U noći 8. novembra 2025. godine u sarajevskom Klubu AG, domaća black metal scena dobija jedno prigodno obilježje, Obskuritatema i Svaroga. U središtu svega je O., osoba koja svojim glasom, muzikalnošću i vizijom crta kreativne obrise kolektiva Black Plague Circle.
Ovaj intervju otkriva njegove meditacije o večeri koja dolazi, o sceni koja nosi opskurnost, o grupama Obskuritatem i novim lučonošama black metala – Svarog, ali i napuštanju benda KRV.
Sarajevo je tvoja baza. Ima poseban duh, hladnoću, historiju, kontrast svetog i profanog. Koliko grad i njegova atmosfera prožimaju tvoju muziku?
Svaki pedalj Sarajeva prožima muziku BPC-a. Sva odvratnost jesenjeg sivila ulica, do prelijepih planina koje nas okružuju i prkose magli, pričaju priče i slikaju slike koje su integralni dio našeg izražaja. Sarajevo ima specifičnu atmosferu i kontrast kakav nigdje drugo nisam doživio.
U tvojoj karijeri postoji kontinuitet rada “iz sjene”. Sve radiš sam ili u jako malom krugu ljudi. Da li je osama nužan uslov za stvaranje iskrenog black metala?
Mislim da je tako najbolje i najefektivnije. Kako naši stari kažu: “Gdje je puno baba, kilava su djeca”. Pretjerano eksponiranje i konstantno podmetanje stvari ljudima pod nos samo pravi kontraefekat, zato je naš modus operandi takav kakav jeste – šuti, radi!
Kao ilustrator i muzičar, spajaš dvije tamne umjetnosti. Kad stvaraš omot ili dizajn za nešto, da li prvo čuješ zvuk u glavi ili vidiš sliku pred očima?
Sve zavisi od toga za koga i šta radim. Drugačije pristupam stvarim ako ih radim za sebe ili za nekog drugog, ali je proces skoro uvijek isti – pustim da me osjećaji povedu. Nekad je to baš dug i mukotrpan rad pun čudnih vizija i lutanja, promjena, korekcija, a nekad vizije jednostavno nadolaze prirodno, jedna za drugom.
Umjetnost, ona iskonska i prava, uvijek dolazi sa puno krvi, znoja, i kao takva mora da pomjera granice, da prijeti i stvara osjećaj nelagode, kako samom umjetniku koji je stvara, tako i njenom posmatraču, jer u protivnom “umjetnost radi umjetnosti” postaje prazna i neiskrena.
Tvoj rad često djeluje kao dijalog između smrti i postojanja. Da li kroz Obskuritatem zapravo tražiš smisao u haosu, ili si samo medijator toga?
Odlično rečeno! Obskuritatem jeste dijalog između smrti i postojanja. Obskuritatem je i simbioza svega lijepog i ružnog skrivenog u svima nama. Obskuritatem je kongregacija potisnutog bijesa.
Obskuritatema je od početka imao kultni, mistični status u undergroundu. Da li ti je važnije da muzika ostane nedokučiva i misteriozna, ili da dopre do što više onih koji “razumiju”? Vidio sam i stikere na kojima piše “Svi smo mi Obskuritatem”. Možeš li nam dati neko pojašnjenje?
Od samog početka anonimnost mi je bila jako bitna jer je dopuštala muzici da bude primarni faktor u Obskuritatemu. Muzika je oružje, alat čija je svrha da dopre do slušaoca bez ikakvih vanjskih utjecaja i prenese poruku, pobudi osjećaje, a ko stoji iza nje je nebitno. U tome je sve magija.
Ista ta magija je nestala kada su moje privatne informacije procurile na internet i kada su ljudi povezali ko stoji iza Obskuritatema, što je na kraju probudilo zvijer, dalo joj njenu ultimativnu formu. Odatle dolazi slogan “Svi smo mi Obskuritatem”, a na ljudima je da to interpretiraju kako žele.
Obskuritatem je jedan on najstarijih projekata Black Plague Circlea. Kako ti gledaš na rast i razvoj kolektiva od 2010. pa do danas?
Ništa se nije promijenilo, osim što se sada stvari rade puno ozbiljnije i bolje sa logističke strane. Još uvijek gori ista vatra, isti žar u očima kao sa samih početaka!
Svarog nastupa kao gost, kao nova snaga domaćeg black metala. Kako gledaš na mladu generaciju koja tek ulazi u mrak?
Svarog vidim kao osvježenje na već mrtvoj i jalovoj sarajevskoj sceni, punoj pogrešnih žanrova i cover bendova koji zvuče isto, bez imalo stava i rock’n’rolla u tome što rade. Lakše je ići linijom manjeg otpora i svirati tuđe pjesme nego biti kreativan i buntovan.
U KRVi si ostavio određeni trag, ali si ih napustio. Šta te navelo na taj korak i kako danas gledaš na to poglavlje?
Biti dio KRVi, u svakom smislu tih riječi, od stvaranja, snimanja muzike i svirki, je ostvarenje dječačkog sna, i kao takvo jako bitno poglavlje u mom životu. Napuštanje benda dolazi prvenstveno iz želje da se fokusiram na BPC bendove.
Posljednje riječi za čitatelje i one koji se usuđuju zakoračiti u tamu 8. novembra?
Svi smo mi Obskuritatem!
