Nova era synth muzike započela je 2012. godine kada su francuski Carpenter Brut i Perturbator objavili debitantska izdanja. Malo ko je mogao pretpostaviti da će ovi DIY umjetnici, čvrsto držeći uzde nad svojim karijerama poslujući putem Bandcampa, malo-pomalo postati istinski fenomeni undergrounda, pokrenuvši synthwave/darksynth revoluciju koja je eksplodirala polovicom prošle dekade, što kroz odlična buduća izdanja, što kroz pametno licenciranje u medijima poput videoigara.
Kako je neonski kult počeo privlačiti sve više ljubitelja, a dobar dio je dolazio iz svijeta metala i horor filmova, odakle je dvojac crpio inspiraciju i agresivnost, bilo je neminovno da se počne nastupati i uživo. Srećom, izbor nije pao na dosadnjikavo pritiskanje playa u maniru neinspirativnih DJ-ejeva.
I za divno čudo, Perturbator i Carpenter Brut nikad nisu bili na turneji zajedno prije ove godine. U sklopu “Leather Sacraments” turneje kojom predstavljaju najnovije albume, Brutov “Leather Terror” i Perturbatorov “Lustful Sacraments”, stigli su u bečki Gasometer uz podršku sve poznatijeg alt punk-rap dvojca Ho99o9.
Kako i samo ime kaže, Gasometer je nekadašnji kompleks za skladištenje gasa koji je bio korišten od 1899. do 1984. godine, nakon čega je došlo do transformacije u komercijalne objekte poput koncertne hale i kina, ali i stambenog objekta. Koncertna hala u kojoj je održan koncert može primiti od 2000 do 3000 ljudi, i podsjeća na zagrebačku Tvornicu kulture, bez sjedećih mjesta na balkonu.
Beč me i ranije oduševio sa tačnošću početka koncertnih nastupa, pa nije bilo izuzetka ni ovaj put: u 19:00 svjetla su se zamračila i na binu je izašao dvojac Ho99o9, uz podršku session bubnjara. TheOGM u žutom kombinezonu, sa sjajnim grillsima u ustima i šeširom koji donekle podsjeća na onaj vokala Jamiroquaia Jaya Kaya, napravio je uvod za MC-ja Yetija Bonesa koji se pojavio u ispečanom prsluku na čijim leđima su bile slike sa potjernice sa kojih su mrklo gledali članovi kultnog NWA-a.
Momci iz New Jerseya sa prebivalištem u Los Angelesu su jedan od onih sastava koje je teško opisati. I dok je njihov albumska energija uglavnom kompatibilna sa ušima onih koji vole sonične eksperimente, uživo su eksplozivna kombinacija žanrova, mnogo silovitija u zvuku u odnosu na ono što je studijski zabilježeno.
Iako ih dosta novinara (opravdano) poredi sa Black Flagom i Death Gripsima, ja bih kao reference iskoristio Prodigy, Bad Brains, Nine Inch Nails, moderni rap zvuk, pa čak i Motorhead, čija je zaglušujuća energija evidentna na pjesmama gdje je korištena dupla bas pedala. Ho99o9 je polusatni nastup pred bečkom publikom proveo pokušavajući je animirati, repajući i vrišteći pjesmu za pjesmom, bez suvišne komunikacije. Tek posljednjih deset minuta krenulo je opasno skakanje uzrokovano činjenicom da je Yeti Bones preskočio zaštitnu ogradu i skočio u publiku. To je nešto što očekuješ u manjem klubu, ali ne u hali veličine Gasometra. Taman kad se publika raspalila, Ho99o9 je pozdravio sve i nestao sa bine. Dvojac je jedan od boljih primjera dobre evolucije žanra, savršen model novog genrebending doba. Topla preporuka da ne propustite njihov nastup ukoliko budete imali priliku da ih slušate.
Kompletni remont bine u samo dvadesetak minuta i na scenu okupanu jarkim crvenim svjetlima postavljen je bubnjarski set i synth pult sa prepoznatljivim simbolom Brutagrama. Sasvim očekivano, uvod u koncert je bila “Opening Title” sa posljednjeg albuma “Leather Terror”. “Opening Title” je savršena numera za otvaranje jer čekićanjem podsjeća na legendarnu temu iz Terminatora 2, uz premaz od čiste demonske esencije.
Kada je Franck Hueso aka Carpenter Brut zajedno sa kolegama Adrienom Grousettom (gitara) i Florenteom Marcadentom (bubanj) uletio u “Straight Outta Hell”, više od 2000 ljudi je diglo ruke u zrak i šutke su počele na nekoliko lokacija. Prve tri pjesme poslušao sam u photo pitu, naslonjen na binu, shvativši da mi je zaboravljanje čepova za uši najveća greška koju sam mogao napraviti i koja me kasnije koštala bola u desnom uhu i tinitusa koji već danima ne prestaje.
Posljednja pjesma koju sam slušao fotografišući Bruta bila je kultna “Roller Mobster” i taj osjećaj moći me podsjetio na drugi koncert Motorheada kada sam u istoj situaciji, ponovo bez čepova, ali daleko mlađi, naslonjen na binske monitore bio zauvijek slušno oštećen glasnoćom izvedbe “Iron Fista”.
Carpenter Brut nijemo komunicira sa publikom, povremenom gestikulacijom, kulirajući i bez osmijeha na licu, pogleda skrivenog iza tamnih naočala. Uživo je zadužen za klavijature i puštanje semplova, a grupa je stravično dobro utegnuta. Neke od pjesama su doživjele i izvjesne aranžerske izmjene, pa tako sjajna “Disco Zombi Italia” po sredini ima dionicu koju Florent koristi za bubnjarski solo, a priliku sa solo bravuru i iskaz vlastitog talenta dobio je i gitarista Adrien.
Ako bih morao tražiti dlaku u jajetu, rekao bih da su vokalne dionice koje Carpenter Brut pušta mogle u miksu biti malo izraženije u odnosu na ostale instrumente, ali postoji mogućnost da sam ja već tada doživio traumu uha i da mi se činilo da su tiše nego inače. Pored toga, zvuk je bio savršen ma u kojem dijelu sale stajali i popraćen vizuelno impresivnim light showom od početka do kraja.
Publika je toliko pobijesnila na izvođenjima “Turbo Killera i “Le Perva” da je obrada Sembellovog “Maniaca” možda bila i neentuzijastično prihvaćena, barem od nekoliko stotina ljudi sa moje strane hale. Oprošteno im je jer je Carpenter Brut dao sve i uzeo sve, bez iole suzdržavanja.
Posljednja trećina koncerta bila je rezervisana za nastup Jamesa Kenta aka Perturbatora. Nekadašnje zaštitno lice synthwavea otcijepilo se od te ideje albumom “Lustful Sacraments”, uletivši u mnogo mračniju fazu svog stvaranja koja je nastavljena i saradnjom sa Johannesom Perssonom iz grupe Cult of Luna na albumu “Final Light”.
Uz pomoć bubnjara Dylana Hyarda koji je na binu izašao u majici Dissectiona, Kent je svoju elektroniku transformisao u kombinaciju rasplesanog darksyntha i metaliziranog industriala. Listom se provukao kroz svoju cjelokupnu diskografiju, ipak odsviravši najviše materijala sa novog albuma koji i sam paše ovakvoj postavci.
Za vrijeme živog nastupa, Kent je zadužen za klavijature, semplove, gitarske i vokalne dionice, u zavisnosti od pjesme do pjesme. Perturbatoov show vizuelno ne zaostaje za onim Carpentera Bruta: iza dvojca je masivna konstrukcija na čijem se srednjem dijelu nalazi pentagram, a laseri ili svjetla iscrtavaju različite oblike po konstrukciji. Kombinacija svjetlosnih efekata hladnijih boja učinile su Perturbatorov set nalik filmskom, i to onom iz Hellraiser serijala, u scenama kada nestaje granice između Zemlje i Pakla, pa Cenobiti dolaze po svoje. Jezivo dobro.
Koncert je završio tačno u 23 sata i publika se počela kretati prema izlazu, garderobi ili štandu sa merchom kako bi zgrabila pokoji (skupi) suvenir. Iako je koncert dvije legende žanra san snova svakog ljubitelja, istina je da agresivnost i nemilosrdnost Francuza u jednom trenutku zna oboriti pažnju. Slučaj je to sa emotivno nabijenim iskustvima poput ovog koncerta.
Ovo samo po sebi nezaboravno audiovizuelno iskustvo je u jednu ruku i sahrana synthwavea kao takvog. Sa sve većim prilivom manje zabavnih kopija i umorom koji trendovi izazivaju, možda je jedino i ispravno da prvu lopatu na žanr bace oni koji su ga proslavili. A onda sa groblja trebamo ići sretni jer orijentacija Carpenter Bruta i Perturbatora ka novim idejama je nešto što može isključivo radovati svakog ljubitelja dobrog zvuka.
KO: Perturbator, Carpenter Brut, Ho99o9 | KAD: 6.11.2023. | GDJE: Gasometer, Beč
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
