Nakon što su nastupili kao predgrupa riječkom bendu OCHI, sarajevski No Color stekao je poštovanje kolega Abaza i Kobiljaka koji su isto izrazili kroz podcast Pank Trepezarija i u tekstu za ISK. Time su mi nesvjesno naložili da posjetim njihov martovski koncert održan u Klubu AG, jer me zakopkalo oduševljenje odslušanim.
No Color su tog 11. marta izašli na binu AG-a, otvorili set autorskom numerom “Do It Again”. Ta pjesma, kao i solidna obrada Hendrixove “Purple Haze” ipak nisu bile dovoljno čvrste da me oduševe na prvu. Poučen vlastitim iskustvima, bio sam svjestan da je grupama ponekad potrebno da se zagriju, da slijepe frekvencije instrumenata jedne za druge. To se desilo i sa No Colorom, doduše puno brže nego što sam pretpostavljao da hoće.
Uletivši u živahnu obradu Rickyja Martina i “Livin’ La Vida Loca” na koju su naštiklali autorsku “0-3-6” koja zvuči kao sabbathovski doom koji neplanirano skreće u pozitivom obojen pop rock, shvatio sam da smo na tragu nečeg odličnog. Basista Demian Krilić i gitarista Dino Kreho dijele vokalne dužnosti i smjenjuju se iz pjesme u pjesmu, praćeni čvrstim i jednostavnim bubnjanjem Harisa Nuhića.
No Color je svirao nekih tridesetak pjesama, vješto manevrišući između obrada i autorskih pjesama. Posao su odradili baš kako treba. Tuđim pjesmama dali su svoj štih, zadržavši prepoznatljivost. Kao odličnim muzičarima jednako im je dobro sjela Britney i njen “Toxic” u hard rock aranžmanu, kao i adrenalinski osvrt na Partibrejkerse kroz “Kreni prema meni” koji je rođen iz riffa koji je zadrmao AG poput Chucka Berryja u najboljim danima.
No Color su odsvirali i zavidnu količinu dobrih autorskih numera najrazličitijih zvučnih profila, sa adekvatnim najavama svake pjesme. Njihova “City Lights” zvuči kao nešto što se nikako ne može desiti u Sarajevu, sa korijenom duboko usađenim u plodno Bloodlights/Hellacopters tlo. Numera “Keep On Moving” odsvirana je nakon Pistolsa i “God Save The Queen”, gdje je punk rock ustupio mjesto radiofoničnom hitu devedesetih sa korijenom u šezdesetim.
Iako basista Krilić bolje kontroliše vlastiti glas, u stopu ga prati gitarista Dino Kreho koji je svojom bezobraznom samouvjerenošću osvježenje na domaćoj sceni i jedinstven prikaz testosteronske odvažnosti koju bendovi u glavnom gradu više nemaju.
No Color su izuzetno solidan klupski bend, dovoljno dobri muzičari da mogu šta hoće. Sad, šta će odabrati, odluka je samo i isključivo na njima, da ne zglajzaju na put lake pare sa sviranjem obrada, već da nastave stvarati autorske numere koje trebaju početi preuzeti primat.
KO: No Color | KAD: 11.3.2023. | GDJE: Klub AG, Sarajevo
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
