Mladi sarajevski bend Evading Downfall već godinu dana plijeni pažnju domaće metal publike. Koliko se isplati upornost i želja dokazuje i njihov sjajni materijal ”Through The Eyes Of The Martyr”, samoizdati EP koji je najava debi albuma. Specijalno, razgovarao sam sa Farukom, osnivačem i gitaristom benda. Od undergrounda do Hayata, od procesa nastanka pjesama do snimanja, Faruk je bio iskren i odgovarao srčano na svako pitanje. Uživajte!
Pozdrav, Faruk! Želim ti se odmah na početku zahvaliti na pristanku na ovaj intervju. Inače, ovo je prvi intervju sa nekim muzičarom na novom, redizajniranom ISK Webzine-u?
Ej pozdrav, hvala tebi na pozivu za isti. Čestitam i drago mi je da je napokon up and running.
Idemo se na početku skoncentrisati na Evading Downfall. U Sarajevu ste već vrlo, vrlo poznati u metal krugovima, u Bosni imate sve više i više fanova, kao i u susjednim zemlja, ali hajde za ljude koji ne znaju ko ste i šta ste ukratko reci nešto više o bendu.
Ovako, kao što si rekao ime benda je Evading Downfall i sviramo metalcore/melodic death metal sa raznim dodatnim primjesama, ali metalcore/melodic death metal bi bila najbliža definicija zvuka benda. Ukratko, sve je protkano melodijom i brzinom, to su nam dvije najbitnije karakteristike. Bend je nastao u septembru 2006.godine, i formirali smo ga Andrej Merkadić (vokal) i moja malenkost. Ubrzo su se priključili i Alex Alcantara Mulaosmanović (bubanj), Vedad Livnjak(gitara) i tadašnji basista Kenan Salihbegović. Svi prvobitni članovi benda su i dalje tu, osim na basu za koji je sada već odavno zadužen Saša Džino (Festival of Mutilation). Šta da ti još kažem, za ovu godinu i par mjeseci koliko postojimo, prezadovoljni smo, bilo je odličnih svirki, nismo se opustili, brzo smo snimili materijal, i zasad sve ide uzlaznom putanjom.
Izdali ste EP ”Through The Eyes Of The Martyr” koji je pokupio dosta hvalospjeva od strane slušatelja. Kako sada, sa neke vremenske distance gledaš na Vaše prvo izdanje, da li si zadovoljan sa istim?
Pa slagao bi kad bi rekao da nisam, recimo na posljednjoj svirci ja nisam mogao da vjerujem da raja zna tekstove pjesama, znaju gdje je koji dio u pjesmi itd. U tom aspektu sam zadovoljan, EP je uradio svoje, našao put do raje, imamo nešto konkretno kao bazu za dalji rad. S druge strane, perfekcionisti smo, pogotovo ja, i tu je stav da definitivno možemo bolje. Za album na kojem aktivno radimo definitivno ćemo ušminkati postojeće pjesme, izvesti par zahvata na instrumentima, ništa drastično, ali ipak ima da bude primjetno.
Kada komponuješ muziku, koja je tvoja najveća inspiracija? Da li istovremeno radiš sa piscem tekstova, ili riffove spremaš bez teksta, pa re-aranžirate pjesme tako ili? Drugim riječima, reci nam nešto više o kreativnom procesu nastanaka pjesama ED-a!
Tu su trojica ljudi koji su imali neizmjeran uticaj na moj stil sviranja, rada na pjesmama, a sigurno i muzički ukus. Posebnim redom: James Hetfield, Chuck Schuldiner i Ihsahn, oni su moji konstantni glavni izvori inspiracije. Ipak to nije sve, inspiriše me muzika u globali, dakle ne samo metal, recimo nekada dobar hip hop beat mi da ideju za ritam riffa, volim i elektronsku muziku, techno ima dobre melodije (smijeh).
Glede kreativnog procesa, ovo nije diplomatski odgovor, ali smo svi 100% uključeni u kreativni proces. Recimo riff može krenuti od mene, pa da Andrej i ja radimo na aranžmanu pjesme sami, mogu čak i ja sve sam odraditi, ali o pretvaranju toga u pjesmu nema govora dok se svi ne slože da je dovoljno dobro. Dosta je tu improvizacije na probi, recimo dođe neko s jednom dionicom, pa to sve razradimo i sl.
Moram da kažem da se naš rad ne zaustavlja s krajem probe, nego dalje ga prenosimo i dogovaramo uz kafu, razmjenjujemo mišljenja, i kad god nas je većina tu (živa istina), ljudi bježe od nas kada nas je više iz benda tu, valjda upeglamo (smijeh).
Uz sve ovo uvijek smo uvezani putem Interneta, razmijenjujemo dijelove, radimo kosture pjesama, pa kad sve sumiraš svako od nas pored obrazovanja, živi Evading Downfall. Drago mi je da smo razvili rutinu za rad na pjesmama, a da nismo uletili u zamku hiperprodukcije.
Ti si inače ljubitelj thrash metal zvuka, ali sviraš u bendu koji je zvukom, kao i pristupom stvaranju jako moderan. Da li dolazi do sukoba u tvojoj glavi kada pišeš?
Veliki ljubitelj thrasha! Pa da, kako da ti objasnim, koristim thrash kao direktnu inspiraciju da pokušam da napravim nešto svoje, originalno. Napravim thrash riff, dakle 1/1 thrash riff, ali iste sekunde kada Alex i ja počnemo da ga razrađujemo to ispadne skroz deseta stvar, što je meni super, jer Evading Downfall nema šta da traži u thrash metalu pored toliko odličnih bendova. Ali jedna stvar, iskreno, kad god stignem na probama derem riffove stare Metallice, Destructiona, Kreatora, Sodoma, Testamenta i drugih thrash bendova, čisto da me želja prođe.
Kad smo već kod modernog zvuka, kako gledaš na metal scenu danas, kako na Balkanu, tako i u svijetu? Ti i ja nismo imali sreću (barem bi to za mene bila sreća) da odrastamo u osamdesetima, pa mi reci kad vidiš te početke metala i usporediš ih sa metalom danas, koji su tvoji pogledi na situaciju?
Pa scena kao scena je super, meni se nekako čini da metal (bar izvan Balkana), dobija sve veću medijsku pozornost i ima more bendova na sve strane. Međutim, kako ja na sve to gledam, to je i mač sa dvije oštrice jer toliko je bendova koji su isti, šablonski, da mi se sve to zgadi, pogotovo ovaj moderni metal, svi svemirski zvuk neki imaju, izsintetiziran, preproduciran, čak su i coveri albuma počeli da nalikuju jedan drugom. Definitivno se slažem s tobom da nismo imali sreću da odrastamo u osamdesetima, tada je sve nekako profinjeno bilo, kvalitet, a ne kvantitet, a u isto vrijeme ljudi su non-stop probavali nove stvari, bez upadanja u zamku da zvuče mediokritetno.
Glede Balkan metal scene, sve je bolje i bolje, moja jedina zamjerka za Bosnu i Hercegovinu na prvom mjestu je da je scena nezdrava. Svi furaju iste furke i niko se ne bi usudio da proba nešto novo, a i ako sviraju većina samo svira radi djevojaka i neke fame, zadovoljavaju se takvim stvarima, od svirke do svirke, pa daj snimite nešto ljudi!
Mrzim i psihologiju ovaca, i kod nas se pojavio trend da će malac koji ide u 8.razred prvo odslušati diskografiju Cannibal Corpsea i Gorgorotha, a da nije čuo dvije pjesme od Metallice i Testamenta. Ovdje su favorizirani žanrovi thrash i death metal, i bez obzira na činjenicu koliko si ustvari neusviran, i koliko loše zvučiš, faca si. U ovo sam se lično nebrojeno puta uvjerio po našim svirkama (sigurno i ti). Ja sam ogorčen što su ljudi na našoj sceni u stanju popljuvati nu, progressive ili power metal bend samo zbog žanra koji sviraju, a da ih i ne čuju, bez obzira koliko je bend odličan. Onda je sasvim logično da bendovi nemaju entuzijazma i da scena sporo napreduje.
Snimili ste EP sa pet pjesama, a najavili ste i skorašnje snimanje full-lenght izdanja. Nemoj me krivo shvatiti, ali imam osjećaj da se negdje žurite, jesam li u pravu? Interesuje me da li ti lično smatraš da je bend sazreo sa ovim zvukom i pjesmama, ili ćete i dalje dopustiti korekcije zvuka i pjesama?
Ma upravu si, žuri nam se, imamo toliko ideja, a što smo stariji sve manje vremena imamo na raspolaganju, pa hoćemo da sve postavimo na svoje mjesto. Ne želim da zvučim pretenciozno, ali smatram da ako sada ne nagarimo, nećemo nikada. Svi mi uživamo u ovome, ali i sam sviraš u bendu pa znaš kako te nervira ako dugo vucaraš neiskorištenu ideju sa sobom. Ja prvi ne mislim da smo sada full zreli, jer niko od nas ne zna kako će to sve da zvuči za koju godinu, a pošto nam se muzički ukusi konstantno nadograđuju, stvari koje su nam prije bile super sada su postale dosadne i obrnuto. Za korekcije smo spremni, ali ne vjerujem da ćemo bitno mijenjati zvuk, dijelom jer raja prepoznaje naš stil sviranja i većom dijelom što je ovakav zvuk jedina tačka presjeka ukusa sviju iz benda.
Da li ima nekih vijesti vezanih za vaš nadolazeći debi album?
Što se albuma tiče, sve dolazi na svoje, sklapamo pjesme, usviravamo, mijenjamo, itd. Moja procjena je da će biti gotov u periodu ljeto/jesen 2008.godine. Snimanje i produkciju opet povjeravamo Stefanu Komljenoviću sa Radija 202, jer smo EP-om u toj sferi prezadovoljni, posao s njegove strane je meni prvom na nivou bendova koje ja slušam, čak i više. Album će da sadrži 12 pjesama, uključujući one s EP-a, ali sa zahvatima koje sam pomenuo, plus 7 novih. Uvezujemo se da materijal stigne do stranih izdavačkih kuća, tako da bi to trebalo biti pozitivno iznenađenje.
Kada bi Vam se pružila prilika da potpišete za neki domaći (ex-yu) komercijalni major label kao što je, recimo, Dallas Records, Hayat Productions ili B92 (iako se ni ovi labeli međusobno ne mogu porediti), da li bi ti stavio svoj potpis na ugovor? Ono što me interesuje, da li bi tebi kao metal muzičaru smetalo da ti se spot promoviše između dva spota narodnjaka?
Ja nebi stavio svoj potpis sigurno, prvo jer sa stilom muzike koji mi sviramo, oni nas vani nemaju šta gurat, ima toliko kvalitetnijih izdavačkih kuća, a ovdje bi snimci ionako našli put do raje. Tako da bi mi sigurno smetalo, možda bi čak i bilo OK da ima emisija za isključivo za metal, ali ovako između dva narodnjaka, to bi skroz loše bilo.
Ne bi volio da ulazimo u domenu žute štampe, ali pitanje slijedi, a mene lično interesuje tvoj odgovor. Nedavno si snimio reklamu za BH Telecom, bosanskohercegovačku telekom kompaniju. Sa tobom u reklami pojavilo se još par underground muzičara i u određenim krugovima krenula je rasprava o ”prodajama, izdajama i predajama”. Tvoje mišljenje o toj situaciji?
Ma meni je to sasvim OK, zato sam i snimio reklamu. Smetalo bi mi recimo kada bi na toj reklami bila muzika benda u kojem sviram, takva vrsta prodaje itd. Ovdje se radilo o super zezanciji za koju smo adekvatno isplaćeni. Drago mi je da me raja koja je gledala Evading Downfall na svirkama odma prepoznala na reklami, a to je sigurno jer sam ja tu ostao 100% ja, bez neke glume, tako da ko me vidio na svirci u akciji za reklamu nema šta da komentariše, na kraju krajeva, možda je tim ljudima krivo što oni nisu na istoj?
Odnedavno pišeš i za naš najveći metal portal The Aebyss. Još uvijek te potpisuju kao ”Novog Kolačića”. Odakle saradnja na The Aebyssu, i kako gledaš na rad BH metal medija – ima li šanse da mi nešto mijenjamo u ovakvoj zemlji, na ovakvoj sceni?
Tačno! To je između ostalih jedna od naj stvari koja mi se desila protekle godine, jer oni su starija, iskusnija ekipa, i stvarno sam se osjećao počastvovanim kada mi je iznesen prijedlog o mom regrutovanju. Saradnja je bila kao grom iz vedra neba, Džemal Bijedić (The Aebyss) me jedan dan pozvao na kafu i sumirao mi sve odgovornosti i obaveze, pristao sam bez razmišljanja, i to je to. Trenutno se još snalazim, nije baš ni lagano, ali stvarno pruža satisfakciju. Pomenuta titula Novi Kolačić stoji dok se čeka promjena skripte, jer je stranica prije bila predviđena za tri Aebyssovca.
Sigurno imaš svoje favorite među underground bendovima Bosne i Hercegovine, pa nam reci koji su to i zašto smatraš da su zvijezde na nebu BiH metala.
Moji favoriti su (redom koji mi pada napamet, ništa određeno):
Menace To Society – vrlo kvalitetan bend sa iskusnom ekipom i prepoznatljivim zvukom, ko je bio na MTS svirci zna značenje riječi silina, i pitanje je vremena kada će se ispaliti s ovog Balkana i zasvirati gdje zaslužuju;
Silent Kingdom – ovdje je svaki komentar suvišan, ljudi su spojili sevdah i metal, formirali vizualni i zvučni identitet, i rade punom parom. Definitivno jedan od najoriginalnijih bendova naširoko i nadaleko;
Aesthetic Empathy,ex-Kursk – dobro poznata ekipa, muzika po mom ćeifu, mentalitet većine naših metalaca je takav da u svojoj uskoumnosti ne prepoznaju puni potencijal, skladnost i ljepotu u zvuku ovog benda;
Ormus – uvijek sam volio Ormus, melodika je moja sfera interesovanja. God’s Grief je odličan album, i tek kada čovjek odsluša ovaj uradak može full uživati u live svirci ove ekipe;
Agonize – jedan od prvih naših bendova koje sam čuo uživo, čovjek ne može ostati ravnodušan kad ih čuje;
Festival Of Mutilation – ovo ću da kažem punih usta, nade našeg death metala, bend koji će vremenom sigurno plijeniti sve više i više pažnje. A što da ne, tehnički vrlo spremni, ambiciozni, i iz svirke u svirku osjetno bolji i bolji;
Kontra – svaki komentar je suvišan, kult, energična svirka je Kontra svirka;
Marginalan Margarin – sjajna satira naše komplet okoline i društva, upakovana uz super muziku i markantan scenski nastup, nema osobe u Sarajevu da nije čula pjesmu Kod Biche, od istih onih koji su navedeni u tekstu pjesme, do underground populacije, e treba i to znat, go go Marginalac!
Hvala ti puno na ovom razgovoru! Želim tebi i bendu još puno sreće i uspjeha u radu! Iskoristi priliku da nam poručiš nešto na što ja nisam obratio pažnju!
Hvala tebi, pogotovo što si baš nas izabrao za prvi intervju na redizajniranoj stranici! Želim svima da poručim da manje šupljiraju, a više rade. Da smo mi normalna država, web stranice kao što je ova bi imale više posjeta od Dernek.ba. Ovako ne može da ostane, ljudi dolazite na svirke, bendovi svirajte, snimajte, tjerajmo papke iz grada. Ako iko može da ovdje nešto promjeni, to su urbana raja. Za kraj, nadam se da svi zli jezici imaju na umu da se za dobrim konjem prašina diže
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!