KO: Ferocious Dog, Flogging Molly
KAD: 18.7.2022.
GDJE: Klub Proxima, Varšava
Kad god posjećujem druge gradove i države, obavezno gledam da li će se u periodu mog boravka održati koncerti bendova koje slušam. Kada mi je potvrđeno da ću u Varšavi provesti 10 dana, odmah sam se uputio u istraživanje lokalne punk i HC scene, te traženje potencijalnih koncerata.
I imao sam puno sreće. Ispostavilo se da će na samom kraju mog boravka u ovom gradu svirati dva velika punk benda, Flogging Molly i Anti-Flag.
U Varšavi sam zbog poslovnih obaveza zbog kojih sam nažalost propustio Ferocious Dog. Tako sam u klub Proxima stigao u 19:55, ne zatekavši nikakvu gužvu ispred, samo nekoliko ljudi na samom ulazu. Nakon minut-dva, došao sam na red, izvadio telefon, čiko na ulazu je skenirao QR kod i bio sam u klubu.
Kako je predgrupa već završila, a Flogging Molly se očekivao za nekih 15-20 minuta, klub je već bio pun. Iskoristio sam ovo vrijeme da obiđem sam klub, kako bih se mogao orijentisati, te sam nakon nekoliko minuta uzeo prvo pivo i gledao tehničare kako pripremaju zvuk za headlinera. Brzi line check; jedan-dva udarca po svim elementima i bubanj je bio spreman. Po jedna-dvije glasne riječi (ne deranje!) u mikrofone i to je bilo završeno. Par rifova na električnoj i bas gitari (upratio sam Bro Hymn od Pennywisea i Nervous Breakdown od Black Flaga) i gitare su bile spremne. Flogging Molly su mogli početi.
U tom trenutku sam shvatio jednu stvar. Dišem bez problema i nije zagušljivo. Iako lično ne pušim, na svirkama mi ne smeta dim jer sam navikao, ali ovo je zaista olakšanje, kao onda kad sam ih prvi put gledao na INmusic festivalu u Zagrebu 2010. godine na otvorenom. Taj koncert mi je svakako ostao u sjećanju kao jedan od najboljih i najluđih ikada.
Flogging Molly su otvorili koncert sa Drunken Lullabies, jednim od najvećih hitova benda. To je izazvalo ne samo eksplozivnu atmosferu u klubu, već i navalu emocija kod autora ovih redaka. Odmah sam se prisjetio koncerta prije 12 godina, sreće, veselja, umora i druga Tele koji me zbog problema sa leđima u jednom trenutku i nosio na ramenima. Ovaj put, neki od članova publike su bili roditelji koji su malu djecu nosili na ramenima, što je primijećeno i pohvaljeno od pjevača Davea Kinga.
Dave je sve vrijeme komunicirao sa publikom pozdravljajući ih između pjesama, zahvaljujući se na engleskom i poljskom, dajući flašice sa vodom, a kasnije, kao i u Zagrebu, limenke Guinness piva. Dave za nekoliko mjeseci puni 61 godinu, ali nivo njegove energije, ali i energije članova benda je nevjerovatan.
Jedna recenzija “Drunken Lullabies” kaže da ćete nakon jednog slušanja poželjeti da ste Irac, ja sam sinoć, tokom gledanja Kinga poželio da po stare dane budem Dave King. Stvarno smatram da je uspjeh onako dobro izgledati i biti onoliko lud u 61. godini.
Nakon odličnog sata i 15 minuta, bend završava set sa pjesmom The Seven Deadly Sins. Znajući da ovo ne znači definitivno kraj, jer se publika već počela derati, te da će se bend vratiti na bis, iskoristio sam priliku da odem do WC-a. Taman po povratku, članovi i članica su iz backstagea izlazili na binu te je uslijedila još jedna pjesma, moguće Tobacco Islands.
I onda odjava koju je pjevao cijeli klub, unatoč teškim vremenima u kojima se svi nalazimo, iz grla se orila Always look on the bright side of life.
Odličan klub, odlična organizacija i atmosfera, odlični Dave King i Flogging Molly. Besprijekrona tehnička realizacija, dobra oprema i postavljena bina, dobar merchandise benda, relativno jeftina karta i cijene pića u samom klubu. Oni koji me znaju, znaju da nisam jedan od onih koji uvijek gledaju na svijetliju stranu života, ali rado ću opet pogledati Flogging Molly.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
