Svijet metala je uvijek poznavao bendove koji istinski furaju svoje furke i one koji istinski parodiraju te iste furke. Neki žanrovi su pogodniji za parodiju zbog svojih specifičnih elemenata kao što su tekstovi, stil oblačenja, šminkanja ili pjevanja. Možda jedan od žanrova najpodložnijih za ismijavanje i parodiranje pored black metala je i heavy / power metal.
Dan-danas se uspijem ismijati ozbiljnosti nekih bendova sa, iskreno rečeno, idiotskim tekstovima i furkama, no dok se ja smijem neki ljudi uspijevaju da čak i zarade novac ili se dobro zabave ismijavajući. Jedan od tih bendova je talijanski Nanowar of Steel.
Počevši od samog imena benda pa na izgled članova i na ono najvažnije, muziku, svjesni smo da se pred nama nalazi talijanski hibrid Spinal Tapa, Manowara, Hammerfalla, Sacred Steela i ko zna kakvih još ne bendova.
Njihov album “Into Gay Pride Ride” kojeg krasi idiotska naslovnica je novo poglavlje parodije na račun power/heavy žanrova (u jednu ruku i hard rocka) i može se posmatrati kao polu-uspješno sa blagom tendencijom na uspješno parodiranje. Postoji par malih problemčića koji ovom albumu ne omogućavaju da, barem što se tiče ovih područja, postanu slušani i (previše) voljeni.
Odmah ćemo baciti karte na stol i reći da članovi NOS-a odlično sviraju. Stvarno odlično. I produkcija je genijalna, orkestralna, napucana, tačno onakva kakva treba biti na albumima epskih power metal bendova. Šesnaest pjesama na ovom albumu donose pregršt budalesanja i smiješnih tekstova, ali prvi problem počinje kad se album završi.
Ovo je jednokratan projekt. Svaka čast sjajnim sviračima u bendu i producentu, ali već nakon jednog slušanja svaki će slušatelj izvući tri do četiri pjesme koje će mu se svidjeti i tu i tamo puštati te izabrane stvarke. Moguće je da se broj proširi na više pjesama ako znate talijanski. Tu dolazimo do druge boljke albuma – poznavanje talijanske kulture i humora je krucijelno za ovaj album po mom neskromnom mišljenju. Istina je da je većina tekstova napisana na engleskom, ali je smisao za humor striktno talijanski, a ako nije talijanski, ne znam ni sam čiji je, ali engleski nije.
Treća, možda i finalna boljka ovog albuma je nedostatak parodije na poznatije pjesme unutar žanra. Kad se prisjetim njihovog albuma “Other Bands Play Nanowar Gay” iz 2005. godine koji je parodirao od Manowara do Iron Maidena (sa legendarnom “Number of The Bitch”), jednostavno mi je krivo što nisu napravili malo dosjetljivije aranžmane i što se nije izabralo par boljih pjesama za obradu. Donekle je ovo kompenzirano simpatičnim sempliranjem (Shaggy – Mr. Bombastic, muzika iz gay bara “Plava Ostriga” iz filma “Policijska Akademija”), ali ja bih opet novi “Number of The Bitch”.
Da skratim: Nanowar of Steel i njihov “Into Gay Pride Ride” je jednak video-igrama koje se reklamiraju kao party igre. Zabavne su kad je društvo tu (u određenom trenutku), ali nažalost, život je takav da dernek nije konstantno životno stanje.
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Nanowar of Steel
Ime izdanja: Into Gay Pride Ride
Izdavač: Samoizdanje
Godina izdanja: 2010
Website benda: www.nanowar.it
