Znate li da je Turbojugend Sarajevo osnovan 2008. godine nakon što sam pogledao koncert Turbonegra u Rijeci? Sama ideja TJ-a nikad nije zaživjela u Sarajevu na način kojem sam se ja potencijalno nadao: kao prvo, specijalne jakne su bile skupe (stotinu eura jedan komad, a bilo je potrebno naručiti šest komada), a kao drugo, nije mi se baš dalo da ulažem previše napora u organizaciju TJ-a na način na koji su to zahtijevala striktna TJ pravila. Ipak, nekad kasnije sam pročitao kako je i sam TJ sam od sebe ili striktno organizirana ili grozno neorganizirana skupina mornara i policajaca spremnih da uplove u tamu. I iako nismo nosili jakne, slušali smo Turbonegro i uplovili smo u tamu… i previše puta.
Nakon 2008. godine i uživanja u bravurama najvjerovatnije najzajebanijeg evropskog rock’n’roll benda, nešto je krenulo ukrivo i Turbonegro je nestao sa mape, da bi 2010. godine najavili da su se razišli sa vokalom Hankom Von Helveteom. Turbonegro je inače imao dosta problema u zadnjih pet godina: Euroboy je prebolio opaku bolest, Hank Von Helvete, ikona Turbonegra, čovjek koji nije bio samo vokal benda, već i glavni lik, uzdanica oko koje se sve vrtilo, odlučio je da postane trijezan porodični čovjek (što ga nije onemogućilo da zapjeva u supergrupi Dr. Midnight & The Mercy Cult), a Turbojugend, mornarička deathpunk verzija Kissove vojske razišla se nakon otcjepljenja jednog dijela TJ ekipe koji su se nazvali Deathpunk Moonshiners, te danas postoje samo lokalne TJ ekipe neokupljene u centralnu organizaciju.
I šta sad da uradi sjajan bend sa hafifnim gitaristom, bez vokala i sa fanovima koji su podijeljeni u potpunosti, ali i dalje povezani ljubavlju prema bendu i tami?
Kao prvo, Turbonegro je uradio nesvakidašnji potez za jedan komercijalni bend, a to je pronalazak novog vokala među vojskom obožavatelja. Tony Sylvester aka Duke of Nothing, dugogodišnji PR saradnik Turbonegra za područje Velike Britanije, te predsjednik TJ London, prihvatio je poziciju vokala i odlučio obući lakirane čizme Hanka Von Helvetea. Zbog tog po nekima krajnje blasfemičnog poteza, počele su pljuštati optužbe i ismijavanja na račun Turbonegra, ismijavanja koja su trebala insinuirati da Tony nikad neće uspjeti popuniti Hankove cipele.
Kao drugo, Turbonegro je ušao u Electric Lady Studios u New Yorku, studio poznat po fantastičnom vintage zvuku, isti studio u kojem su snimali velikani kakvi su David Bowie i AC/DC i tu su snimili deset novih pjesama. Deset pjesama koje su skupljene na povratnički album koji smo čekali pet godina, a zove se “Sexual Harassment”.
Novi album (koji je izašao danas u digitalnoj verziji, a ploče i CD-ovi se očekuju u augustu) možda nije Turbonegro klasik, ali stremi u tom pravcu i jedini sudac će biti vrijeme. “Sexual Harassment” ima sve elemente klasika – sjajan rock’n’roll zvuk, odlične tekstove, i najvažnije, ono što većina metal i punk albuma današnjice nema – MUDA.
Počnimo od novog vokala Tonyija Sylvestera koji se nekako i našao na najvećoj vjetrometini. Tony definitivno nije Hank, ali nakon albuma preslušanog već nekih petnaestak puta, samo iracionalna osoba koja želi da se besmisleno svađa neće priznati da ni Hank nije Tony. Dok je Hank predstavljao perverznu, crveni-karmin-na-usnicama stranu Turbonegra, Tonyija Sylvestera možemo bez problema nazvati Tom-of-Finland vokalom Turbonegra, kao da je bear culture progovorio sa novih audio perverzija benda. Tony ima, čvrst, muški glas, nemilosrdno deranje. Jasno je da će nekima novi vokal smetati, ali isto tako je veoma jasno da će Tony pokupiti dosta simpatija. Kako će stare pjesme zvučati sa Tonyijem, čekamo živi album ili nastup da se (raz)uvjerimo.
Tekstualno, Turbonegro nije otišao daleko od prijašnjih albuma – i dalje nekorektni, perverzni i zabavni do granice neukusa; recenzije u kojima se govori da Turbonegro zvuče tekstualno neinspirisani na ovom albumu su apsolutni nonsens. Žao mi je, ali sa tim se nikako ne mogu složiti. Možda tekstovi nisu na razini opscenosti “Ass Cobre”, ali daleko od toga da nisu zabavni i da ne pristaju bendu, od singla “You Give Me Worms” (desete pjesme na albumu), pa do prve pjesme “I Got A Knife”, sve smrdi na klasični Turbonegro.
Produkcijski, ELS i producent albuma uspjeli su izvući najbolje iz Turbonegra u jako, jako dugo vremena. Iako sam pobornik produkcije na “Party Animals” i “Retox”, nimalo mi nije bilo svejedno kad sam se oznojio od sreće i počeo vrištati shvativši da je novi album maksimalna kombinacija navedenih albuma, ali i prljavštine albuma “Ass Cobra”. Drugim riječima, 2012. godine, Turbonegro je izašao iz tame glam/sleaze ere, te jednom nogom zakoračio u svijet deathpunka koji su mnogi zazivali. Euroboyevo vrhunsko majstorisanje električnom gitarom tako je milo uklopljeno na savršenu mrljajuću buku koja je karakteristična za “Kobru”, te u cijeloj kombinaciji niko nije izgubio – ni oni što vole “Retox”, ni ovi što vole “Ass Cobra”.
Finalni rezultat? Kao što već rekoh, vrijeme će od ovog albuma iskovati Turbonegro klasik. Hvatati se za prekratke slamke o Tonyijevom novačenju (on je ionako četvrti vokal i Hank nije originalni) ili bilo čemu drugom je presmiješno i besmisleno. “Sexual Harassment”, da nije album već čovjek, bio bi pivom i hemijskim opijatima urokani debeli istetovirani muškarac u uskim hlačama, teksas jakni i neodoljivom željom da eksperimentiše sa muškarcima, ženama i psima. Ovo je najbolje što je izbacio nesveti brak rock’n’rolla, punka i sleazea (koji nije lažan!) u jako, jaaaaako dugo vremena.
Turbonegro is back! Skal!
COVER ART:
INFO:
Ime benda: Turbonegro
Ime izdanja: Sexual Harassment
Izdavač: Volcom Entertainment
Godina izdanja: 2012
Website benda: http://www.turbonegro.com/
