U pravu je kolega Nemanja kad kaže da je najveća greška koju čovek može da napravi jeste da čeka sedam dana pa tek onda pokuša da napiše nekakvu recenziju događaja kojem je prisustvovao. Nažalost, koliko god htjeli i željeli, zbog životnih okolnosti i obaveza, ne stignemo odmah u danima nakon napisati izvještaj(e) sa događaja kojima smo prisustvovali. U mom slučaju, sa drugog dana osamnaestog izdanja To Be Punk festivala u Novom Sadu.
Dan kada bi se trebalo biti odmorniji i svježiji, ali nije. Drugi novembarski vikend nagradio nas je proljetnim vremenom, pa je dan maksimalno iskorišten za šetnju gradom, ispijanje kafe, posjetu Crnom Ovnu. Jedva nešto malo odmora za noge i opet pravac u poznato – SKCNS Fabrika.
Ne sjećam se više kako smo došli ni kad, ali taman za popiti pivu ispred sa Krunom (Smrt razuma) i drugom ekipom iz Sarajeva. Kao i noć ranije, sa bine smo “upozoreni” da će svirka ubrzo početi, pa brže-bolje ulazimo, ostavljamo jakne i parkiramo se ispred gdje nas (d)očekuje slična ekipa kao i prethodne noći, mostarski LOPOČ.
Prvo iznenađenje, umjesto očekivane četvorke, na bini ih je trojica: nema vokala Saše Vrdoljaka. Možda sam se samo zapitao gdje je Saša, a možda sam ovo rekao basisti Luki, koji je bio vokal, da bismo odmah odgovor dobili sa bine. Saša je, naime, samo dan ili dva prije koncerta postao otac, pa je opravdano odsutan. Čestitke Saši!
Drugo iznenađenje: na gitari više nije Filip, brat basiste Luke, već Ivan (Kova). Dok gledam njihov nastup i pogledi nam se susretnu, pomislim da odašilje nevjerovatnu energiju, jer se doima totalno opušteno, pritom je i nasmijan. Kao i Rejhan u Crustalno jasno (i LOPOČ-u), i Kova je super osvježenje u LOPOČu.
Luka je imao težak zadatak, ali kako ga već dugo vremena, i to dobro, obavlja u CxJx, buka punk ritmova i noise eksperimenata uspješno je izvedena i bez Saše. Umarao se Luka, vidjelo se to na njegovom licu, ali ni u jednom trenutku nije odustao niti ugrozio nastup LOPOČ-a. Iako umoran od prve noći festivala, Luka je i dalje bio veseo na bini, i svih 25 minuta svirke komunicirao sa publikom, objašnjavao pjesme, zahvaljivao se prisutnima i organizatorima.
Nakon njih na binu izlaze Odpadki civilizacije, ljubljanski hardcore punk bend osnovan osamdesetih godina, koje smo u Sarajevu imali priliku gledati prije nekih godinu i po dana. Iako nikad nisu objavili puni album, imali su nekoliko split izdanja sa bendovima poput U.B.R.-a i Distressa.
Oni su krenuli žestoko od samog početka i spržili su set od nekih pola sata. Old school uvježbana ekipa sa Zokijem na vokalima ne fula tokom svog polusatnog nastupa, ali, kao i na svirci u Sarajevu, nema neke pretjerane reakcije od publike u prvoj polovini seta. Tek od pola seta atmosfera se mijenja, pa se okupljeni ispred bine uključuju, uzimaju mikrofon, pjevaju pjesme, skupa sa Zokijem protiv rata deru se “Vojna, smrt”, “Obsojam”, “Histerija”, “Anarhija”, “Prevara”, “Propad”, “Paranoja”.
Messer, hardcore/punk bend iz Budimpešte, osnovan 2023. godine nastupio je sljedeći. Na festivalu u Novom Sadu predstavili su novi EP objavljen nedavno, a kojeg odlikuju oštri riffovi, sirova energija, bez suvišnih dodataka. Bend je uštiman, veoma uvježban, veoma ozbiljan u svom pristupu svirci, ali generalno je slab odziv publike na drugom danu festivala, Fabrika je poluprazna, pa je i na nastupu ovog mađarskog benda veoma malo ljudi ispred bine. S druge strane, desetak entuzijasta i poznavalaca opusa ovog benda šuta se i pjeva pjesme uglas.
Čileanku Carolinu, sa prebivalištem u Beču, već sam imao prilike dva puta gledati na TBP-u, u bendovima Ruidosa Inmundicia 2022. godine i Demenzia Kolektiva prošle godine. Jedan dio recepta njenih bendova je isti: iako stacionirani u gradu u kojem je njemački dominantni jezik, oni pjevaju na španskom. Tako je i sa ovogodišnjim bendom, Los Flixs.
Ono što nije isto je dinamika i tempo kojim bendovi sviraju. Ruidosa Inmundicia pjesme su brze i furiozne, Demenzia Kolektiva kroz midtempo melodični punk poteže bitne političke teme, kao što su prava žena i pravo na abortus, a Los Flixs svira poletni, melodični latino punk. Super mi je dualno pjevanje, Los Flixs mi čak odaju dojam The Ramonesa, ali generalno, njihov nastup nije ostavio neki poseban dojam na mene, nije me oduševio kao što je to prije tri godine Ruidosa Inmundicia.
S druge strane, dva francuska sastava čiji će nastupi uslijediti oduševili su sve prisutne i 18. izdanje festivala To Be Punk nije se moglo bolje mogli bolje zaključiti.
Prvi na binu izlaze Coupe Gorge iz Bresta, hardcore sa prizvukom Oi!-a. Kako su sastavljeni od članova CUIR-a i Syndrome81, osjetan je zvuk i prisustvo tih projekata, ali sa više hardcore senzibiliteta. Definitivno je tu više hardcorea od Oi!-a.
Oslanjajući se na naslijeđe SS Decontrola, rekao bih i Negative Approacha (još jedan jasan utjecaj na bend, koji obrađuju usred seta), Bretonci besprijekorno spajaju brze riffove i pjevljive refrene. Svaka nota, svaki riff i svaki povik na francuskom precizno su postavljeni, miješajući hardcore duh s melodičnošću. Gitarski rad je agresivan i melodičan, i u skladu sa ritam sekcijom daje uličnu rock’n’roll vibru.
Pjesma s albuma koja se ističe je “Vengeance”, destilacija suštine benda u trajanju od dvije minute i četrdeset sekundi – nabijena i spremna za borbu. “A Taste of Rust and Bone” pruža snagu Syndrome 81 s dodatnom snagom, dok “Inner Anger” eruptira kao pravi jednominutni hardcore banger.
Festival zaključuju Prisonnier du Temps. Jacky Cadiou iz Syndrome81 je basista Coupe Gorge, a u Prisonnierima je na poziciji vokala koji skače, pravi grimase i kreće se neprestano sa jednog kraja bine na drugi. Apsolutni je majstor bine. Njega i nastup njegovog benda mogli bismo opisati kao bombu, zemljotres, tornado, i šta god da izaberemo, ne bismo pogriješili.
Punk/hardcore pjesme, odsvirane vrlo dobro i otpjevane sa emocijom, bijesom i strašću. Publika, ono što nas je ostalo, definitivno ima šta vidjeti: franuski bend svjetskog kalibra svira u novosadskoj Fabrici, pa iako nema ni nekoliko stotina ljudi, Jacky pjeva kao da je bend rasprodao stadion.
Iako su koncerti francuskih Coupe Gorge i Prisonnier Du Temps trajali po nekih pola sata, ako imate priliku vidjeti ove bendove uživo, to obavezno i uradite. Bićete mi zahvalni. Oba benda, kao što su i Cran i Syndrome81, francuska su remek-djela, što su nam uživo demonstrarali i prethodnih godina i razlog zašto lako upadaju na liste godišnjih najboljih izdanja.
Valjalo nam je rezimirati sve viđeno, završiti piće i uputiti se na spavanje. Već smo ušli u dan kada za par sati moramo voziti nazad za Sarajevo.
Iako je drugog dana posjeta bila vidljivo slabija iz ne znam kojeg razloga (ovo je do lokalne scene da promisli), punoljetstvo To Be Punka je proslavljeno u velikom stilu. Lijepo vrijeme, promjena okoline, susret sa drugaricama i drugovima koje ne viđam često koliko bih volio i htio, smijeh, i ono najbitnije, ono zbog čega smo svi došli, mnoštvo odličnih bendova zbog čega To Be Punk i dalje ostaje jedan od najvažnijih punk festivala na prostoru (post)Jugoslavije.
Vidimo se i dogodine, u nadam se, mnogo posjećenijoj Fabrici.
KO: LOPOČ, Odpadki Civilizacije, Messer, Los Flixs, Coupe Gorge, Prisonnier Du Temps | ŠTA: To Be Punk. Festival. GDJE: SKCNS Fabrika, Novi Sad | KAD: 15.11.2025.
