Surf daske, toksični osvetnik, boje D.R.I.-ja, beer bongovi, šutke do plafona i nazad u podrum, te novi album “Massive Aggressive” kojeg smo imali priliku čuti među prvima na svijetu – da, u pitanju je bend Municipal Waste, a prije tri dana nastao je ovaj intervju – gitarista benda Ryan me zvao iz sjedišta izdavačke kuće Earache iz Londona, a intervju je bio kao i pjesme Municipala – puno pitanja u 13 minuta! Svi u Županju 11.9.2009.!
OK, možeš li nešto reći da vidim da li ovdje sve radi?
ARGHHHH (nedefinisani urlik)
(smijeh) To je lijepo, to je lijepo. Za početak, novi album „Massive Aggressive“ će uskoro biti na ulicama i za one nesretnike koji nisu imali priliku poslušati album, reci nam nešto više o njemu, procesu snimanja i takvim stvarima.
Naravno. Snimali smo ga u Richmondu na tajnoj lokaciji sa istim producentom kao i prošli put (Zeuss, op. Sharana), ali zvuk je siroviji, više stara škola, nekako bezvremenski, gitare, činele i jednostavnim pravo-u-facu pristupom, album koji je bijesan. Na njemu se nalazi par pjesama koje nisu odsvirane na prošlom albumu i ovaj put nema pjesama o teškom opijanju, mislim da smo tu temu obradili na prošlom albumu. Dakle, pravo-u-facu pristup koji dokazuje da smo još više agresivni.
Ako mene pitaš, mislim da ste postali ozbiljniji na ovom albumu, imam osjećaj kao da slušam pjesmu Acid Rain benda D.R.I., nekako ta ozbiljna atmosfera. Jeste li to uradili namjerno ili ste takvu atmosferu slučajno postigli?
Pa mislim da je ipak urađeno sa namjerom. Praktično smo željeli uraditi pjesme o nekim stvarima koje su utjecale na nas u našim privatnim životima, stvari koje nas ljute, o medijima, o ljudima koji su nas izdali, na neki način smo to ubacili u pjesme, i to što smo ljuti je rezultiralo bijesnim albumom, barem ja tako mislim.
Rekao si da nema pjesama o opijanju. Pošto nisam dobio tekstove pjesama, a i ne razumijem sve što je Tony otpjevao, interesuje me da li se lirički sadržaj u odnosu na prošle albume promijenio?
Pa dosta je horror priča, u nekim aspektima, kao recimo pjesma „Wolves of Chernobyl“, pjesma koja je inspirisana istinitim događajima, ali priča je izmijenjena u neki uvrnuti story-telling, o vukovima koji su postali radioaktivni u Černobilu i počeli napadati ljude. Pjesma koja se zove „Horny for Blood“ govori o zanosnoj ženi koja mami muškarce svojoj kući i ubija, takve vrste horror priča. Pjesma „Acid Sentence“ za koju sam ja napisao tekst zasnovana je na istinitom događaju, o serijskom ubici iz Engleske koji je svoje žrtve potapao u kiselini nakon što bi ih opljačkao. To su te horror priče, a na albumu su i pjesme kao što su „Media Skeptic“ koja govori o uzdizanju medija u Americi koji pričaju i šire laži među ljudima. Dakle, postoje stvari koje su realne kao i priče koje mi stvaramo.
Andrei Buzikov, umjetnik koji je radio omot i za vaš prošli album „The Art of Partying“ je i ovaj put uradio omot. Interesuje me više podataka u omotu za album „Massive Aggressive“, tj. da budem precizniji, da li je ime albuma imalo utjecaja na Andreijeve ideje prilikom rada na omotu?
Izabrali smo Andreia opet jer je naš dobar prijatelj, on je višestruko talentiran umjetnik. Izabrali smo njegov stil jer nismo željeli sliku, već sliku dobijenu tehnikom pointilizma, što je zapravo tačkanje koje čini sliku, ovo je jednostavniji i direktniji omot sa vrhunskom slikom, nije da baš omot ima veze sa imenom albuma, ali lik koji zabija koplje u nečije duplje, to izgleda poprilično agresivno, mi volim raditi sa Andreiom i mislim da je sjajno potrefio atmosferu albuma na omotu.
Mediji su dobili promo verziju albuma. Da li već ima reakcija sedme sile, neke recenzije ili nešto slično?
Čini se da se svima sviđa, ljudi su lako prešli preko beepova za zaštitu, ja verziju sa beepovima nisam čuo, ali vjerujem da ih je album prepun (smijeh), na svakom prijelazu pjesme. Ne sviđa nam se to, ali ljudi (iz Earachea, op. Sharana) moraju to uraditi. Jučer je organizovano premijerno preslušavanje albuma u Sohou u Londonu, u baru „Crobar“ gdje su ljudi imali priliku poslušati album bez promo zaštite, i svi su sjajno reagovali, svi su rekli da je album užitak slušati.
OK, nešto me stvarno interesuje, nikad nisam uspio nabaviti ni pronaći neke demo snimke Municipal Wastea. Jeste li ikad snimali ikakav demo i planirate li to ikad izbaciti kao izdanje?
Snimili smo prvi 7”, koji je ustvari bio demo, i izašao je i na kaseti, limitirano izdanje koje kruži okolo, baš kao i ovaj 7”. To je prava rijetkost i teško za pronaći jer je bio objavljeno nekih 300 komada u Americi i možda petstotinjak komada u Evropi i znam da ljudi to izdanje plaćaju puno više nego što bi trebali, a ko zna, možda ćemo neke od tih stvari opet objaviti u budućnosti.
Dio ste Earacheove velike porodice, kakav je položaj Municipal Wastea u toj kući, kako ste zadovoljni sa izdavačkom kućom?
Pa, trenutno sjedim u njihovom uredu i mogu samo reći pozitivne stvari. (smijeh) Osmijeh za njih, divni su.
Ljudi koji su pogledali vaše spotove i razumiju se u prave filmove već su uveliko shvatili da vas inspiriše Tromina produkcija, a sad ide jedno teško pitanje – najbolji Tromin film i zašto?
Ja bih rekao, Toxic Avenger, lagan izbor jer je taj film unikatan i dogurao je do dosta ljudi, stvari iz tog filma definitivno inspirišu naš bend, ako niste primjetili. Ja sam opsjednut toksičnim otpadom i deformisanim ljudima koji dobijaju super moći, mislim, to je najlakši izbor za mene.
Da, da…oduvijek sam te htio ovo pitati – surf daske na vašim koncertima i crowd surfing na njima. Da li je to inovacija koju je uveo bend ili vaši fanovi kao reakcija na muziku?
Na početku smo daske mi donosili sami i bacali ih u raju, onda su ljudi počeli sami da donose daske, a mi smo prestali, dakle ljudi su ih donosili kako bi na njima surfali po masi. Mi smo prestali jer bi nam daske svaki put bile ukradene, tako da, to još uvijek postoji na našim koncertima, ali ako hoćeš surfati, dasku donosiš sam.
Mnogi bendovi koje sam imao priliku intervjuisati, a posebno oni thrash metal i crossover thrash orijentacije hvale i skloniji su evropskom tlu i evropskim ljubiteljima metala. Iz perspektive Municipal Wastea, šta je bolje iskustvo – turneje po Americi ili Evropi?
Pa rekao bi Evropa, jer ovdje su ljudi puno strastveniji za tradicionalnim heavy metalom i thrashom, mislim, bez uvrede Americi, ali kad dođem ovdje u Evropu i krenem pričati o starim bendovima, ljudi znaju o čemu zapravo pričam, uzbudljiva mi je ta strast i zato glasam za Evropu, ljudi u Evropi će uvijek strastveno slušati heavy metal i thrash.
Vi ste jedan od bendova koji je konstantno na turneji, kad god neko ode na vaš Myspace profil može vidjeti barem nekoliko datuma, pa me interesuje da li ikad provodite vrijeme na probama? Da li vaše pjesme nastaju na probama ili ih pišete i smišljate dok ste u busu na turneji?
Obično kad smo kući, pišemo pjesme i uvježbavamo ih skoro svaki dan, pisanje pjesama i vježbanje je vitalna tačka svakog benda. Kad smo na turneji, nemamo vremena da uvježbavamo pjesme jer konstantno putujemo, tako da uvježbavanje ostavljamo iza sebe kući.
(opaska Sharana: nažalost, na ovom pitanju je kompjuter počeo štopati, tako da dio odgovora nije snimljen, pa sam ovaj odgovor sastavljao zdravorazumski.)
Već smo pričali o spotovima, a zaboravio sam upitati – koja pjesma sa nadolazećeg albuma će prva imati i video premijeru?
Imamo ideju, ali…nismo još sigurni koja pjesma će prva dobiti i spot, ima dosta moćnih pjesama, tako da o tome trenutno razmišljamo i pokušavamo to skontati.
Ja znam samo par bendova iz Virginije, pretpostavljam kao i većina naših čitatelja, tako da te molim da budeš ljubazan i preporučiš metal/HC/punk fanovima neke vrijedne bendove.
Pa preporučujem bend koji se zove Parasytic u kojem svira hrpa naših prijatelja, njihov zvuk je metalan, crusterski orijentisani, dakle neki crossover, pripazi da se piše sa Y umjesto sa I. Ne pratim baš toliko, dosta bendova izbija na površinu svakodnevno. Postoji dobar hardcore bend koji se zove Wasted Time, moj stari prijatelj bubnja u bendu, Wasted Time svira hardcore, i to su dva odlična benda iz našeg grada.
Veće svirke ili manje svirke, festivali ili klubovi – šta ti preferiraš?
Volim manje prostore za svirke, a ako je izbor između većeg prostora i festivala, rađe ću svirati na festivalu na otvorenom, to je poprilično cool.
Reci mi svoje mišljenje o ovom retro thrash valu, da li oni po tebi uspijevaju zarobiti esenciju thrasha, esenciju osamdesetih? Mislim na bendove kao što su Fueled by Fire, Bonded by Blood, Evile…
Iskreno, nisam slušao albume ovih bendova, trebao bi ih poslušati, pa ti dati mišljenje, tako da neću ništa naslijepo govorim, mislim, ja sam old school lik, slušam muziku stare škole, mislim da je cool to šta ti bendovi rade, što pokušavaju vratiti thrash, ali u tome ne čujem baš hardcore utjecaje kod tih bendova i mislim da je to greška, to što ljudi zaboravljaju odakle dolazi thrash metal – moraš pomiješati hardcore i heavy metal. Nisam slušao njihove albume, mora da si talentirani za to što rade, ali ja ostajem uz stare bendove.
Znam da je Dave, bubnjar benda, uključen i u neke druge projekte, basista Phil svira u Cannabis Corpseu, šta je sa tobom – imaš li ti još bendova iza sebe?
Misliš, sa Daveom?
Ne, ne, ti sam…
Ah to, da, ja također sviram u heavy metal bendu Voltur, stil je NWOBHM, sa tradicionalnim vokalima i gitarskim dionicama, ja tu sviram bas i na taj bend bi se trebalo pripaziti u budućnosti.
Ovo je pitanje mog kolege Dženana, on je slušao vašu pjesmu „Sadistic Magician“ i palo mu je na pamet da je pjesmu inspirisao stari grozni, što u prijevodu znači sjajni film „Wizard of Gore“. Je li to istina?
Vidiš, to je drugi put da mi neko postavlja to pitanje, ja stvarno volim taj film, ali je puka slučajnost što su teme oba djela zli magičari/čarobnjaci, ali pjesma nije o filmu.
Imam još pitanja, recimo ovo: tvoje mišljenje o svijetu bez Michaela Jacksona?
Michael je blizak mom srcu, i to me mučilo jedan dan, ali se jednostavno izgubi vremenom. On je umro, znaš ljudi umiru i to se dešava. Ako se drogiraš, desit će se i tebi.
OK, mislim da je to to! Vidjet ćemo se u Županji u Hrvatskoj, popit ćemo koju, svirate tamo jedanaestog septembra, pa bi te zamolio da se obratiš bosanskim fanovima koji slušaju ISK Radio Show (i čitaju ISK Webzine) i kažeš im zašto bi trebalo da se pojave na toj svirci!
Nismo nikad svirali tamo i potrudit ćemo se da damo svoj maksimum, bit će to divlji događaj, svirat ćemo žestoko heavy thrash…
I zato ljudi trebaju da dođu na svirku!
Da, upravo tako, trebaju da dođu i mi dolazimo da pijemo zajedno sa svima!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!