Najbolja izdanja 2020. godine, lista Minela Abaza

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

najbolja izdanja

Iako mi je rečeno da je moguće da ću zbog prebolovanog Covida imati manji problem sa demencijom, poprilično sam siguran da je ovo moja prva top lista albuma, i to baš u godini koju, kako to dobro primjećuje Jasmin Hasanović, ipak ne smijemo zaboraviti.

Moj modus operandi nije da se ikome prilagođavam niti da budem (politički) korektan, pa je u tom tonu ispisan i ovaj tekst.

Anti-Flag – 20/20 Vision

Crne košulje, crne majice, utegnute pantalone. Veoma plastično i dobro uštimano, možda malo i previše za jedan pank bend, ali ipak veoma profesionalno i politično. Bend i ovaj album su, kao i uvijek, aktivistički nastrojeni, sa kritičkim osvrtom ka ljudima i političkim dešavanjima. Ima tu i akustike i nekog syntha. Na nekim dijelovima, rifovima i glasom me podsjetio na Rancid, naročito jer na pjesmi Resistance Frequencies čujemo i trubu. Moram izdvojiti spotove za pjesme 20/20 Vision i The Disease; prvi zbog odličnog scenarija i režije, te poruke koju pjesma nosi, a drugi zbog omaža filmu They Live iz 1988. godine, godine kad je bend počeo svirati.

Napalm Death – Logic Ravaged By Brute Force (EP) / Throes of Joy in the Jaws of Defeatism

Prethodna godina je bila plodna za Napalm Death. Prvo su početkom februara izbacili EP sa dvije pjesme, koji je trebao označiti početak njihove evropske turneje i ujedno najaviti novi studijski album, prvi nakon pet godina. EP nam je donio jednu novu traku (Logic Ravaged By Brute Force), inspirisanu bendom Killing Joke, dok je druga traka (White Kross) obrada pjesme originalno izvodi Sonic Youth.

U septembru je zatim izašao album koji se može okarakterisati kao kreativna eksplozija.
Bend na albumu pokazuje da su i dalje lideri, a ne samo pratioci trenda u polju grindcorea. Kao bend koji se ne da zatvoriti u okvire bilo kojeg žanra, Napalm Death je snimio savršen spoj panka, noisea, grinda i industrial metala. Pravi udar radosti u ralje defetizma.

Coriky – Coriky

Neki albumi vas “kupe” na prvu. Ovaj album je jedan takav, već od prve pjesme Clean Kill i udaraca o obruč doboša. Za ovu post-pank/post-hardcore supergrupu nisam znao ranije, niti znam kako sam došao do albuma, ali sam sretan što jesam. Uz dozu funka, doduše i malo više indie primjese za moj ukus, Coriky je ipak odličan spoj starog i novog, prljavog zvuka i dobre produkcije, jednostavno album koji se lako sluša i vari. Album koji se može preslušati uz šolju čaja, kako i glasi pjesma koju bih posebno istaknuo (Have A Cup of Tea) ali koji vas usput tjera na razmišljanje i preispitivanje vlastitih motiva.

Bad Cop/Bad Cop – The Ride

Ženski pop-pank bend za koji znam godinama, a nikad ih nisam poslušao, sve do prošlogodišnjeg online koncerta u organizaciji Fat Mikea/NOFX-a, na kojem su svirali i Bad Cop/Bad Cop. The Ride je baš pop-pank vožnja: od političkih i žestokih tekstova i rifova (Pursuit of Liberty kao kritika anti-migracijskih politika Donalda Trumpa preko ličnog iskustva izbjeglice), do ljubavnih i laganih pjesama. Kao i za post-pank/post-hardcore, šteta je da u Bosni i Hercegovini nema nijednog ženskog pank benda, a prijeko je potreban.

Ska Against Racism 2020 – benefit kompilacija

Ska nije mrtav, niti je nestao. Dolaskom Trumpa na vlast i usponom rasizma i ksenofobije posljednjih godina, kako u svijetu, tako i kod nas, interes za ska je opet porastao. Nakon što sam odgledao dokumentarac Under The Influence: 2 Tone Ska, naišao sam na ovu odličnu kompilaciju. Na kompilaciji je 28 pjesama starih i novih bendova, sporih i brzih pjesama, kao i obrada ska klasika (The Doped Up Dollies su obradile pjesmu Racist Friend, originalno u izvedbi The Specials), koje će zadovoljiti sve ljubitelje ska muzike, a vjerujem da će nešto za sebe naći i oni koji to nisu.

NOFX / Frank Turner – West Coast vs. Wessex

“Fucking of course I do! That sounds incredible” glasio je odgovor Frank Turnera kada mu se Fat Mike obratio i objasnio mu ideju za split. Tako smo dobili 5 pjesama Frank Turnera u izvedbi NOFX-a i 5 pjesama NOFX-a u izvedbi Frank Turnera. Ako slušate Turnera i pitate se kako bi zvučale pank verzije njegovih pjesama, i ako slušate NOFX i pitate se kako zvuče akustik/country verzije njihovih pjesama, ovaj split nudi odgovor.

Pročitaj i ovo:  Atheist Rap roka na domaćoj teritoriji
Pročitaj i ovo:  Atheist Rap roka na domaćoj teritoriji

Body Count – Carnivore

Naslovom albuma bend poručuje da su, bukvalno prevedeno, mesožderi. Ne znam da li su stvarno mesožderi ili nisu, ali ako su željeli poručiti da nisu mlakonje, to su uspjeli. Kako ne slušam aktivno Body Count, ne bih znao uporediti ovo izdanje sa prethodnicima, ali uzimajući u obzir njihove godine, te godine djelovanja benda (30 godina), ipak se radi o solidnom albumu. Nije to možda najbolji i najžešći materijal, ali je veoma dobar. Barem je Body Count žešći i vitalniji od puno mlađih bendova koji sviraju istu ili sličnu muziku.

Atheist Rap – Kompakt Disk EP

Rani radovi Atheist Rapa. Prvo snimljeno izdanje 1990. godine koje zbog raspada Jugoslavije i rata nikada nije doživjelo štampanje. Mislili su da su ovi snimci zauvijek nestali, ali nekim čudom i vezama su ih našli i dobili 2015 .godine, te su onda prethodne godine, na 31. godišnjicu benda, digitalizovane master snimke objavili na Bandcampu. Sretan rođendan, matori pokvarenjaci!

Sivilo. – Paranoidne deluzije (EP)

Treba napomenuti da albumi na ovoj listi nisu poredani od najgoreg ka najboljem, ali ipak, najbolje za kraj. Ovo odlično pank/hardcore/crust izdanje do mene je došlo niotkud, nenajavljeno – i rasturilo je! Sirovo, brzo, žestoko i jako, sa mračnim i moćnim tekstovima koji ga čine najboljim što domaća scena trenutno ima. Zadaća je ovo većini (novih) bendova koji se prodaju pod pank a zvuče kao (loša?) kopija Brkova i sličnih bendova, i koji bi mogli komotno ići kao tezgaroški bendovi čije ime završava sa Bend (Amadeus Bend i slični). Nisam optimista, ali se nadam da će Sivilo. nastaviti rokati ovako dobro i žestoko, te da će se u budućnosti pojaviti još sličnih bendova i izdanja.

Run The Jewels – RTJ4

Make Rap Punk Again – izrekao sam nekad u toku prethodne godine, ne znam povodom čega. To ozbiljno mislim, jer je problem većine današnje rap muzike taj da se on potpuno odvojio od svoje baze i zaboravio svoje korijene, postao mlak, te više liči na pop kompromis, samo ne na rap, naročito na neki žestoki pank/hc rap.

Srećom, to nije slučaj sa Run The Jewels i albumom RTJ4. Ovaj album je, nadamo se, povratak rapa panku, barem što se tiče Killer Mikea i El-P-ja.. Album izdat nekoliko dana nakon ubistva Georgea Floyda, sa odličnim beatovima i tekstovima kritičnim spram rasizma u redovima organa reda, sistemskog (i sistematskog) nasilja, siromaštva, korporativnih medija… Uz saradnju sa izvođačima kao što su DJ Premier, Pharrell Williams, Zack de la Rocha, Mavis Staples i Josh Homme, Run The Jewels pokazuju koliko jak rap može i treba biti. Kao u slučaju benda Sivilo. i njihovog EP-a na lokalnoj sceni, za nadati se je da će na globalnom nivou ovaj album potaknuti pojavu sličnih izvođača i izdanja.

Zaključak/epilog:

Kriza kakva je pandemija, pored toga što je tragična u svakom smislu, može biti i šansa. Ako već ne šansa za radikalne promjene društvene zbilje, onda za stvaralaštvo i kreativnost.

Pokazuju to albumi iznad, a nadam se da će ih u narednom periodu biti još više, te da će biti još bolji i kvalitetniji. Kako sam već rekao, nadam se da će se pojaviti i novi bendovi, naročito post-pank/post-hardcore, i da će se djevojke/cure/žene više uključiti u domaću scenu.

Također možete primijetiti da osim bendova Atheist Rap i Sivilo. na ovoj listi nema puno domaćih izdanja. To može puno reći o mom ukusu i izboru, ali to govori dosta i o stanju na sceni, postojećim bendovima i kvaliteti toga što stvaraju.

Minel Abaz
Bubnjar nekoliko sarajevskih punk grupa. Istaknuti antifašista i mislilac.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

ISK INSTAGRAMANIJA!

SLIČNI ČLANCI