Ko: Silent Kingdom, Tanker, The Loudest Silence, Forensic Clinic, Forgotten Tears, Perishment, Alogia
Kad: 12.4.2013.
Gdje: Klub Sloga, Sarajevo
Sarajevo Metal Fest je održavajući se posljednjih nekoliko godina postao metal festival sa najdužom tradicijom u poslijeratnoj nam nazovi-državi, što podjednako dobro govori kako o istrajnosti njegovih organizatora, tako i o nedostatku iste kod nekih drugih promotera. A kada se već dotičem organizatora ne mogu, a da ne pohvalim kontinuirano nastojanje SMF Promotionsa i BHxHC Bookinga da ugode što većem broju ljudi i ukusa – SMF 2013 je ugostio sedam bendova i isto toliko različitih žanrova.
Sa druge strane (sad ide onaj dio u kojem zvučim kao pokvarena ploča) i dalje mislim da je sedam ili osam bendova previše; imam dojam da bi festivalu dobro došlo osvježenje u vidu manjeg broja bendova koji bi na raspolaganju imali nešto više od pola sata za svirku. Ako ništa, program festivala je ove godine trajao nešto kraće nego je bilo planirano, jer se austrijski Give Em Blood uopće nije ni pojavio u našem gradu zbog nedostatka dokumenata neophodnih za ulazak u BiH.
I nadam se da je upravo zbog manjeg broja bendova od planiranog sam festival kasnio (u suprotnom bi organizatori trebali poraditi na tome i vratiti se prošlogodišnjoj formi i poštovanju planiranih termina) – umjesto u planiranih 19:30, ovogodišnji SMF je počeo u 20:00, kada su na binu izašli novajlije na domaćoj sceni, The Loudest Silence. No, nazvati kompletnu postavu benda novajlijama bi bio grijeh, jer pored vokala Taide Nazraić i klavijaturiste Denijala Ćatovića, Loudest Silence čine i domaćoj publici dobro poznata imena: Mirza Ćorić na gitari, Samir Ramić na bubnjevima i Džemal Bijedić (The Aebyss Radio Show / Portal) na basu.
Što se tiče samog nastupa, mogu reći kako mi je Loudest Silence bio ubjedljivo najveće iznenađenje na ovogodišnjem SMF-u – Taida je odličan vokal, a ni muzika koju su svirali nije zaostajala za kvalitetom njenog pjevanja. Čak ni Džemo nije razočarao svojim prvim pojavljivanjem na bini nakon 14 godina, pa mi jedino preostaje da im poželim što više nastupa u ovoj postavi.
A nakon domaćeg Nightwisha, na binu izlazi ekipa iz Perishmenta koja je ove godine bila zadužena za thrash metal zvuk. I mogu reći da nisu razočarali, iako me se te večeri puno više dojmio mostarski Forensic Clinic sa svojim progressive death metal zvukom. Vokal benda, Goran Džidić, bio je kao i uvijek dobro raspoložen, a zajedno sa ostatkom postave (i kolegom iz Festival of Mutilationa, Markom Gačnikom), publiku je počastio sa nekoliko prilično zanimljivih pjesama, usput najavivši i skoru premijeru njihovog prvog spota za pjesmu “Railway” koji je od trenutka pisanja ovog teksta, pa do objavljivanja i ugledao svjetlo dana.
I onda je uslijedio, barem za mene i nekolicinu ljudi sa kojima sam te večeri stigao pričati, najdosadniji bend večeri – Alogia. Najkraće rečeno, sa svojim predugim nastupom su me uspjeli prilično smoriti, baš kao i starog kolegu Aida sa 202-jke dok smo poput Statlera i Waldorfa sa balkona Sloge komentarisali highlight njihovog nastupa i obradu pjesme “Run to the Hills” kultnog Iron Maidena.
Ubrzo nakon Alogie, publika je na bini konačno imala priliku ugledati i legende bosanskog metala Silent Kingdom čiji nastup mi je djelovao kao ubjedljivo najkraći te večeri. Iako su na raspolaganju imali više-manje istu minutažu kao i ostali bendovi. Ali, kako kažu – sve što je lijepo kratko traje – pa je tako i Silent odsvirao tek nekoliko pjesama, da bi nastup završili sa predivnom “From the White Towers” sa kojom su dokazali svoju veličinu i kvalitet, dok je publika bengala i pjevala uz njih. Sad još samo da je dočekati novi album i koncertnu promociju istog…
Predzadnji bend večeri bio je talijanski Forgotten Tears, koji je oduševio publiku sa odličnom svirkom i vjerovatno najenergičnijim nastupom večeri. Ali istini za volju, ni Banjalučani iz Tankera nisu puno zaostajali za energijom koju su na bini prikazali Talijani, a usput su i dokazali da imaju odličan odnos sa sarajevskom publikom koja ih odavno nije imala priliku gledati uživo. No Tanker prisutne nije počastio samo sa energičnim nastupom, već i sa nekoliko novih pjesama, a publika im je uzvratila sa odličnom atmosferom i nekoliko poziva na bis.
Sve u svemu, SMF 2013 nije razočarao, a nadam se da će organizatori i iduće godine nastaviti sa svojom praksom izbora raznolikih i kvalitetnih bendova. Još samo kada bi se fest opet vratio u Amfiteatar Doma mladih i kada bi publika bila brojnija…
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
