Turneja benda POPIK, povodom promocije novog albuma “Brzi i grozni”, u Sarajevo je stigla 19. septembra. Dan ranije svirali su u Banjaluci, a već sutradan put ih je vodio za Mostar. Kroz tri dana turneje u stopu su ih pratile pulske hardcore legende Pasmaters, koji su proslavljali 40 godina postojanja.
Veče je otvorio jedan potpuno novi i najmlađi bend na sceni, Crko Marshall.
Ovaj srednjoškolski sastav, sastavljen od petnaestogodišnjaka, prvi put je kročio na binu i odmah uradio ono što mnogi stariji nikada ne skupe hrabrosti – zasvirati. Oglušili su se na dobronamjerne savjete 30 godina starijih kolega, uspjeli i posvađati na bini, te odsvirati nekoliko neuštimanih numera. Sve to uz stidljiv vokal, drhtave ruke i reflektore pred očima, dok su ih kamere i blicevi roditelja u prvim redovima dodatno zbunjivali.
Ipak, u toj sirovosti leži iskrenost, oni su vjerovatno najmlađi bend koji sam ikad gledao uživo i samim tim već posebni. Ako nastave, samo mogu zvučati bolje, utegnutije i ozbiljnije. A ono najvažnije, imaju volju, mladost i bunt. Sve ostalo dolazi s vremenom.
Nakon što su klinci iz Crko Marshalla probili led i pokazali da budućnost scene ipak ima neku iskru, na binu je stupio POPIK. Trojac je djelovao maksimalno uigrano, a opet su zadržali onu svoju sirovu nepredvidivost. Mirso na gitari i Sejo za bubnjevima zvučali su svježe i utegnutije nego ikad.
Sharan je, s druge strane, bio standardno harizmatičan i provokativan, iako je na pojedinim pjesmama njegov vokal znao zvučati umorno, što se u kontekstu cijelog nastupa može reflektirati umor i zasićenje Sarajevom. Naravno, ne bi to bio POPIK da set ne obiluje političkom nekorektnošću i sarkastičnim udarima na sve i svakoga. Na meti se našao kult glavnog grada, a ni mladi bendovi nisu ostali pošteđeni, optuženi da su inertni i da u pokušajima da ostanu dosljedni zapravo gube srž buntovništva.
Publika je kroz njihov nastup reagovala podsmijehom, aplauzima i veselim plesom, jer se od POPIK-a i ne očekuje ništa manje od direktnog, bolnog, ali istinitog komentara na stvarnost. Setlista je bila skrojena kombinacijom starih ”evergrina” i novih stvari. Publika je mogla čuti pjesme koje već ulaze (ili su već ušle) u prvu deceniju postojanja, poput “Nozdrve”, “Nerad oslobađa” i “Fanovi Dubioze”. Ali akcenat je bio, naravno, na novom materijalu s albuma Brzi i grozni. “Srklet”, “Bruddi Luddi”, “Ima posla”, “Dobar sa svima” i “Rus”… u live verziji zvuče sirovo, prljavije i direktnije nego na audio zapisu.
Poseban trenutak bio je kada su nas počastili dodatnom dozom metala, pjesmom “Krasti”. Masni rifovi i ritmovi izazvali su kolektivni urlik publike, a mi u prvim redovima nismo štedjeli ni glasnice ni gornje ekstremitete. Upravo ta sposobnost da od punka skrenu prema metalu, ali bez gubitka identiteta, daje POPIK-u posebno mjesto na sceni. Bend koji ne robuje formi, već je stalno rasteže i provocira.
Nakon što je POPIK zapalio AG Klub, onda su ga Pasmaters do temelja izvrnuli naopako. Moje prvo iskustvo s njima bilo je na SAWA festu 2024. u Županji, i već tada sam znao da se radi o bendu čija hardcore energija ne staje ni na sekundu. Zato mi je bilo neizmjerno drago što ih konačno možemo ugostiti i u Sarajevu i, naravno, nisu razočarali.
Naprotiv, pokazali su da iskustvo i godine na sceni mogu samo dodati težinu i snagu onome što rade. Doza hardcorea koja je eksplodirala iz zvučnika nije se mogla mjeriti ni decibelima ni minutama, nego samo hektolitrima gemišta.
Vokal Vlado i ekipa su AG pretvorili u vreli kotao, onaj tip koncerta gdje je sve nabijeno, od početka do kraja, gdje atmosfera dolazi do ključanja i napuštanja svih briga dok te nosi šut koji bend proizvodi. Publika je od prvog do zadnjeg tona bila u pokretu, šutka nije stajala ni na trenutak, a svi koji su bili u prvim redovima vjerovatno su kući ponijeli i par novih modrica kao suvenir.
Posebno emotivni trenuci desili su se na pjesmama “Kad ode sve” i “Sav moj punk”. Upravo tada sam imao ličnu privilegiju, susreo sam se pogledom s Vladom, prepoznao je da znam tekst i gurnuo mi mikrofon. Na tih nekoliko sekundi postao sam dio njihove historije, dio tog nevidljivog mosta između bine i publike, rame uz rame s legendama koje su oblikovale cijelu jednu scenu. To su trenuci koji ostaju urezani, jer nisu planirani, već nastaju iz čiste povezanosti, sinergije i povjerenja između benda i publike.
A onda, vrhunac. Vlado je završio na stropu kluba, i to ne kao slučajni incident, nego kao još jedan dokaz da hardcore nije samo muzika nego i fizičko iskustvo. Time je još jednom potvrđena stara mantra da bez staraca nema udarca. Jer kada neko s toliko iskustva i dalje ima volju i energiju da se penje po zidovima i visi sa stropa, jasno je da godine nisu teret nego oružje.
Način na koji se Pasmaters povezuju s publikom teško je opisati riječima, to jednostavno morate doživjeti. Nije to samo koncert, to je kolektivna eksplozija gdje nestaje granica između bine i publike. Tu sinergiju sam do sada osjetio samo još jednom, na nastupu beogradskog KPAX-a na ovogodišnjoj SAWI, iako se radi o potpuno drugačijoj žanrovskoj orijentaciji.
To dovoljno govori koliko su Pasmaters posebni: njihova energija je univerzalna, prevazilazi stil i podžanr, jer ono što oni sviraju nije samo hardcore, nego život u najglasnijoj, najiskrenijoj formi.
Večer u AG-u bila je još jedna potvrda da punk i hardcore na ovim prostorima ne samo da žive, nego i pulsiraju jače nego ikad. Od klinaca iz Crko Marshalla koji tek traže svoj put, preko POPIK-a koji su pokazali da mogu biti svježiji nego ikad i nakon decenije rada, pa sve do Pasmatersa koji su donijeli tonu hardcorea i povezali se s publikom na način koji se ne zaboravlja, i definitivno, Sarajevo je dobilo jedan od koncerata godine.
Jer – trude se jer ne znaju, ne… da moj punk nikad ne umire.
KO: Pasmaters, POPIK, Crko Marshall | GDJE: Klub AG | KAD: 19.9.2025.
Disclaimer: Sharan, frontmen POPIK-a, je urednik Izvan Svake Kontrole. Zbog toga, tekst je objavljen bez uredničkih intervencija, sa minornim pravopisno-gramatičkim ispravkama.
