Eyehategod – Eyehategod

Podrži ISK na Patreonu!

Voliš ISK? Podrži naš rad pretplatom na servisu Patreonu! Klikni...

Život je ponekad težak baš kao i muzika koju sviraš. Tu tvrdnju su utvrdili članovi Eyehategoda. Prirodne katastrofe, ovisnost i možda najveći udar od kojeg se mnogi bendovi ne oporave – smrt dugogodišnjeg člana. Bubnjar EHG-a, Joe LaCaze, preminuo je zbog komplikacija sa respiratornim sistemom 2013. godine. Bilo je sasvim logično da će se pojaviti sumnje među ljubiteljima benda – trinaest godina od posljednjeg studijskog albuma (nećemo računati kompilacije, EP izdanja i singlove, to je davanje supe na viljušku), pa onda i smrt jednog od najznačanijih članova. Međutim, Joe živi. I to ne samo kroz sjećanja, već i kroz muziku nadolazećeg studijskog albuma Eyehategoda.

Bubnjarske dionice Joe LaCazea snimljene su prije njegove smrti i našle su se na ovom albumu. Započnimo sa činjenicom da se radi o klasično mučnom i teškom albumu, ali dodatni sloj sablasnosti uzrokovan je time što slušamo čovjeka koji je umro prije manje od godinu dana. Ne znam šta prekaljeniji fanovi EHG-a od mene očekuju od novog albuma, ali ja sam dobio sve što sam želio, pa čak i više.

Album otvara “Agitation! Propaganda” koja započinje kako svaki hardcore-punk bend koji drži do sebe želi da pjesma započne – mnogo zamućeno, mnogo mikrofonije, mnogo ludila. Analogno. Prilično jednostavno, no većina ljudi danas i da hoće tako – ne zna. A onda kreće haos. I tačno kad shvatite da ste se našli u punk pjesmi, kreće sljedeći hit koji odaje da EHG još jednom definiše sludge na svoj način – “Trying To Crack The Hard Dollar” je živi pijesak koji guta slušateljstvo bez milosti. Ova ide u sasvim suprotnom smjeru od pjesme koja otvara album, spora je i teška, jednolična, napucana mrakom. Ludilo se nastavlja i dalje, a kako album prolazi, možemo bez problema utvrditi da EHG na novom albumu ponovno donosi wikipedijsku definiciju sludgea kao podžanra metal muzike u kojem se sudaraju doom i hardcore punk. “Framed To The Wall” je još jedna pjesma sa ovog albuma gdje su hardcore punk utjecaji prenaglašeni i čini dobar balans na drugoj polovici albuma. Ostatak je umočen u tegobu, baziran na bluzu i Black Sabbathu. Sam vrhunac albuma je najduža pjesma na istom – “Flags and Cities Bound” na drugoj polovici baca u očaj pola postave Southern Lorda dokazujući da tegoba ne dolazi iz želje, već iz nemoći i jada. Skoro pa ritualni ritmovi cijepaju atome na sastavne dijelove.  Bowerova gitara zvuči fantastično (čitaj: prljavo, gadno, glasno!), a Williamsov vokal je u punoj snazi. Vidi se još jednom da tu nema toliko odmjerenosti koliko ima srca i ličnosti uloženih u komponovanje. Vrijedi i spomenuti, te nije dio filozofije o mrtvima sve najbolje, i bubnjarske dionice LaCazea… bit će poprilično teško pronaći adekvatnu zamjenu. Ovakav album je definitivno dobar način za oprost.

Pročitaj i ovo:  Smotra balkanskog hardcorea: Ponor, Shin i Bronze u Zagrebu

Da li je vrijedilo čekati četrnaest godina novi album Eyehategodea? Bolju analizu dat će vam oni koji ih prate duže vrijeme. Ono što je evidentno i što niko ne može osporiti je da je istoimeni album EHG-a jedan od najboljih albuma 2014. godine, jedan od najboljih albuma u karijeri EHG-a i jedan od najboljih povratničkih albuma. Ovaj album je toliko dobar da su mi opalili šamarčinu i rekli mi: “Ne, idiote, ne mrziš ti sludge, ti jednostavno mrziš bendove koji se kite perjem, a ne sviraju ni približno kako treba – ovo je jad, ovo je blato, ovo je sludge!”

Eyehategod – Eyehategod
2014 / Housecore Records
Website benda

Arnel Šarić Sharan
Arnel Šarić Sharanhttp://www.izvansvakekontrole.com
Osnivač ISK i osoba koja malo previše voli rock'n'roll za vlastito dobro.

ČITAJ OD ISTOG AUTORA

SLIČNI ČLANCI

Translate »