Proteklu godinu mogli bi nazvati godinom djelomičnog povratka normalnog života i živih nastupa. Prestanak i podizanje restrikcija u proljeće prošle godine omogućilo je da se širom svijeta dobar dio otkazanih turneja, planiranih za sezonu 2020-2021, konačno i održi. To je direktno značilo da će većina ljetnih festivala uspjeti napokon skinuti okove i održati svoja izdanja, originalno planirana, pa i višestruko pomjerana.
Kao što smo prethodno pisali, jedna od rijetkih prednosti nemogućnosti nastupanja uživo i mjeseci lockdowna je da su bendovi proveli posljednje dvije godine pišući i snimajući nove materijale, što je rezultiralo poprilično velikim brojem novih izdanja. Pretpostaviti je da će se ovaj trend (očekivano) promijeniti u godini pred nama i da će bendovi više vremena posvetiti živoj promociji materijala.
Višak materijala je definitivno bio jedna od rijetkih svijetlih tačaka proteklih sedamstotina i tridesetak dana, kao što je slučaj sa Šveđanima Cult Of Luna koji su nakon vrhunskog “A Dawn To Fear” albuma i “The Raging River” EP izdanja prošle godine krunisali trilogiju sa albumom “The Long Road North”.
Naslov izdanja simbolizuje povratak u Umeu nakon šesnaest godina, gdje je Cult Of Luna oformljena prije nešto više od dvije decenije, i gdje se bend vratio za potrebe snimanja albuma.
Tri odlična izdanja u nepune četiri godine, formiranje vlastite izdavačke kuće Red Creek Recordings, te turneje i festivali zakazani za godinu koja je pred nama – ostaje da vidimo koji je naredni korak u Cult Of Luna univerzumu.
GOLD (ili odnedavno GGGOLDDD) su također proveli dobar dio godine promovišući novo izdanje. “This Shame Should Not Be Mine” predstavlja pedeset i šest minuta izuzetno traumatične priče iz djetinjstva vokalistkinje, autorice tekstova i kompozitorke Milene Eve, pretočene u definitivno jedno od najboljih izdanja godine.
Pored novog albuma grupe Cult Of Luna, izdanje koje sam najviše iščekivao prošle godine bio je novi album belgijskog Brutusa. Koliko god me je njihov prošli album “Nest” kupio na prvu, toliko me živo “Live in Ghent” izdanje na kojem su većinom svirali pjesme sa albuma “Nest” uvjerilo da je to možda vrhunac njihovog rada.
Međutim, već prva dva singla su obećavala da će “Unison Life” otići nekoliko stepenica više od kvalitete dosadašnje diskografije benda, što se pokazalo tačnim krajem 2022. kada je album ugledao svjetlo dana.
Sa radom A.A. Williams upoznao sam se tokom nastupa na ovogodišnjem Amplifestu. Sedmi oktobar je datum izdavanja albuma “As The Moon Rests”, istovremeno planiran i kao otvorenje prvog od dva festivalska vikenda, kojeg je do momenta izlaska na binu trebao otvoriti gost iznenađenja.
A.A. Williams definitivno bježi od mora Chelsea Wolfe klonova; novi album je definitivno muzički masivniji od debi izdanja, pri tome i dalje dovoljno mračan, što lirički, što samom atmosferom.
Kao i u slučaju prethodnog izdanja, Amenra je godinu dana nakon “De Doorna” izbacila alternativni miks prošlogodišnjeg materijala. Prvo izdanje benda van Mass serijala dobilo je novu audio formu početkom prošle godine (Relapse Records) od strane Seth Manchestera (Machine With Magnets studio).
Potpuna lista najslušanijih albuma iz 2022. godine nalazi se u nastavku.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!