebe, umjetnički preambiciozan, previše kompleksan i distanciran od šire kulture. To je rezultiralo izolacijom žanra i povlačenja u niše, što je dovelo do gubitka protoka i dotoka nove publike. Upravo tada, kao odgovor na tu “sušu”, pojavio se nu metal. Bendovi kao što su Slipknot, Korn, Limp Bizkit, Soulfly i drugi su se lišili dogmi koje su do tada pratile metal i vratili ga na svjetsku muzičku scenu.
Sarajevska Semetra počinje tačno u 21 sat. Moj skepticizam ka izboru benda podrške je prvim tonovima pao u vodu. Semetru sam slušao u klupskoj atmosferi i citirao bih urednika ISK, Arnela Šarića Sharana:
Sinoćnjim nastupom Semetra je dokazala da nisu za klubova i zbijenih zidova. Na otvorenoj bini u dvorištu OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ zvučali su svjetski, te dostojno predstavili sebe i grad. Semetrin zvuk “diše” na otvorenom; različiti elementi žanrova koji čine pjesme sa albuma “Gods on Earth” došli su do izražaja, a svemu tome je doprinijelo zaista glasno i kvalitetno ozvučenje dostojno manifestacije, kao i binska rasvjeta. Semetra su iskusni muzičari i dobro potkovana ekipa koja je uradila odličan posao, i možda ih je domaća publika mogla malo vatrenije ispratiti.
Soulfly otvara koncert sa “Back to the Primitive” i daje do znanja da su u Sarajevo došli iznimno dobro raspoloženi. Max je na binu izašao u fudbalskom dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, poklonom Kenana Nizića iz organizacije Eternal Flame Festivala.
Već od prvih minuta je animirao publiku, a svaki put kad bi prozborio nekoliko riječi na bosanskom, publika je odgovarala ovacijama. Vrijedi istaći i druge članove; Zyona, Maxovog sina na bubnjevima, maestralnog, agresivnog i rovitog. Basista Chase Bryant je bio neumoljiv cijeli set, dok je gitarista Mike DeLeon dizao atmosferu gestikulacijom, a na kraju sišao sa bine, pružao ruku, zahvaljivao se i grlio sve redom.
Redale su se “Seek ‘n’ Strike”, “No Hope = No Fear”, pa onda “Prophecy” sa istoimenog albuma, koji mi je uz “Primitive” najdraže izdanje. Max je dirigirao Soulfly plemenom, kako inače zovu svoju publiku, i pozivao ljude na šutku, otvaranje i zatvaranje pita, horsko pjevanje, skakanje kojem se i on priključivao, bez da gubi kontrolu na sviranjem i glasom. Poslije pjesama “Fire”, “Bring It” i “Storm the Gates” pržili su “Execution Style”, koja govori o globalnom uništenju.
Trenutak predaha nastupio je kad je Max je na binu iznio berimbau, instrument koji izgledom podsjeća na luk. Ovaj simbol kapuere je duboko ukorijenjen u brazilskoj tradicionalnoj muzičkoj historiji. Na ovom instrumentu Max je izveo uvod u “Tribe”, a onda je uslijedila i “Favela/Dystopia” koja je podsjetila na političku svijest koja je uvijek bila srž Cavalerine muzike.
Nakon pjesama “Chama” i “Pain”, članovi su se povukli, pa vratili da sprže “Headup” koju su snimili sa Deftonesima, kao i “Jumdafuckup” koja je više od 600 ljudi, po našoj slobodnoj procjeni, dovela do erupcije oduševljenja jer je Max tradicionalno svu publiku posadio na zadnjice za zajednički skok i vrhunac koncerta završenog sa “Eye for and Eye”.
Najveća organizacijska zamjerka može se uputiti na manjak toaleta; dva montažna Toi Toija na ovako velik broj prisutnih i ispijenih pića uzrokovala su da red bude dug i konstantan. Možda je bilo dobro da se između i prije nastupa, u trenucima kad je to tehnički moguće, puštala muzika jer onako u tišini sam se osjećao kao na autobuskoj stanici okružen ljudima koje znam.
Soulfly i Semetra su ujedinili metalce svih podžanrova iz bh. gradova i okolnih država. Čestitke Gramofonu na njihovoj „najekstremnijoj“ organizaciji dosad. Nadam se da će ovo samo dodatno doliti benzin na vatru dovođenja ozbiljnih bendova i muzičara iz raznih krajeva svijeta. A i nije loš osjećaj kad poslije koncerta velikog benda ne moraš u smještaj ili auto, već možeš lagano pješke svojoj kući.
