Rock’n’roll je muzički Frankenstein; stablo ispupalo u prvoj polovici pedesetih godina prošlog vijeka. Njegov korijen čine rhythm’n’blues komponente izrasle iz sjemena bluesa i boogie-woogieja, koje je hranila zemlja countryja, pa čak i tradicionalnog folk zvuka. Kako evoluira sve u prirodi, i rock’n’rollu je evolucija bila neminovna, pa je u potrazi za bržim i jačim svojstvima mijenjao ritmove, teme i zvuk.
To je bilo posebno evidentno krajem šezdesetih godina kada gitaristi blues skale počinju prezentovati publici na drugačiji način od dotadašnjeg. Skale postaju distorzirane, formirajući u kompletu sa težim i komplikovanijim ritmovima zid buke koji će nekoliko godina kasnije postati poznat kao heavy metal, izrodivši na desetine različitih žanrova, od kojih su se neki u potpunosti odvojili od osnovne ideje.
Heavy metal je kao muzički žanr uspio izvojevati nekoliko značajnih pobjeda u svom historijatu, prvenstveno zahvaljujući subkulturi i njenom fanatičnom pogledu na sam žanr i ideje koji bi isti trebao predstavljati. Ljubitelji heavy metala se kolokvijalno nazivaju metalcima i žive širom planete – od Finske koja je statistički zemlja sa najvećim brojem metal bendova po glavi stanovnika, do Irana gdje grupe djeluju u tajnosti, sviraju rijetko, a bilo kakvo učešće u ovoj vrsti umjetnosti, bilo kao konzument ili kreator, dovodi do rizika da budete optuženi za herezu, bičevani ili čak ubijeni.
Sa tako posvećenom publikom jasno je da dolazi do internih neslaganja u vezi sa samim žanrom. Jedno od najraširenijih je ono o imenu i porijeklu. U magazinu Creem izraz “heavy metal” se spominje prvi put. Steppenwolf ga koristi u stihu hita Born To Be Wild, a William S. Burroughs u prvom dijelu trilogije Nova predstavlja “heavy metal klinca” imena Uranian Willy. Stvarno porijeklo imena ostaje tema otvorena za diskusiju, baš kao i mnogo češće pitanje – ko je bio prvi heavy metal bend?
Kritičari često navode tri grupe kao izvor heavy metal zvuka. Sve tri su osnovane u Velikoj Britaniji, pripadaju takozvanom “nesvetom trojstvu”, a vrijeme ih je uzidalo u temelje pop-kulture – to su Deep Purple, Led Zeppelin i Black Sabbath. No i ovdje postoje nesuglasice. Borba o prvom vodi se između apokaliptičnog i sumornog zvuka Sabbatha, te progresivnog, emocijama nabijenog izraza Led Zeppelina. Ukoliko ste mišljenja da je Zeppelin bio prvi, pripadate grupi koja će (ili jeste, zavisno od trenutka u kojem ovo čitate) zapaliti 50 svijeća na torti 12. januara 2019. godine.
Na taj dan je 1969. godine objavljeno debitantsko, istoimeno izdanje Led Zeppelina i heavy metal je pušten na slobodu iz ambisa kreativnosti.
NOVI “ZATVORENICI”, NOVI ZVUK
Juli 1968. godine bio je prekretnica u karijeri Jamesa Patricka Pagea, poznatijeg pod umjetničkim imenom Jimmy Page. Njegova grupa The Yardbirds se razišla – tri člana grupe ostavila su Pagea sa pravom na ime i obavezom da odsvira još jednu turneju po zemljama Skandinavije. John Paul Jones je pozvan da pomogne u ostvarivanju ovog cilja kao basista. Pageu je trebao i pjevač, pa je pozvao Terryja Reida iz grupe Band Of Joy. Konci jednog dijela rock’n’roll historije bili su u rukama Reida, kada je nesvjestan onoga što će se izroditi iz njegove odluke, odbio Pageovu ponudu i predložio mu pjevača Roberta Planta.
Plant nije definisao Led Zeppelin samo svojom karizmom, pjevačkim umijećem i plodonosnom kreativnom saradnjom sa Pageom, već i pozivanjem svog nekadašnjeg kolege iz grupe Crawling King Snakes da preuzme ulogu bubnjara u grupi. Ime kolege je, dakako, John Bonham.
Novookupljena postava skandinavsku turneju odsvirat će pod imenom The New Yardbirds. Novi zatvorenici (eng. Yardbird – zatvorenik, beskućnik) bili su neobuzdano kreativni i usmjereni ka budućnosti od prvog dana. Lista pjesama skandinavske turneje sastojala se od hitova The Yardbirdsa, rearanžiranih pjesama Muddyja Watersa i Willieja Dixona, te autorskih numera Communication Breakdown i How Many More Times koje su u manje od dva mjeseca zajedničkog rada napisali Plant, Page, Bonham i Jones.
Pripreme za turneju pomogle su Led Zeppelinu da postane uigran sastav čiji su članovi veoma brzo uvidjeli da kao grupa funkcionišu odlično i da tim ne treba prestati sa radom nakon povratka kući. Malo je znana činjenica da su sva četvorica članova Led Zeppelina ušla u studio i prije nego je grupa dobila ime – zajedno su svirali na komercijalno neuspješnom albumu pjevača P. J. Probyja Three Week Hero.
Po povratku u London, Pagea je na stolu dočekalo pismo koje je potpisao basista The Yardbirdsa Chris Dreja, kojim je zatražen prekid korištenja imena Yardbirds. Grupi je trebalo novo ime, a legenda kaže da je manijakalna ritam-sekcija grupe The Who, Keith Moon i John Entwistle, trebala oformiti grupu sa Pageom i Jeffom Beckom iz The Yardbirdsa, što se nikad nije dogodilo. No iz tog perioda ostao je navod Keitha Moona, koji je rekao da će grupu “porinuti kao olovni balon” (lead baloon), što je bio žargonski izraz za katastrofalan rezultat.
Izbacujući jedno slovo iz engleske riječi za olovo i zamijenivši riječ balon sa riječju cepelin u imenu nove grupe, Page je postigao isti rezultat kao Iron Butterfly. Imenom grupe okarakterisan je i novi zvuk, težak i lagan istovremeno.
36 SATI U OLYMPICU
U dvadeset i tri časa 25. septembra 1968. godine Led Zeppelin je ušao u prostorije studija Olympic u Londonu. Ova zgrada danas primarno služi kao kino multipleks sa pripadajućim restoranom, ali je studijski dio i dalje u funkciji zbog značajne historije; Nick Cave, The Beatles, Jimi Hendrix, Queen, The Rolling Stones i Motörhead su neka od imena koja su svoje hitove snimala tu.
Led Zeppelin je u tom trenutku bio novi bend i bez obzira na ranija umjetnička djelovanja članova, nisu imali izdavačku kuću koja je bila voljna pokriti troškove snimanja. Dave Lewis u svojoj knjizi navodi da su troškovi snimanja prvog albuma iznosili 1.782 funte i da su taj račun platili Jimmy Page i menadžer Peter Grant, koji se može poimati kao peti član grupe zbog izuzetne posvećenosti koja je urodila uspjehom grupe.
Led Zeppelin se kratko zadržao u studiju jer su pjesme već bile uvježbane za vrijeme ranije održane skandinavske turneje. Drugi faktor koji je možda uvjetovao fuziju ritmova i efekata koja je dovela do kreiranja heavy metala je činjenica da grupa nije imala izdavačku kuću koja je diktirala svoje uslove, te su se u potpunosti mogli posvetiti kreiranju muzike po vlastitim kreativnim aršinima.
Krajem šezdesetih niko nije gledao čudno na činjenicu da prvi album grupe sadrži manje autorskih numera od obrada i rearanžiranih verzija. To je slučaj i sa ovim albumom; studijska sesija izrodila je jedanaest numera, od kojih se devet našlo na prvom izdanju grupe. Od tih devet, četiri numere su bile obrade ili rearanžirane verzije pjesama Willieja Dixona, Anne Bredon i Jakea Holmesa. Verzija pjesme Dazed and Confused je Pagea dovela na sud, gdje se sporio sa autorom Jakeom Holmesom jer je na prvom izdanju albuma Page potpisan kao autor. Danas se ova numera potpisuje kao “Pageovo djelo inspirisano radom Jakea Holmesa”.
HINDENBURG OD ŠEZDESET DOLARA
Omot prvog albuma Led Zeppelina je jedan od najpoznatijih prizora rock’n’rolla. Grafički dizajner George Hardie sarađivao je i sa grupom Pink Floyd.
Hardie je koristio grafičku tehniku duboke štampe mezzotintu i tehničku olovku Rapidograph kako bi fotografiju Sama Sherea pretvorio u besmrtno vizuelno remek-djelo.
Fotografiju je izabrao Jimmy Page, a na istoj je prikazana vazdušna katastrofa, pad njemačkog cepelina LZ 129 Hindenburg u maju 1937. godine, kada je živote izgubilo 36 ljudi.
Hardie nije bio zadovoljan činjenicom da je Page odbio njegove druge prijedloge, a za dizajn ovog kultnog omota plaćeno je 60 dolara.
KRITIKA I VRIJEME
Album Led Zeppelin muzički kritičari su dočekali na novinarsko pero koje je često moćnije od mača. Pageov talent je degradiran, a o albumu se najčešće pisalo u usporedbi sa radovima njegovih kolega.
Vrijeme ne samo da liječi rane već i ispravlja nepravde, pa su publikacije kakva je The Rolling Stone čiji su kritičari prvotno negativno ocijenili album, priznale pogrešku i odale mu priznanje za ono što jeste – jedno od revolucionarnih muzičkih remek-djela.
Na pedeseti rođendan albuma, isprazno je diskutovati da li je Led Zeppelin odista bio prvi heavy metal bend ili ta čast pripada Sabbathu. Iako se čvrstoća udaraca Zvijeri Bonhama, ritam Jonesa, virtuoznost Pagea i teatralnost Planta mogu poimati kao elementi heavy metala, Led Zeppelin posjeduje ono najvažnije – sirovu emociju koja je osnova metal muzike, a ona je sve osim jednokratnog proizvoda.
Ovaj tekst je originalno objavljen u magazinu Dani u januaru 2019. godine.
