Sarajevski punk bend POPIK posljednjih godina nametnuo se kao jedan od najaktivnijih predstavnika domaće scene. Njihov energični nastup prepoznali su i festivalski organizatori, pa su tako prošle godine svirali na festivalima SAWA, Hardcorner i To Be Punk, dok su ove godine publiku tresli na Iluzijama Slobode i Feelgood festivalu.
U maju 2025. godine POPIK je objavio album “Brzi i grozni” koji će promovisati i u Sarajevu (19. septembra) i Mostaru (20. septembra) zajedno sa pulskim legendama PasMaters koji su prošle godine obilježili čak 40 godina rada.
Album otvara naslovna pjesma ”Brzi i Grozni”, koja odmah stavlja do znanja s kim imamo posla. ”Mi smo brzi i grozni”, beskrupulozno i bez ikakvih ukrasa. To je uvod koji je publika čekala punih devet godina, ako ne računamo EP Ubleha. Brza vožnja protiv svjetlosti, prijetnja paklu i otpor prema prosjacima i vlasti, sve to donosi onaj osjećaj da POPIK nisu izgubili ni trunku žestine, već da su je pretočili u udarnički početak albuma.
Druga stvar, ”Srklet”, jedna je od najoštrijih i najdirektnijih pjesama na albumu, i među najboljima. Radi se o sirovoj kritici današnje generacije ”polupankera”, onih koji od pank estetike prave trend i prolaznu modu. Stih ”Danas Biafra, a sutra Rozga” ukazuje na površnost i pomodarstvo, dok refren zaokružuje jasnu poruku odbijanja pripadnosti toj “novoj alternativnoj” masi.
Uz žestoke gitare i ritam koji te bjesomučno zgrabi, ”Srklet” zvuči kao prava pankerska lekcija: pank nije stvar frizure, brendirane gitare ili poza, već stav i energija. POPIK ovdje pokazuje i svoju autentičnost i svoj bijes, ali i humor koji se provlači kroz groteskno pretjerivanje u stihovima.
Treća pjesma, ”Bruddi Luddi”, već je godinama dio koncertnog repertoara i sada napokon dobija svoj studijski štih. Iako je tekst oštro usmjeren protiv tzv. ”nargila generacije”, pjesma dolazi u veselijem, razigranijem ritmu koji je čini gotovo zaraznom. Upravo ta kontrastna kombinacija, kritički, podrugljivi stihovi uz vedriji muzički okvir joj daje prepoznatljivost.
Četvrta pjesma, ”Krasti”, unosi novu dimenziju u album; ovdje dolazi do jasnog pretapanja u metal, što nije iznenađenje s obzirom na to da članovi POPIK-a imaju prepoznatljivu metalnu prošlost. Inspirisana likom klovna Krastija iz ”Simpsonovih”, pjesma je mračnija, teža i nosi snažan prizvuk paranoje i unutrašnje borbe. Muzički, ”Krasti” je jedna od najsnažnijih tačaka albuma jer pokazuje širi spektar zvuka i podsjeća da POPIK nije samo brzi i sirovi pank, već bend sposoban da koketira s težim, metalnim rifovima, bez gubljenja identiteta.
Peta pjesma, ”Sug Min Kuk”, nosi titulu prve bh. pank pjesme otpjevane na švedskom jeziku, što samo po sebi dovoljno govori o smislu za humor i bunt POPIK-a. Iako je naslov provokativan, iza njega se krije klasična pankerska zezancija, a ono što posebno dolazi do izraza jesu neumoljive gitarske i bubnjarske dionice, koje ovdje zvuče posebno zbijeno i moćno.
Šesta pjesma, ”Diabolicum Diasporum”, ide u veselijem, razigranijem tonu, sličnom ”Bruddi Luddi”. Iako je jasno da se ovdje radi o satiričnoj kritici dijaspore, koja ”Bosnu brani tastaturom” i sve svoje frustracije liječi po forumima i komentarima, pjesma ne djeluje jednako upečatljivo kao ostatak albuma. Posebno zato što je ”Bruddi Luddi” već ponudio veseliji ton i sprdnju s generacijom, dok je ovdje dodatno korištenje AI naratora/voditelja ispalo više kao eksperiment nego kao sirova ideja.
Iako se može razumjeti poruka i kritika, ismijavanje licemjerja dijaspore koja iz daljine huška i pametuje, ”Diabolicum Diasporum” mi djeluje kao višak na albumu. Da je izostavljena, ili barem izvedena u malo drugačijem maniru, ”Brzi i Grozni” bi zadržao kompaktniji i ubojitiji karakter.
Nakon blagoga razočarenja s ”Diabolicum Diasporum”, album vraća žešći fokus s pjesmom ”Ima posla”, koja je već u ljeto 2024. izašla kao singl i time nagovijestila smjer novog materijala. Ovo je numera duboko ukorijenjena u realnost s kojom se svakodnevno suočava naš narod, od mizernih plata i rada na crno, preko koverata i ”ugovora o djelu”, do političkih uhljeba i kreditnih okova.
Muzički, ”Ima posla” vraća album u punu snagu, oštri instrumentalni naboj i jasno ispisana društvena kritika u savršenom su skladu. To je pjesma koja na najbolji način pokazuje pank kao glas obespravljenih i zaboravljenih, i bez sumnje spada među najjače tačke albuma.
Sljedeća numera, ”Dobar sa svima”, također je već godinama nezaobilazan dio POPIK-ovih koncerata. Ovdje bend secira licemjerje i površnost scene; lajkanja i međusobno tapšanje po ramenima, lažni osmijesi i sterilna kolegijalnost. Bolje se ušuškati u konformizam nego riskirati stav i autentičnost. Tekst je pun ironije i sarkazma, brutalno iskren prikaz začaranog kruga gdje scena više liči na zatvoreni klub međusobnog podržavanja nego na iskreni kreativni pokret, pravi primjer kako POPIK spaja provokaciju s nezaobilaznom društvenom kritikom.
Na albumu se našla i posebna posveta, pjesma ”Rus”, kojom POPIK čuva legendu sarajevskog panka od zaborava. Radi se o ličnom i sentimentalnom podsjetniku na lik i vrijeme koje je oblikovalo čitavu generaciju pankera. Pjesma je istovremeno humoristična i nostalgična u namjeri da se ostavi štih na jedno vrijeme koje teško da ćemo vratiti.
Album se zatvara pjesmom ”Srednja klasa”, možda najintimnijom i najmračnijom tačkom ploče. Nakon buntovnih i satiričnih udara na lažne pankere, dijasporu ili radne uvjete, bend introspektivno skreće pogled ka onome što najviše boli, unutrašnjem vakuumu prosječnog života. Teža i mračnija atmosfera nosi snažan kontrast veselijim numerama poput ”Bruddi Luddi” ili ”Diabolicum Diasporum”
Od veselih sprdnji do najmračnijih introspekcija. Upravo u toj kombinaciji leži snaga ovog albuma, čime se potvrđuje da POPIK zauzima posebno mjesto u domaćem (mršavom) pank pejzažu, kao bend koji se ne boji ni smijati ni bolno secirati surovu realnost kojom svakodnevno svjedočimo.
/// Disclaimer:
Urednik portala Arnel Šarić Sharan je basista i vokal POPIK-a.
