Dexter, šesta sezona

UPOZORENJE: MOŽE SADRŽAVATI SPOILERE!

Moram priznati da je postalo poprilično naporno čekati godinu dana nove epizode svoje omiljene serije. Sa Dexterom je to posebno teško jer svaka sezona završi otvorenim pitanjima i ostavlja prostor diskusiji i mogućnostima za iduću sezonu, svaka sezona je nastavak prošle i preteča iduće.

Sinoć je u Sjedinjenim Američkim Državama emitovane finale, tj. dvanaesta epizoda šeste sezone popularne američke serije Dexter. Nakon pete sezone koja je ostavila popriličnu gorčinu u grlu smanjenjem kvalitete u odnosu na prijašnje četiri, ali koja nije otklonila želju da se pogleda i šesta (iako je postojala bojazan od onoga što će biti prikazano), drugog oktobra ove godine je počelo emitiranje šeste sezone.

Iskazao sam određenu količinu sumnje u nastavak priče o Dexteru: pisci koji rade na ovoj seriji zadali su si težak zadatak, puno teži od onoga koji na sebi imaju pisci serija kakve su dvadesetominutni američki sitcomi: u Dexteru, iz sezone u sezonu, likovi se razvijaju, odnosi isprepliću i priče se rađaju i umiru, te je apsolutno nemoguće početi gledati seriju na trećoj sezoni i shvatiti sve odnose i radnje. Dexter je kao konstantan dugometražni film koji dobije nove minute svake godine.

Šesta sezona centrira se oko tematike koja je kao stvorena za sukob sa Dexterovim svijetom: religijska uvjerenja i dogme.  U Miamiju se pojavljuju Ubice Sudnjeg Dana koje pokušavaju realizirati zločine u skladu sa pisanjima u Knjizi Otkrovenja (koju je Robert G. Ingersoll nazvao najluđom od svih knjiga, i to ne bez razloga). U isto vrijeme, Dexter dolazi u dodir sa religijom i religijskim učenjima jer upisuje svog sina Harrisonna u jaslice koje vode sveštena lica, ali prati i brata Sama, osuđenog ubicu koji je nakon odsluženja kazne odlučio da se posveti religiji i pomogne ljudima da steknu vjeru u sebe i druge, te da se tako riješe loših navika. Dexter sumnja da Sam ipak nije samo Božje jagnje, već da je to maska iza koje se još uvijek krije vuk. Kako vrijeme prolazi, broj ubistava koja sadrže bizarne biblijske reference postaje sve veći, a prijetnje o smaku svijeta sve glasnije…

Sama tematika religije kao dogme sa čvrsto utvrđenim pravilima u koju se najčešće uvaljuju pogubljeni ljudi kojima treba pastir da ih vodi kroz mrak ovozemaljskog života je savršena osnova za jednu cijelu sezonu serije u kojoj je glavni lik moralno osviješteni ubica sa striktnim kodeksom ponašanja, tj. ubijanja. I sam sam se pitao kada će se religija spomenuti u ovoj seriji i na koji način, a nakon odgledane sezone, mislim da smo dobili najbolji mogući rezultat.

Kako šesta sezona odmiče, posmatramo (za jednu komercijalnu seriju koja se servira širokim narodnim masama) zaista zanimljiv i kvalitetan sukob hladnog ateizma, mlakog agnosticizma i usijanih pravila, načela i krivih interpretacija organizirane religije i svetih tekstova kroz odnose Dextera i brata Sama, Dextera i škole njegovog djeteta, Dextera i Ubica Sudnjeg dana. Nasuprot religiji koja u isto vrijeme, zavisno od stajališta osobe koja je konzumira, nudi nadu i utjehu ili krv i smrt, Dexterov lik se razvija i stiče svoja mišljenja o (ne)postojanju Boga i drugog svijeta.

Pored centralne teme religije i ubistava izazvanih tumačenjem religijskih tekstova, i u ovoj sezoni postoje sporedne priče koje bolje opisuju ostale likove. Quinn i Debra se rastaju nakon što je Quinn neočekivano zaprosi. Debra odlazi, a Quinn se pretvara u rastrojenog cugera i kurvara kojem ovo nestabilno psihičko stanje daje sasvim novu notu: od lika koji mi je lično bio nepodnošljiv, postaje mi simpatičan, čak do određene mjere i navijam za njega da se sredi i riješi probleme u glavi.

Jennifer Carpenter u ulozi Debre i ovaj put na samom vrhu, možda ipak malo preglumljeno, ali lik je napisan tako, te mi zapravo i ne smeta njena konstantna psihoza koja jača iz momenta u momenat sve do samog klimaksa u finalnoj epizodi šeste sezone. Veoma dobro zamišljen je i novi odnos Debre i Dextera koji iskače iz bratsko-sestrinskih odnosa i odlazi u mentalni incest (fizički po nekima, ali ne treba zaboraviti da ova dva lika nisu u krvnom srodstvu), te mislim da će se na ovoj temi moći izgraditi jedna dobra priča u samom nastavku koja bi možda mogla uključivati i Quinna na novoj razini sukoba sa Dexterom. Vidjet ćemo šta će nam donijeti sedma i osma sezona po ovom pitanju.

Glavnog negativca tumači mladi Colin Hanks kojeg sam dosad imao prilike gledati samo u filmu “Untraceable” iz 2008. godine. Sasvim solidno odrađena uloga i definitivno dobro lice koje na pravi način doživljava transformaciju od (lažno) zbunjenog do psihopatskog. Uloga brata Sama je najvjerovatnije jedna od najpozitivnijih karakteristika šeste sezone, Sama tumači poznati američki rap umjetnik Mos Def. Naravno, vjerujem da većini Amerikanaca nije poznato da je Mos Def prihvatio Islam, te ga je malo čudno bilo vidjeti u ulozi katoličkog propovijednika, ali Mos je svoj dio odradio kako treba, jednostavno ima njušku koja pristaje ulozi, tj. bivšeg zatvorskog osuđenika koji je počeo živjeti u skladu sa Božjim pravilnikom. Način na koji Def priča, hoda, riječi koje izgovara za potrebe ove uloge zaista su dobro dočarale karakter jednog preobraćenika.

Ono što pozitivno iznenađuje u ovoj epizodi su reference na prošle epizode i sezone, pa se među ostalima pojavljuju predmeti iz prošlih sezona, ali i osobe: povratak na Dexterov set Christiana Camarga u ulozi Dexterovog brata Briana Mosera iz prve sezone je dobro uklopljena, za radnju značajna situacija. To je jedan od značajnijih prevrata u seriji, a nekoliko ih je toliko dobro (prava istina o Travisu Marshallu i profesoru Gellaru, Ubicama Sudnjeg Dana se može bez problema uzeti za primjer ODLIČNOG obrata) da su čak zasjenili i samo finale koje je po mom mišljenju malo zbrljano, tj. određena rješenja su ponuđena nasilu. Neki će pomisliti da reference na prošlost predstavljaju nedostatak novih ideja, ali u slučaju Dextera i šeste sezone, reference su bile i više nego potrebne kako bi se naglasilo podsjećanje na prošlost i utjecaj prošlosti na sadašnjost, ali i budućnost.

Moram priznati da sam očekivao neke stvari od sezone šest koje nisu ispunjene: ponovo se poprilično blijedo ispred kamere pojavljuju likovi Masuke, Batiste i poručnice LaGuerta koji su upali u sjenu i zaborav zahvaljujući naglašenosti nekih drugih, usudim se reći i nevažnih situacija i likova. Očekivao sam i neki, barem mali trag o nastavku i smjeru odnosa Dextera i njegove djece Cody i Astora. U knjizi se njima daje mnogo veći značaj, ovdje su nekako prebrzo ispali iz slike, te su im likovi dobili titulu kolateralne štete ubistvom njihove majke i Dexterove supruge. Povratak njih dvoje na nekom novom planu u budućnosti bi bio veoma zanimljiv.