Soulfly stiže u Sarajevo 29. jula! Koncert u glavnom gradu BiH otvorit će sarajevska Semetra. Tom prilikom, razgovarali smo sa Mirzom Ćorićem, gitaristom Semetre o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti benda.
Semetra će stati pred publiku prije benda Soulfly na sarajevskom koncertu 29. jula. Kakva je atmosfera u taboru nakon što ste saznali da ste izabrani, kako je uopće došlo do ove ponude?
Kao prvo, hvala na prilici da razgovaramo i pozdrav čitateljima ISK portala.
Kako se datum koncerta bliži, tako raste i naše uzbuđenje. Veoma se radujemo ovom nastupu pred, nadamo se, potpuno ispunjenim koncertnim prostorom dvorišta. U pitanju je kultna lokacija koja je do sada imala priliku da ugosti najveća imena ex-Yu scene, kako tokom njihovog vrhunca popularnosti 80-ih godina, tako i u bliskoj prošlosti.
Poziv od strane Edina Zubčevića je došao nekad početkom juna sa jasnim pitanjem da li smo na raspolaganju, i uz informaciju da i nakon našeg eventualnog pristanka, Soulfly daje konačnu riječ za support bend. Mi smo već imali planirane godišnje odmore izvan države u tom periodu, međutim poziv od strane Edina i Gramofona se ne odbija i vrlo brzo smo to ispomjerali i javili naš pozitivan odgovor. Veoma smo počastvovani što smo baš mi u toj ulozi i presretni smo što možemo sarađivati sa Gramofonom.
Prvi obrisi Semetre pojavljuju se tokom pandemijske 2020. godine, začuđujuće produktivnoj za veliki broj kreativaca koji su ostali bez mogućnosti direktne komunikacije sa publikom. Je li Semetra “rezultat pandemije” ili su korijeni dublje u tlu vremena?
Ono što ja znam je da su Gligor, Haris i Arnel krenuli sa nekim neobaveznim probama još 2018. godine, a bend je svoj neki pravac dobio u pandemiji 2020. godine. Ja sam se pridružio bendu u oktobru 2022. godine i od tog momenta se ide ka cilju koji je postignut objavljivanjem albuma „Gods on Earth“ 2025. godine.
Tako da bi se moglo reći da Semetra i jeste i nije produkt pandemije, možda u smislu „imanja vremena“, ali mi se svi poznajemo dugi niz godina, Gligor i ja smo svirali u dva benda prije ovog, Haris i Gligor su osnovali Ofsajd još 2001. godine, Arnel i Haris su išli u srednju školu skupa, Arnela ja znam još iz vremena mIRC-a i CD piraterije, tako da su korijeni jako, jako duboko.
Godine 2023. objavili ste prvi singl i spot za pjesmu “Gods on Earth”. Nakon toga ste istoimeni album objavljivali singl po singl, nakon čega ste ih sve ujedinili u paket dostupan na Bandcampu. Čemu vas je naučio takav pristup, koje su mu dobre, a koje loše strane?
Album je dostupan na svim streaming platformama, pa i na Bandcampu. Mislim da pristup izdavanja singl po singl nije dio nekog masterplana, već više praktičan izbor, ili ćeš čekati godinu dana dok sve snimiš, pa onda sve isporučiti publici odjednom, što možda ima smisla za svjetski poznate bendove čiji fanbase zaista nestrpljivo čeka da čuje novi album, ili ćeš se publici svako malo iznova predstavljati sa novom pjesmom i na taj način možda bolje držati pažnju ljudi koji te prate od početka, ali i svakom novom pjesmom zainteresovati nekog ko prije nije čuo za tebe.
Obzirom da smo ljudi koji imaju poslove, neki imaju djecu, nemamo mogućnost zatvoriti se u studio na mjesec dana dok sve ne snimimo, već pjesme snimamo kada za to imamo vremena, plus, svakoj pjesmi damo određeni vremenski period da „legne“ u konačni oblik. To sve oduzima dosta vremena, iako imamo veliku sreću da svi imamo i kućni studio pa gitarske i bas dionice možemo snimiti sami prije nego što Haris sve to skupi i finalno isproducira u Bigfootu (studio Harisa Saračevića, op.a.).
Bubanj je sniman u Space Echo studiju, a vokali u Bigfootu. Na to dodaš da smo za svaki singl imali minimalno lyric video, i tri producirana spota, onda to još duže traje dok ne bude predstavljeno publici. Da zaključim, smatram da je izdavanje singl po singl praktičnije, jer u tom periodu od dvije godine dok smo sve postepeno objavljivali, mogli smo biti koncertno aktivni i publika je mogla čuti pjesme koje još nisu objavljene.
Slažem se da je dvije godine dug period i trudićemo se da smanjimo na godinu na slijedećem.
Specifičnost singla “Gods on Earth” je da nas je većinu (mene prvog) navukao na krivi trag; pjesma se doimala kao približan rezultat onog što smo očekivali od vas kao autora. No nakon toga je uslijedio spektar žanrovski šarolikih pjesama, svaka donekle drugačija od druge. Koliko ima kalkulisanja, a koliko haosa prilikom stvaranja pjesama i balansiranja među žanrovima i ličnim afinitetima članova? Kako teče taj proces i ima li u bendu neko ko ima autoritet da produkcijski “presječe”?
Ne postoji kalkulisanje niti se pjesme prave namjenski. Mislim da je jedini svjestan izbor bio da bankina ne postoji, ljudi smo koji dolaze iz različitih žanrova i to gledamo samo kao prednost, i bilo bi glupo gušiti neke uticaje i držati se nekakvih šina. To ne znači da ne postoje diskusije i razilaženja u mišljenjima, ali to je do sada davalo isključivo pozitivne rezultate.
Ako bi se morala imenovati osoba koja presječe, to je definitivno Haris. Međutim, nije bilo mnogo potreba za tim. Gligor i Haris su autorski tim, i od njihovih ideja sve počinje, međutim konačni rezultat je vrlo često zvučao sasvim drugačije, i to je ono što je možda i najbolja stvar kada je ovaj bend u pitanju.
Album “Gods on Earth” Semetra je objavila u svojoj režiji, isključivo (zasad) u digitalnom izdanju. Da li je bilo uopšte potrage za izdavačem?
U današnje vrijeme najljepša stvar je što album možeš objaviti u digitalnom obliku i on će biti odmah dostupan svima. Nismo tražili izdavača, ali smo naravno otvoreni za saradnju. Ono što od nekog budućeg izdavača tražimo nije puko printanje albuma u fizičkom obliku, već podrška u smislu organizovanja nastupa u inostranstvu i pozicioniranja na festivalima, kao i PR.
Mislim da su takvi izdavači i najteži za dobiti, i da za njih prvenstveno bend mora biti spreman. Jer situacija u kojoj dobiješ dobrog izdavača koji ti ponudi turneju i svirke na ljetnim festivalima, a ti ne možeš to ispoštovati, automatski si se diskvalifikovao za bilo kakvu ozbiljnu priču u budućnosti. Izdavači očekuju da budeš salesman za produkt koji su oni objavili i u koji su uložili novac. Lijepe oči danas svako ima.
Svi smo gledali filmove o stvarnim i fiktivnim bendovima gdje je prikazan taj put od početka do kraja, a u stvarnom svijetu taj proces traje. Nekad je potrebno objaviti više albuma dok se ne desi takva prilika.
Izuzetno pohvalno, od samog početka ste djelovali u domeni promocije na višem nivou od većine bh. muzičara. Reklo bi se: profesionalnosti mainstream metala (i šire muzičke scene) najbliži bh. metal akt. Web stranica, press kit, serija videospotova na kojima ste sarađivali sa Arnejom Misirlićem koji potpisuje nebrojeno videouradaka Jale Brata i Bube Corellija. U kojem trenutku postojanja ste znali da je ovakav pristup ispravan i čemu vas je naučio u komunikaciji sa medijima, pa čak i publikom? Jesu li statistike zaista potvrdile da bez spota nema ni slušane pjesme, ili je metal publika donekle drugačija?
Od početka smo svi skupa bili složni u tome da PR trebamo raditi maksimalno profesionalno. Već odavno ne postoji luksuz nekog gubljenja vremena na igru gluhih telefona i poluinformacije. Bilo čiji interes je potrebno zgrabiti sada i odmah, a to znači da onaj koji je zainteresovan za saradnju sa vama mora odmah imati sve relevantne informacije o bendu bez da ih mora lično i dodatno tražiti.
Iako je kreiranje bendovskih profila i stranica na društvenim mrežama apsolutno besplatno, postojanje web stranice pokazuje dodatnu ozbiljnost i spremnost ulaganja u samog sebe što danas traži svaki ozbiljan booking agent, menadžer, label ili medij. Niko nema vremena da traži vaš kontakt pa da se sa vama dopisuje tražeći informacije.
Spot je tu i radi publike i radi gore pomenutih, to je vizitka benda koja prikazuje viziju koju imaš kada je tvoja muzika u pitanju, kako izgledaš kao bend, koju poruku šalješ, itd. U današnje vrijeme sve ispod toga je nedovoljno. Kada su statistike u pitanju, Bosna i Hercegovina je nezahvalno podneblje, ali spotovi su nam itekako pomogli, konkretan primjer je nedavno održani Wacken Metal Battle gdje smo u predselekciji za finale od 62 prijavljena benda dobili najveće ocjene od žirija upravo radi odličnog oblika prezentacije i produkcije.
Postoje li neke konkretne lekcije kojima su vas naučili prošli bendovi u kojima ste svirali i greške koje ste ispravili radom u Semetri; da parafraziram Gibonnija – ovaj put ste drugačije?
Ako smo išta naučili za ove godine koliko se bavimo muzikom to je kako ne treba raditi. Lijepa stvar je da su razni gadgeti koji su nekad prije bili dostupni samo velikim bendovima, u svojoj jeftinijoj, manjoj i jednostavnijoj, jednako funkcionalnoj formi sada dostupni svima. Danas apsolutno ne postoji tolerancija na bilo kakvu neozbiljnost čim se malo makneš iz naše zemlje.
Tri su stvari: tehničko znanje, komunikacijske sposobnosti i profesionalno ponašanje. Dakle, moraš biti apsolutni vlasnik svog nastupa u svakom obliku, a to je da prvo znaš i imaš svoj zvuk, da taj zvuk nosiš sa sobom i da na svakoj bini i u svakoj situaciji zvučiš jednako dobro.
Dalje se to nastavlja na scenski nastup, oblačenje i izgled, da ti je potrebno minimalno vremena za postavku i silazak sa bine jer je to kolegijalno, da svoje tehničke i druge zahtjeve prvenstveno znaš i imaš, i da ih unaprijed iskomuniciraš sa ljudima koji organizuju svirku.
To je ono što se direktno tiče tvog sviranja i nastupa, sve ono dodatno smo pomenuli i iznad, uz jedan bitan dodatak: vrijeme sexa, droge i rokenrola je davno završeno, u ozbiljnim pričama za bend koji nije globalno popularan, niko nema ni gram tolerancije za pijane muzičare koji ispadaju na bini i baljezgaju svašta u backstageu.
AI tehnologija je duboko polarizirala globalno selo, uključujući i metal zajednicu. I dok jedan tabor diže kuke i motike protiv bilo kakve upotrebe AI-ja, vi ste ga prigrlili kao alat, te ga koristili za kreiranje Semetrinih vizuelnih elemenata poput omota. Je li korištenje AI-ja rezultat potrebe ili stilskog određenja? Da li je ovaj razgovor vođen unutar benda: postoji li granica iza koje AI kao tehnologija nije dozvoljen?
Mislim da je AI već duboko integrisan u svakodnevno korištenje mobitela i kompjutera, koristi se za razne svrhe od glupih pitanja do komplikovanih operacija. Mi ga gledamo kao koristan alat za pomoć u nekim stvarima. Koristili smo ga za omot albuma, za vizuale nekih singlova, kao i za spot za pjesmu Grey u smislu da smo stvarne snimke „provlačili“ kroz AI da bi im dali spooky atmosferu i izgled.
Glavni razlog je opet vrijeme i novac. Prvo, svjesni smo koliko bi koštao rad dizajnera za takav jedan posao, pogotovo kada je spot u pitanju, a ta sredstva nismo imali, a uz to potrebno je i jako puno vremena kojeg opet nismo imali. Ja ipak mislim da je u vizualu još uvijek prilično jednostavno prepoznati šta je AI, a šta ne, i da AI u biti samo diže cijenu i vrijednost rada žive osobe.
S druge strane, nedavno sam bio u potpunosti prevaren AI muzikom i još sam u totalnoj nevjerici koliko realno zvuči čak i kad znam da je AI. Nisam siguran da ćemo moći prepoznati AI muziku uopšte u budućnosti, a to je pomalo i tužno ako ubije stvarnu kreativnost.
Što se tiče nas i korištenja AI za muziku, mislim da onda nema potrebe da bend postoji, umjesto benda, svako od nas ode kući, plati AI alat i kreira 10 bendova različitih žanrova i mirna Bosna. Zapravo će bendovima u budućnosti biti jako teško dokazati da ne koriste AI kao pomoć u kreiranju muzike i da je muzika u mnogo većoj opasnosti od vizualne umjetnosti.
Imali ste seriju koncerata sa Hetremom; pored Sarajeva posjetili ste Mostar i Tuzlu. Kako publika izvan Sarajeva reaguje na Semetru?
To je zaista prelijepa stvar koja nam se desila. Sa velikim zadovoljstvom smo prihvatili poziv od Hetrema za mini turneju koja je trebala da uključuje 4 grada: Tuzlu, Mostar, Banja Luku i Sarajevo. Nažalost, mi nismo mogli nastupiti u Banjaluci u planiranom terminu, a u Sarajevu nije bilo slobodnih termina u tom periodu, tako da su ta dva grada ostavljena za budućnost.
Ono što mogu reći je da smo apsolutno uživali družeći se sa ljudima koje nismo poznavali od ranije ali smo vrlo brzo shvatili da imamo jako mnogo sličnosti, od afiniteta ka kvalitetnoj muzičkoj opremi i instrumentima, posvećenosti zvuku, pogledu na svijet i bavljenje muzikom, uz dodatne stvari kao što su humor, transparentnost i sama lakoća druženja.
Moram pomenuti i bendove Inner Sanctum koji su bili savršeni domaćini u Tuzli i Lepru koja je svirala sa nama u Mostaru. Kako publika reaguje na Semetru? Pa mi smo zadovoljni. Mislim da ljude inicijalno malo zbunjuje taj naš mix, ali da se do kraja nastupa sve to fino složi. Mi smo veoma zadovoljni cijelom ovom pričom sa Hetremom koja će se sigurno nastaviti od jeseni pa nadalje i jedva čekamo.
Dio publike mogao bi se sjetiti i benda Deus Ex Carousel u kojem sam i ja proveo izvjesni period uz Gligora i tebe. Semetra i Deus Ex Carousel dijele nekoliko zajedničkih elemenata, pa se postavlja pitanje: je li ikad bilo razmatrano da stare pjesme Deus Ex Carousela dobiju novi dom pod Semetrinim krovom, i ako jeste, koje pjesme su razmatrane?
Deus Ex Carousel je jedan od tri benda u kojima sam svirao sa Gligorom. U tom smislu može se smatrati nekim ranim korijenima Semetre, možda jednako kao i HellRide. Mogu potvrditi da će se neke pjesme Deus Ex Carousela moći čuti na live nastupima u Semetra verziji, a možda čak i biti snimljene kao takve u studiju.
Šteta što taj bend nije duže postojao, a kad već pričamo o njemu, stranica na Facebooku je još aktivna i na njoj je i dalje aktivan link na kojem se mogu poslušati sve pjesme, pa ako nekog interesuje apsolutno preporučujem pjesme poput „Somniphobia“ ili „Padded Cell Blues“.
Pored nastupa sa grupom Soulfly, u julu ima još razloga za slavljenje. Mirza, ti si jedan od sagovornika u tek objavljenoj knjizi Aide Adžović “Wake up, Europe! Sarajevo Calling: Sarajevska rock scena za vrijeme opsade (1992–1995)”. Kakav je osjećaj vidjeti da je taj kulturološki važan period za Bosnu i Hercegovinu sada napokon dokumentovan, jesi li uspio već pročitati knjigu, jesu li se utisci slegli?
Mi nekako u BiH volimo da gazimo po našim kolektivnim korijenima osim ako nisu direktno vezani za nas lično. Alt/undergroud scena u BiH je toliko slaba, nestabilna i ugrožena da nikako ne bi smjela da bude nesvjesna onoga što je postojalo prije ovoga sada.
Htjeli-ne htjeli – to su korijeni današnje scene, u većem ili manjem obimu. Bez nje, šta je naš korijen? Ta je scena nastala iz pepela predratne sarajevske muzičke scene koja je listom napustila Sarajevo, i nestala je kao pepeo na promaji širom otvorenih vrata publike i medija za estradne muzičke povratnike, ako mogu tako slikovito da se izrazim.
Ljudi koji su bili dio toga su danas najmanje u muzici, najviše rasuti po svijetu, ili zemlji i van muzike u potpunosti, bolesni ili čak više nisu živi. Ogromni je poklon i čast da neko mlad, 30 godina kasnije, ima želju da ne samo piše o nečemu što ste radili, a kasnije sami i svojevoljno zapostavili i zaboravili, već da provede jako mnogo vremena u istraživanju i prikupljanju materijala za temu i direktne razgovore sa ljudima. Moj osjećaj je odličan, i sretan sam što sam imao priliku dati svoj doprinos.
Čuo sam da postoje određene kritike na tačnost nekih podataka, na šta imam dva komentara. Prvi je da sam siguran da je autorka u svom istraživanju naišla na izvore koji su sadržavali netačne podatke (izvori su uredno navedeni na svakoj stranici knjige), a drugi je da su svi ljudi koji su bili dio te scene i ostali jako ponosni i zaštitnički nastrojeni prema činjenicama iz tog perioda, imali sasvim dovoljno vremena da na nekom blogu, facebook ili drugom profilu sami postave vlastitu faktografiju i na taj način izbjegnu situaciju gdje će mlada i pametna osoba iz najbolje namjere odnekud „povući“ netačan podatak.
Meni je iznimno drago da bend GNU koji je bio dio te scene i danas radi punom parom na novom albumu, iako ja više nisam dio ekipe. Takođe mi je drago da GNU nije jedini i da su Sikter, Protest i Grafit i dalje takođe aktivni u manjem ili većem obliku.
Šta se krije u sutrašnjici Semetre? Jeste li započeli rad na novom izdanju, planirate li neke nove datume?
Sutrašnjica Semetre je prvenstveno support nastup na koncertu benda Soulfly 29.7.2026 u dvorištu moje bivše osnovne škole Miljenko Cvitković, sada Musa Ćazim Čatić, gdje sam kao učenik 7. i 8. osnovne gledao kroz prozor kako se postavlja bina za EKV i Azru. Sada ću i ja svirati tamo, što je još jedan od zatvorenih krugova u mom životu.
Nakon toga, Semetra će imati čast da svira 29.08.2026 na Storm Festu u Bihaću na poziv organizatora benda New Storm iz Bihaća, uz sjajne bendove Nerzuk, Last Drop i već pomenute domaćine New Storm, a nakon toga slijede nove svirke sa Hetremom tako da preporučujem da pratite naše profile na društvenim mrežama.
Kada je u pitanju novo izdanje, šest novih pjesama je u demo fazi, u pitanju je nova stepenica u kreativnom putu benda i jako sam nestrpljiv da na jesen krenemo sa pretprodukcijom novog albuma. Nadam se da neće proći mnogo vremena do prvog singla.
I to je u biti to, iskoristio bih ovu priliku da pozovem svu raju da dođu na Soulfly, čak i ako Soulfly nije 100% po vašem ukusu i izboru. Uspjeh ovog koncerta otvara velika vrata budućim velikim koncertnim dešavanjima u našem gradu i iznimno je bitno da sve dobro prođe. Uživajte u ljetu i vidimo se 29. jula!
