Vjerujem da svako ima vlastiti kriterijum po kome ocjenjuje da li je neko muzičko izdanje dobro ili loše. Za mene je dobar album onaj koji me ili navede na razmišljanja o stvarima koje su sastavni dio naših života, ali nekako u užurbanom životnom tempu neprimjetno prolaze pored nas ili izazove emocionalne reakcije koje bude pokretačku snagu čitavog bića. Obzirom da je ove godine kroz moje uši prošao veliki broj albuma, ja sam na osnovu svojih kriterijuma dobro – loše napravila listu izdanja koji su u meni probudili navedene reakcije.
P.S. Albumi nisu poredani po kvalitetu, već abecednom redu.
Agalloch – Faustian Echoes (EP)
Tokom posljednje dekade Agalloch, bend koji kombinuje black metal sa elementima neofolka, post – rocka i dooma, izdao je albume neprolazne grandioznosti, a ovaj EP je samo još jedan dokaz da bend još posjeduje ono što im je potrebno da naprave još jedno umjetničko djelo (u smislu kvaliteta). “Faustian Echoes” je zapravo dvadesetjednominutna pjesma sastavljena iz dva dijela i ujedno najduža pjesma koju je Agalloch ikada snimio. Bazirana je na Geteovoj verziji njemačke legende o učenjaku kome je dosadio život i razočaran njegovom monotonošću priziva đavola s kojim mijenja dušu u zamjenu za transcedenciju i magičnu moć. “Faustian Echoes” sadrži i dijelove iz Geteove dramske pjesme i semplove iz filma “Faust” Jana Svankmajera. Ovaj EP je izdanje koje od svih dosadašnjih najviše teži black metalu.
Prvi dio pjesme počinje citatom iz “Fausta” koga prate black metal riffovi i blast beatovi koji prelaze na akustične dionice koje će vas podsjetiti na ranija izdanja Agallocha, ali samo na trenutak, jer će vas iz tog sjećanja vratiti harsh vokal Johna Haughma koji obiluje patnjom i mučeništvom. Kako se mijenja protagonista priče, tako i atmosfera pjesme postaje drugačija. Drugi dio počinje slično prvom. Malo dijaloga, pa furiozan black metal, a kako vokal dobija drugu ulogu, tako i demonska atmosfera se prebacuje na nešto mirniju sa akustičnim dionicama ili spokojnim solažama.
“Faustian Echoes” je, bez obzira na dužinu pjesme, takva da okupira pažnju tokom kompletnog trajanja.
Apshyx – Deathhammer
Klasično old school death metal izdanje sa utjecajima dooma i bend koji ne treba predstavljati. Bilo da govorimo o pjesmama sa žestokim tempom ili onim sporijim, svaka je puna old school riffova, pamtljivih solaža i Martinovog razarajućeg vokala.
Tu je i thrash metal zvuk, naročito na “The Flood”, a na “As the Mammoth Magma Rises” oni gaze i po black metal teritoriji. Kao što Martin Van Drunen kaže na “Deathhammer” pjesmi: “This is true death metal, you bastards!”.
Borknagar – Urd
Slojevit album. Ovo je putovanje kroz žanrove i ideje. Čut ćete black, progressive, folk, power metal, smjenu vokalnog trojca ICS Vortexa, Larsa i Vintersorga, sjajne gitarske aranžmane, blast beatove, ambijentalne prelaze, sjajne solo dionice. Instrumentalna “The Plains of Memories” sa klavirskim i violinskim dionicama je priča za sebe.
Album koji se odbija povinovati žanrovskim granicama.
Diablo Swing Orchestra – Pandora’s Pinata
O ovom albumu sam već napisala recenziju. Ukratko, mislim da ne postoji trenutak kada ćete reći Meh, čuo/la sam ovo ranije. Ovaj vrhunski orkestriran album miješa više žanrova, od metala preko jazza, swinga, latino zvuka do opere. Tako je lako ostati zainteresiran za album jer ćete biti zaneseni idejom šta može doći sljedeće.
Gojira – L’Enfant Sauvage
I prije nego što je objavljeno najnovije izdanje francuske zvijeri, neke pjesme sa petog albuma francuskog sastava Gojira (čula sam svakakve izgovore; za one koji ne znaju, ime benda je “Gođira“) su već pogodile svjetsku metal scenu, a nakon što je objavljen čitav “L’Enfant Sauvage” (Divlje Dijete) kritike nisu mogle biti bolje. Gojira miješa death metal zvuk sa blagom atmosferom i zanimljivim instrumentacijama, ali koliko god njihova muzika bila brutalna i agresivna, bend ne daje prednost instrumentu, već ideji. Kroz svaki krik, svaki growl i svaki šapat osjeti se neprestana borba između onog divljeg i civilizovanog u ljudima, a upravo to je i tematika albuma. Tu je ona agresivnost koju su imali i na prethodnim albumima; brzi riffovi, bass dropovi, ekstremno precizni bubnjevi i prepoznatljiv vokal, ali i neka mirnija atmosfera i melodičnost da izbalansiraju tu agresivnost i brutalnost.
Jess and the Ancient Ones – Jess and the Ancient Ones
Jess and the Ancient Ones je sedmočlani occult rock bend iz Finske, a istoimeno izdanje je zapravo njihov album prvijenac. Tokom sedam pjesama osjetićete prisutnost podžanrova rocka, poput progressive rocka na “Sulfur Giants” i “Come Crimson Death”, hard rocka na “Ghost Riders”, ali i jazza na “The Devil (In G-minor)” vođenoj klavirskim dionicama.
Njihova muzika inspirisana klasičnim heavy metal i rock bendovima iz sedamdesetih i osamdesetih, hipnotički vokal i tekstovi napisani na osnovu ličnog okultističkog iskustva pisaca čine vrlo impresivan debi album. Plus odličan omot!
Pallbearer – Sorrow and Extinction
Pet pjesama i skoro pedeset minuta melanholične, depresivne atmosfere, vokala u kome možete osjetiti bol (i koji podsjeća na Ozzyja), tihih akustičnih prelaza, melodičnih solo dionica i distorziranih riffova koji dotiču do samih kostiju.
Čini mi se da je ovo jedno od najboljih doom metal izdanja koja sam čula ove godine.
Shining – Redefining Darkness
Švedski Shining (norveški ćemo slušati u 2013. :D)
Nisam neki fan suicidalnog black metala, ali sam definitno bila zapanjena muzičkim dijelom ovog izdanja. Jako, jako mračan album, ali u isto vrijeme i vrlo uzbudljiv. Već prva pjesma će vas bez ikakvog uvoda, bez ikakvog nagovještaja na ono što se sprema pogoditi punom snagom. Koliko oštrog vokala, ubitačnih riffova, blast beatova koji vas napadaju na samom početku albuma, toliko i disonantnih prelaza, melanholičnih gitarskih i morbidnih bass dionica, sablasnog vokala.
Promjene tempa i same atmosfere će držati vaše interesovanje, jer na ovom albumu nikada ne znate gdje će vas muzika odvesti.
The Gathering – Disclosure
The Gathering je bend čiji su fanovi naviknuti na promjene, naviknuti na evoluciju od albuma do albuma, a “Disclosure” ne čini nikakav izuzetak. Album je koncipiran na temeljima atmosferičnog rocka praćenog elektronskom muzikom i post-rockom. Vokal Silje, sanjalački i svijetao na pjesmama poput “Paralyzed” i “Heroes For Ghosts” i dublji i teži kao na “Gemini I” savršeno odgovara eteričnoj atmosferi albuma. Skoro pa psihodeličan, album vrijedan slušanja.
Woods of Ypres – Woods V: Grey Skies & Electric Light
Melodični black/doom metal. Album je mračan, a opet energičan. Ističu se baritonski vokal Davida Golda (RIP), klavir, flaute i violine koji vas jednostavno love između gitarskih i bubnjarskih dionica. Tekstovi prave atmosferu punu tuge, depresije i osjećaja smrti koji čine da se zapitate i počnete cijeniti i male stvari u životu. Ako do sada niste obraćali pažnju na tekstove, ovo je pravo vrijeme da počnete. “Grey Skies and Electric Light” je emocionalni tobogan. Album koji vas ostavlja bez daha od prve do posljednje pjesme.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
