Možda će vam naslov zvučati pretenciozno, ali zaista – Phil Vanea smatram prijateljem.
Nemalo me šokirala vijest o njegovoj smrti sedamnaestog februara ove godine. Loše vijesti sam dobio od svog prijatelja Igora. Bend na svojoj stranici tih dana nije ništa potvrdio, tek su možda jučer ili prekjučer napisali da je istina sve o čemu se šuškalo po Internet forumima. Imao je četrdeset i šest godina i umro je mirno, u snu. Glasine kažu: fatalni moždani udar. Nije potvrđeno.
Phil Vane je jedna od osnivača legendarnog britanskog benda Extreme Noise Terror, a u svojoj karijeri bio je nakratko (1996. i 1997.) frontmen i britanskih grindcore legendi Napalm Death.
Čemu ovakav naslov? Sa prijateljima sam 2008. godine posjetio sjajno prvo izdanje Balkanika Core Festivala, gdje su među ostalim sjajnim bendovima svirali i Extreme Noise Terror. Zbog određenih pankerskih budala koje su našle shodno da provociraju policiju i prave sranja bez ikakvog razloga, festival je iz Kranja premješten u Ljubljanu, u prostor Metelkove koji se bez ikakvih problema može nazvati kulturnim centrom Slovenije.
Stajali smo ispred jednog od klubova u Metelkovoj, pili pivo, pričali, a ja sam malo odlutao i prvo upoznao Jana iz Agathoclesa. Te godine moj bend Motherpig snimio je split izdanje sa bendom Agathocles i jednostavno sam želio upoznati čovjeka zbog čijeg rada sam i primarno odlučio da dođem posjetiti BCF.
Jan je bio veoma, veoma dobro raspoložen, jedna totalna ljudina, pomalo blesav, ali to mu se nikako ne može zamjeriti – čovjek nije mrve negativan. Nakon razgovora od nekih dvadesetak minuta, pridružio nam se prosijedi čovjek u Disorder majici, Do tog trenutka nepoznati i Jan su se ispozdravljali i izgrlili, vidno sretni što se vide. Onda je mene vođa Agathoclesa upoznao sa Philom. Ono što je bilo specifično je situacija da meni Jan nije rekao da Phil pjeva u Extreme Noise Terroru, a ja nisam znao ni ko čini sastav tog benda jer jednostavno me takve stvari veoma često apsolutno ne interesuju, ta imena i izgled članova benda.
Jan je mene Philu predstavio u svjetlu u kojem bi se svaki mladi muzičar koji se nađe u društvu svojih kolega i bez sumnje idola postidio: nahvalio je Motherpig, rekao da je naša strana splita sa Agathoclesom fantastična, pravi staroškolski grindcore punk koji i produkcijom i idejom i tekstovima ne odudara od onog za šta se zalaže istinska stara škola. Dok sam se stidio i crvenio, primjetio sam da Phil klima glavom i smiješi se, a onda se okrenuo prema meni i zamolio da mu obavezno pošaljem to izdanje jer želi da ga čuje.
Tada se desio šok, Jan upita Phila kad Extreme Noise Terror kreće sa svirkom, a ja saznajem da mi je upravo jedan od vokala tog meni veoma dragog benda rekao da mu pošaljem svoje snimke. Noge su mi se, malo je reći, odsjekle, no zaista bespotrebno – Phil Vane je bio i ostao stara škola, jedan od onih ljudi koji su život i sebe dali i posvetili rock’n’rollu i to ih nije hranilo lažnim ego-tripovima, već samo željom da čuje još, vidi još i upozna još.
Tu noć Extreme Noise Terror je bio jedan od najboljih bendova na bini. Dokazali su se kao apsolutne legende. Njihov nastup sam pratio sa galerije kluba dok je ispod mene bijesnila nenormalna šutka više od pet stotina ljudi koji su bili nagurani navrat i nanos u klub koji prima maksimalno dvije stotine ljudi. Poslije njihovog koncerta sam sjedio sa četiri šestine benda – bubnjar i drugi vokal Dean nisu bili ispred kluba, već negdje u backstageu. I ostatak benda se duhom pokazao ekvivalent Philu – opušteni, nasmijani i dobri ljudi, ljudi kakve vam je čast upoznati. Pričali smo o svemu, o muzici, o svirkama, o njihovim počecima i sadašnjim turnejama, o eventualnom dolasku u Bosnu i Hercegovinu. Phil je rekao da bi to bila najbolja stvar ikad jer je naprosto želio upoznati Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. I vjerujte, nije lažirao. Taj lik je sijao.
Krivo mi je zbog par stvari koje nisam obavio u ovom životu: krivo mi je što mu nikad nisam poslao CD izdanje splita sa Agathoclesom, već samo mp3-ice koje je pohvalio i rekao da su zaista onakve kakvima ih je Jan opisao; krivo mi je što nikad nisam skupio dovoljno hrabrosti da dovedem Extreme Noise Terror u Sarajevo, pa makar o svom trošku; krivo mi je što nisam intervjuisao Phila za ovaj portal, što ga većina vas neće moći upoznati barem preko njegovih riječi.
Ostali smo u dobrim odnosima, čuli smo se redovno preko e-maila. Zadnji put pitao sam ga o mogućem split izdanju Motherpig i Extreme Noise Terrora. On je rekao da sad trenutno nemaju vremena jer rade na novom albumu, ali da možemo razgovarati o tome u nekoj budućnosti. Pitao me i kako sam i kako ide sa Motherpigom. Zadnji mail mi je poslao dvadeset i sedmog januara, a na samom kraju je napisao take care mate & see you again! Phil.
Nadam se, legendo. Nadam se. Vidimo se nekad!
