Dugo sam osjećao nelagodu u danima koji su prethodili koncertu. Symphony of Resistance nije bio tek još jedan događaj, već nešto što sam duboko želio da uspije, da sve prođe u najboljem redu, bez tehničkih problema, bez zastoja, bez ijednog razloga da iko ode razočaran. Posebno mi je bilo stalo da Smrt Razuma, gosti iz Županje i Novog Sada, osjete dobrodošlicu Sarajeva i da im pokažemo da ovdje još uvijek ima srca, energije i poštovanja prema onima kojima je najviše potrebno.
Možda je ta briga bila i odraz šire slike, jer ovaj koncert nije bio samo muzički događaj, nego čin solidarnosti, podrške i bunta protiv nepravde. Htio sam da poruka večeri bude jasna i da dođe veliki broj ljudi, da se kroz buku i viku sjetimo ugašenih glasova u Palestini.
Srećom, sve je krenulo onako kako treba. Tačno u 21 sat, po dogovoru i bez kašnjenja, sarajevski bend Solis otvorio je veče. Svojom prepoznatljivom mješavinom garažnog punka, psihodeličnog rocka i doom tonova, Solis su uveli publiku u noć otpora. Njihov nastup bio je putovanje, od sporijih, atmosferičnih uvoda do eksplozija buke koje su podsjećale da se i kroz melodiju može boriti.
Bio je to idealni uvod u veče, ne prenapadan, ali duboko iskren i muzički snažan. Onaj tip nastupa koji te natjera da je to ono nešto što ima smisla. Pokazali su da snaga nije samo u decibelima, već i u emociji, njihov set bio je balans svjetla i tame, i idealan uvod u ono što je uslijedilo.
Drugi na sceni bili su Lepra, mlada, ali već uhodana thrash metal sila koja je klub pretvorila u vreli kotao buke i adrenalina. Od prvog tona bilo je jasno da ovaj bend ne poznaje polovična rješenja, sve je bilo na maksimumu: brzina, snaga, preciznost. Njihov nastup bio je poput detonacije u ovoj simfoniji otpora, savršeno odmjeren spoj sirovosti i tehničke vještine.
Setlista je obuhvatila pjesme s njihovog debi albuma “Hellfire Madness”, uz nekoliko novih komada koji su nagovijestili još žešći pravac kojim idu. Svaka pjesma djelovala je kao rafal, jak i precizan. Lepra je pokazala da njihova buka nije tek haos, nego artikulisan bijes protiv sistema, apatije i lažne moralnosti izopačenog svijeta. A da je bilo žestoko potvrđuje i činjenica da je pjevač Solisa Emin završio krvavog lica nakon jednog nenamjernog lakta za vrijeme šutke.
U publici se osjećala žustrost, headbanging od prve do posljednje sekunde, šake u zraku, glasni pokliči između pjesama, žestina i prljavi metal. U jednom trenutku, dok su pržili svoj set i odzvanjali klubom, gitarista Smrti Razuma Meso nagnuo se prema meni, povukao me za ruku i uz smijeh rekao:
“Pa mene je stid svirati iza njih.”
Naslonio sam se prema njemu i odgovorio iskreno, iz srca:
“Lepra ima kvalitet da svira na Wackenu.”
Taj trenutak, ispunjen poštovanjem među bendovima, savršeno je oslikavao duh večeri, nije to bilo takmičenje, nego zajednička misija, zajednički glas. Lepra je svoj dio priče ispisala žestinom, snagom i integritetom, ostavljajući scenu užarenom i spremnom za haotični napad koji je slijedio. Smrt Razuma.
Smrt Razuma su donijeli ono što najbolje znaju, sirovu, prljavu i iskrenu energiju. Njihov nastup je bio manifest haosa, otpora i istine izrečene bez nekog uljepšavanja. DIY thrash hardcore punk mješavina iz Županje i Novog Sada raspršila je svaki ostatak svog seta i pokazala šta znači kad bend vjeruje u ono što svira.
Njihov nastup bio je politička i emocionalna detonacija, brutalno direktan, bez filtera, baš poput poruke cijele večeri. Već nakon prve pjesme publika je bila uvučena u Novu eru mraka. Mi, SAxHC ekipa, pridružili smo se Kruni ispred stagea, rame uz rame, s glasovima promuklim od buke i emocija.
Zajedno smo urlali “Novu eru mraka”, “Bombe vaše, žrtve naše”, “Medijsku manipulaciju” i druge pjesme koje direktno i bez okolišanja pogađaju u kost. U jednom trenutku sam pomislio, nema se tu šta više dodati, to je to. To je ono zbog čega ova scena još uvijek ima nekog smisla.
Za kraj je ostalo da se izbroje donacije, za razliku od prošle godine, član Pomozi.ba je došao nešto prije ponoći da izbroji i kaže informaciju na licu mjesta.
1902 KM.
I zato, hvala svima koji su tu noć učinili mogućom.
Hvala lokalnim bendovima, Lepra i Solis, što su dostavili iskrenost i snagu domaće scene.
Hvala Smrti Razuma, koji su prevalili put iz Novog Sada i Županje da s nama podijele znoj, energiju i poruku.
Hvala ekipi Nema više gospode u Sarajevu koja je iznimno pomogla u organizaciji, kao i Neši i Samiru iz AG Cluba što su sve držali pod kontrolom.
Hvala Print Mania na isprintanim plakatima, Čupi i Copy.ba na kartama i baneru.
Veliko hvala kolegama i uredništvu Izvan Svake Kontrole na korisnim savjetima i podršci, kao i svim medijima koji su podijelili najavu i pomogli da poruka dopre dalje.
Hvala Negativo na maestralnom plakatu koji je vizuelno sve zaokružio.
I hvala organizaciji Pomozi.ba na profesionalizmu i upornosti.
Hvala mojoj porodici koja mi je pružila mentalnu podršku.
Hvala i svima koji nisu mogli doći, ali su našli način da daju svoj doprinos.
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga” (ez-Zilzāl, 6 – 8.)
