Iz Požege, grada koji je iznjedrio neke od najtvrdoglavijih i najiskrenijih glasova domaćeg panka, dolazi Loš Primjer. Ovaj bend već skoro tri decenije pokazuje da iskrenost i stav nemaju rok trajanja. Njihov zvuk je mješavina melodičnog punka, hardcore energije i metal rifova koji tope ljudska srca. Tekstovi im režu kroz licemjerje i samozavaravanje, ali s dozom humanizma i topline koju rijetko ko zadrži nakon toliko godina postojanja i sviranja.
Razgovarali smo sa frontmenom Filipom Sertićem pred njihov premijerni nastup u Sarajevu na Forever Summer Festu.
Požega ima dugačku punk tradiciju od festivala do DIY scena ranih 2000-ih. Kako se osjećate kao bend koji je izrastao iz tog tla, ali preživio sve generacijske valove i promjene?
Pa realno, dio smo scene sa drugim bendovima još od početka devedesetih. Prvi moj i Denin bend je bio Sprovod i nastao je ’92. Tad je underground scena već duže vrijeme bila uhodana od generacija prije nas. Krenulo je sve krajem sedamdesetih i prenosilo se, a mi smo dio te scene iz devedesetih svirajući po raznim drugim bendovima: Senseless, Fight Back, Nonsense, Sprovod, Dislike…
Teško je reći da smo “sve” preživjeli jer smo imali pauze, dio te iste scene se i dalje održava na nekoj razini, a formula je prijateljstvo, naći se s društvom istim na probi ili sjesti u auto zajedno. Otputovati je super iskustvo jer nam uvijek ostanu samo priče za prepričavanje.
Danas se sve većinom svodi na “brzi sadržaj”. Kako Loš Primjer pronalazi način da zadrži pažnju publike u vremenu kad pjesme traju kraće od reela na TikToku ili Instagramu? Da li ste i u kolikoj dozi fokusirani na mlađu publiku ili se oslanjate na “staru gardu”?
Pa to je danas dosta teško, s obzirom da mi svakih deset godina izdamo album. S obzirom i na to da smo Instagram nalog otvorili tek nedavno (boomeri), nije nam to bilo toliko bitno prije jer scena je disala sama po sebi. U bendu imamo web dizajnera Denu i stručnjaka za online marketing Garsa, pa opet nismo fokusirani na to.
Uvijek nam je to bila neka igra, razonoda, pa je tako Dena napravio super sajt još davnih godina koji je imao baš dosta dobar sadržaj sa najavama koncerata, vijestima sa scene i guestbookom, te je bio super posjećen.
A danas, recimo da smo se trgnuli sa nekakvom promocijom tek prije godinu dana i isto smatram da nije zbog nekakvog cilja, već čisto iz igre i razonode. Ima stare garde, nove garde, tekstovi su uvijek nekako aktualni, nije se puno mijenjao svijet u ova dva, tri desetljeća… nažalost.
U vašim tekstovima ima i svjetla i tame. Šta je “malo sunca” za vas danas, nakon svih ovih godina rada, proba, vožnji i koncerata?
Pa ima tame zbog ukazivanja na probleme, a svjetla ima zbog nade i poziva na popravljanje tih problema. Tekstove u zadnje vrijeme pišem ja pa mogu slobodno iz svoje perspektive reći da su dosta osobni, jer mi je postalo malo blesavo da ikad više napišem: ”MI ovo, mi ono…”.
0Ne mogu pametovati drugima što da rade, ja mogu samo predstaviti svoje stanje i svoje misli. To i predstavlja slobodu, također mislim da su teme zajedničke u bendu i da imamo slične stavove u vezi određenih stvari koje stanu na papir.
Koliko vam znače fizička izdanja (vinili, kasete) naspram digitalnog izbacivanja? Ima li još uvijek one magije kad držiš ploču u ruci?
Jako… samo se o magiji i radi. Totalno je veliki gušt držati sve to u ruci. Prije 5č-6 godina i sam sam počeo sakupljati vinile i puno mi više znači takav oblik. To mi je kao kad si mali i imaš omiljenu Lego igračku, pa ju složiš i gledaš. Tako s veseljem doživljavam i te ploče, otvaram, njušim, čitam, gledam, divim se i naravno slušam.
Super nam je i kad složimo merch negdje na koncertu pa tu ima i majica i ploča i svega, a i prilaze nam ljudi na druženje, na pićence koje je samo sebi svrha i način druženja i komunikacije.
Kao bend aktivni ste od 1997. godine, što znači 28 godina. Nije uobičajeno da punk bendovi generalno, možda naročito na ovim prostorima, toliko izdrže zub vremena. Možete li nam se osvrnuti ukratko na ovih 28 godina iza sebe? Postoji li neki recept za uspjeh?
Prijateljstvo, nama su bendovi uvijek bili nuspojava prijateljstva. Nalazili smo se, cugali i radili bendove, bendovi su nas spojili i sa drugim scenama i drugim gradovima, a ovdje smo našli super prijatelje. Sa mnogima smo i dalje nakon dvadeset i kusur godina dobri, nekima i kumovi djece, pa postali i obiteljski prijatelji, sve na neki način zbog muzike.
Isto tako i danas, iako smo se malo raštrkali, osnovali obitelji, otišli u druge gradove. Bend nam je alibi da se družimo, pa kako je nastalo, tako nas i održava.
“Da sam ja netko” je pjesma koja je obilježila generacije, a vi ste joj dali potpuno novu krv. Otkud ideja da baš nju obradite: nostalgija, poštovanje prema Indexima ili čista želja da razvalite nešto što niko nije očekivao?
Poštovanje prema Indexima definitivno. Odličan su bend, kad bi znali tak svirat ko oni, svirali bi to (smijeh). Pjesma ima sve elemente i naše muzike, bol, neku nadu, svjetlo, progresiju na gitarama.
Iskreno, jednom sam rekao: “Kak’ to da pijan pjevam Indexe dobro ko Pimpek, a svoje pjesme ne znam tak dobro otpjevat, ‘ajmo obradit Indexe”. Eto tako!
Nedavno ste predstavili i nova dva singla “Uzmi slobode” i “Ratoubilački brat” kao najavu novog albuma “Puls Univerzuma”. Nekako svi vaši albumi su izlazili u razmaku od 10 godina, koja bi sad bila najveća razlika između prethodnih izdanja i novog nadolazećeg albuma?
Ja bih rekao da novi album koji izlazi za dva-tri tjedna online, te slijedi vinilno i kazetno izdanje, a bit će i u obliku malog fanzina sa tekstovima kojeg ćemo dijeliti, ima malo drugačiju strukturu baš zbog fokusa na tekst i pjevanju.
Više je obraćano pažnje na način pjevanja, a i teksta, ništa nije prepušteno slučaju što se tiče samog pisanja teksta, sve ima svoje zašto i zato i meni osobno puno znači. Muzika je nastala uz samu emociju teksta.
Nekad je bilo drugačije, bilo je više bitnija neka progresija mjuze, pa je na to bio “nabacan” tekst, sad je drugačiji postupak kreacije, koliko je to drugačije ili nije, sami ćete čuti. Mislim da će nam baš bit gušt svirati nove stvari.
Šta vas najviše inspirira, politički haos, ljudska glupost, stanje u svijetu ili vlastita borba da ostanete normalni i svoji na kraju krajeva?
Polazišna točka od sebe je najveća inspiracija. To odmah obuhvata i političku situaciju u svijetu, međuljudske odnose i ljudsku glupost. Ako ne možeš mijenjati sebe, pogotovo nećeš moći mijenjati ništa oko sebe. Tako i na starim i pogotovo na novom albumu će se više raditi o vlastitom odnošenju prema svijetu, jer samo tako možeš mijenjati svijet.
Svaka stvar je neka unutarnja borba kako pristupit određenom problemu. Jedna nova “Uniforme” govori o uniformiranosti svih društvenih kultura i subkultura, a najveći fokus je na nama koji kao propagiramo neuniformiranost, a najuniformiraniji postajemo s modernijim dobom.
“Razoružan potpuno” govori o unutarnjoj borbi i odnosu prema pacifizmu, kako načisto izaći s djelovanjem ili nedjelovanjem u određenoj situaciji. “Mlada Rasa” filozofira o uopćenom viđenju ljudske vrste (namjerno riječ rase, zbog naglaska da smo životinja, rasa – čovjek) kao neke napredne ili nazadne, povezanu s egom, religijom i svim modernim new-age “religijama”.
Kako danas izgleda muzička scena u Požegi?
Prije je definitivno bilo bolje. Grad je doslovno gorio od bendova, ljudi, scene i događanja. Sad se svelo se na nešto malo starih tvrdoglavih koji se ne daju, ali to možda baš povuče neke mlade nove generacije. Problem je u tome što je Slavonija doslovno uništena i raseljena, dok je scena u nekim gradovima poput Zagreba, Pule, Karlovca doslovno eksplodirala.
Sve je puno novih bendova, klinaca, događanja, svi rade sve, zatvorila se jedna provalija od 15 godina i sve opet gori. Požega malo stoji sa tim istim ljudima koji drže žar da se ne ugasi. Iskreni su i rade odlične stvari. Nuclear Altar je trenutno najaktivniji, a uskoro se ponovo otvara Tom klub gdje će stara garda ponovno krenuti sa organizacijama i to bi moglo zapalit novu vatru.
Šta Sarajevo može očekivati od Lošeg Primjera?
Pa Sarajevo, ak’ nas ne napije prejako prije svirke, može očekivati da ćemo se potruditi kao i svugdje otprašit’ dobru svirku. Doza nostalgije, ljubavi, punka i metala, a onda da zajedno pijemo iza svirke, ma i prije (smijeh). U svakom slučaju ćemo dati sve od sebe. Do tada će album već biti vani, pa nam pomognite s novim pjesmama. Lako je svirat stare hitove koje svi znaju (smijeh). Jedva čekamo, pusa-pank!
