Očuh. VHS klasik. Prvi put sam ovaj film gledao daaaaaavno nekad na televiziji da bi potom nastavak kupio na VHS kaseti. Da vas ukratko upoznam sa pričom: Jerry (glumi ga izvrsni, ali stvarno izvrsni, Terry O’Quinn) ima malo drugačiju sliku o pojmu savršene obitelji. U biti, on je odličan i pažljiv suprug i otac. S druge strane, on je manijakalni ubica. Transformacija Jerryja iz savršenog oca u savršenog ubicu se dešava kada izbije neki problem koji narušava Jerryjevu idiličnu sliku obitelji. Problemi u kući? Problemi u odnosu sa ženom ili kćerkom? Jerry to rješava na brutalan način…
Ono po čemu ću uvijek pamtiti ovaj film je izvrsna gluma glavnog glumca Terryija O’Quinna. Maksimalno uživljen u karakterizaciju svog lika, Terry savršeno prikazuje tu zajebanu transformaciju iz krasnog oca u nemilosrdnog ubojicu. Taj izraz lica, taj bijes… Stvarno mi nije jasno kako ovaj glumac nije uspio izgraditi neko veće ime (najbliže mainstreamu došaoje glumivši u seriji “The Lost”). Nije fer da neki kvazi-glumci tipa Ben Affleck ili Ryan Phillips uspijevaju da izgrade ime i glume u mnogim filmovima dok istinske legende poput ovog dvoličnog očuha ili npr. Brucea Campbella (legendarnog Asha iz serijala “Evil Dead”) bivaju zaboravljene tako olako. No dobro, takav je Holywood…
Sama psihička slika očuha mi je bila toliko zanimljiva da sam pretraživao internet i došao do nekih interesantnih informacija. U svijetu postoji dosta stvarnih slučajeva kada ljudi prevrnu kao očuh u ovom filmu. Na nekim forumima pišu kako je film upravo i snimljen na osnovu jednog takvog slučaja, gdje očuh popizdi i pobije pola familije. Ali, postoji jedna bitna razlika. U stvarnoj priči koja je navodno inspirisala film očuh završi u zatvoru na izdržavanju kazne, dok se u ovom filmu očuh nakon ubistva seli u drugi grad gdje upoznaje novu ženu s kojom onda gradi novu porodicu. Još bolju porodicu!
Filmu se može prigovoriti manjak krvi i brutalnih scena ubistva. Najveća brutalnost jeste sam čin transformacije u hladnokrvnog ubojicu. Na nekim djelovima film se čini usporen, no to je sve zarad detaljnog upoznavanja očuha i njegove psihe.
Snimljen je i solidan nastavak ovog filma koji započinje tamo gdje original završava. Postoji i treći dio, ali bez Terryja… Ne želim ni pogledati taj film jer sam siguran da će mi pokvariti dojmove. Živimo u vremenu kada skoro svaki kultni horror doživi remake, tako da ni “The Stepfather” nije izuzetak. Kako sam u zadnje vrijeme iznerviran pogledanom količinom loših remake verzija, kategorično odbijam da pogledam remake ovog filma, iako mnogi tvrde da uopće nije loš.
Ko voli Hitchcockov “Psycho”, sasvim sigurno će uživati u ovom filmu. Nove generacije, odrasle na filmovima tipa “Wrong Turn” ili “Saw”, sumnjam da će toliko uživati u ovom filmu, jer nema toliko akcije i krvi.
Dobre strane: izvrsni Terry O’Quinn kao očuh, priča, ubojstva
Loše strane: manjak scena ubojstva, usporen na nekim momentima
COVER ART:
INFO:
Zemlja: Sjedinjene Američke Države
Godina: 1987
Režiser: Joseph Ruben
Glumci: Terry O’Quinn, Jill Schoelen
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
