Nakon dugo vremena, vrijeme je za još jednu laganu punk recenziju. Opustite se, i počnite se radovati, jer su u pitanju Toy Dollsi!
Toy Dolls je bend koji sam prvi put čuo na soundtracku Haggarda, i to njihovu obradu pjesme Rickyija Martina, Livin La Vida Loca. Prosto sam ostao zapanjen količinom veselja koje Toy Dollsi eksponiraju u svom djelu, samo veselo i sretno, nikakvog oblačka nema na nebu.
Ove godine Toy Dollsi nam se predstavljaju sa svojim zadnjim (da li je zadnji?) albumom, jako simboličnog i luckastog naziva. Album otvara intro nazvan Our Last Intro? koji nam otpočetka daje do znanja da je vrijeme za još jedan klasik.
Ovdje se nema šta puno pričati, ako volite punk, ako volite veselo, onda morate imati ovaj album. Svaka pjesma je potencijalni hit, Olga krešti bolje nego ikad, bubnjevi su veseli, i jednostavno vas mame u ludi pogo dance.
Posebna slastica su tri bonus pjesme, od kojih je jedna od najlegendarnijih pjesama punk svijeta, Yull Briener was a Skinhead, koja je odlična u live izvedbi iz Stuttgarda.
Kao što već rekoh, još jedan klasik, ako volite punk, obavezno nabavite.
COVER ART:
INFO:
Ime benda: The Toy Dolls
Ime albuma: Our Last Album?
Izdavač: SOS Records
Godina izdanja: 2005
Website benda: www.thetoydolls.com
Recenzent: Sharan
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
