Intervju sa bendom Chainsaw, old school thrasherima iz Holandije je bio sastavljen u mjesecu januara ove godine, ali sam tek poslije 5 mjeseci dobio odgovore na postavljena pitanja, jer se Chainsaw zatvorio u studio gdje rade na novom albumu i DVD izdanju. I evo, ga napokon, intervju sa trojicom od četvorice autora albuma ”Smell The Saw”, koji se dugo vrtio u mom playeru. Jako dugo.
Postoji čudan način vaše promocije na internetu. Dobio sam vaš kontakt mail od zaluđenika Chainsawom koji se zove Tom, on je iz Belgije. Znate ga?
Yanni: Haha, naravno da ga znamo, on je jedan od naših najvećih fanova. Na jednoj našoj svirci napravio je ogroman banner za našu svirku, a organizuje i mali festival u Belgiji na kojem ćemo biti specijalni gosti. Izgleda da su svi fanovi našeg benda ludi fanatici kao i mi. Super je imati takve ljude iza sebe, jer su posvećeni svojoj strasti i spremni pomoći u svakom slučaju.
Don: Ne znam kakav ih poriv tjera da to rade. Ili su rođeni ludi ili su nečim inficirani na našim svirkama…
Recite nam više o Chainsawu? Kako ste se sreli, jeste li svirali prije Chainsawa? Zašto ste promijenili ime iz Abominations u Chainsaw?
Aike: 1994. godine, zadesio sam se na nekom mitingu na kojem sam čitavo vrijeme izvikivao nekakve parole I derao grlo, tad mi je Don prišao I pitao me da li sam možda pjevač u nekom bendu. Rekao sam mu da nisam, I ispostavilo se da on želi da osnuje bend. On je svirao gitaru, i imao je prijatelja bubnjara. Sljedeća stvar koje se sjećam je da smo bili bend sa imenom ‘’Lycantrophy’’. Yanni je bio naš najveći fan iako smo zvučali GROZNO, stalno je prisustvovao probama, I na kraju je I sam uzeo gitaru u ruke. On je doveo Alexa, koji je zamijenio Richarda na bubnjevima, jer se ovome nije sviđao muzički stil kojim smo se bavili. U ranu zoru 1996. godine, bend je iskrvario na smrt, a Yanni, Don I Alex su počeli da rade na bendu ‘’Meat Eaters’’, Magnus im se pridružio kao basista, I ime su ponovo promijenili, ovaj put u ‘’Spontaneous Human Combustion’’. Tad sam se ja ponovno pojavio, i ime se promijenilo u Abomination.
Yanni: Počeli smo svirati kao Abomination, da bi otkrili da već postoji bend sa takvim imenom, pa smo samo napravili množinu od imena, postali smo Abominations. Tad smo promijenili (nadam se, finalno, op.a.) ime u Chainsaw, I iako smo otkrili da postoji još bendova sa takvim bendovima, nismo ga htjeli mijenjati, jer ovo ime savršeno opisuje naš muzički stil: glasan, sirov, oštar Thrash’n’Roll.
Kako samo uspijevate ostati tako old school? Mnogi metal bendovi se pronalaze u modernoj produkciji I zvuku, ali vi ste tako jebeno old skool, da to nije moguće. Kako uspijevate?
Yanni: To je najvjerovatnije zato što slušamo muziku iz osamdesetih, premda slušamo I nešto novijeg metala, ipak smo mi većinom djeca osamdesetih I pokušavam sa Chainsawom da ‘’zarobimo’’ taj filing.
Don: Mora da je I do velike količine pive I absintha koje popijemo da bi dobili inspiraciju. Kao što smo uradili I za inspiraciju pred ovaj intervju.
Možete li našim cijenjenim čitateljima reći koji su sastojci potrebni za pravljenje svinje koju ste onako pošteno zaklali na vašem nastupu (na oficijelnom siteu benda možete skinuti mali clip sa svirke, na kojem se kolje neka plastična/kartonska/silikonska svinja, op.a.)
Aike: Žao mi je, to je tajna zanat, morat ćeš me napiti da to saznaš…
Don: Haha, mnogi su ga već napili ….
Imate ugovor sa azijskom izdavačkom kućom, planirate li se pomjerati na evropsku teritoriju?
Don: Naravno, uvijek postoje planovi. Još uvijek tražimo izdavača koji nam najbolje odgovara. Još neko vrijeme ćemo ostati na azijskom labelu, ali više podataka vam sada ne mogu dati.
Kakvo je vaše mišljenje o thrash sceni širom svijeta?
Yanni: Mislim da postoji nekoliko dobrih novijih thrash bendova, kao što su Scornage i Unscared.
Čini mi se da stariji bendovi kao što su Kreator i Destruction i koji su ikone thrash scene više nemaju duh koji su imali, kao da su izgubili filing, I dalje izbacuju dobre albume, ali nije to to.
Don: Meni se sviđa Scornage i King’s Evil.
Vidim da ste odradili lijepu svirkicu na Bonaireu, I da ste upoznali dosta dobrih koka tamo? Kako ste tamo završili?
Yanni: Bonaire je bio totalno ludilo. Naš prijatelj živi tamo, i čim je čuo da se na Bonaireu organizuje prvi rock festival, odmah nas je predložio organizatorima. Bend je tamo otišao na dvije sedmice, a ja sam ostao tri mjeseca, kako bih probao sve koktele i pića koja postoje. Odsvirali smo dvije svirke tamo, prva je bila presmiješna jer smo svirali poslije nekog poznatog salsa benda. Kad smo izašli na stage, vidjeli smo publiku koja se sastojala od hrpe staraca koji su plesali salsu, i kad smo mi počeli, mislim da je nekoliko njih skoro podleglo od srčanog udara. Srećom, privukli smo dosta mlađe publike, pa je to prošlo sasvim OK. Sljedeća svirka na kojoj smo svirali je bio već spomenuti Rockfest. Bina se nalazila na plaži između kokosovih palmi, I jednostavno nismo mogli vjerovati da tu nastupamo. Svirka je prošla sjajno, kasnije smo dijelili autograme ljudima koji sun as tretirali kao rock superzvijezde, a nama je to sve bilo presmiješno.
Don: Bilo je fantastično. Dobro su nas primili I oni koji ne vole metal, jer inače imaju priliku da vide samo sretne, nasmiješene, tropske salsa bendove, I čudo je kako su snažne reakcije bile poslije svirke od svih tih ljudi!
Kada planirate updateovati vašu backstage web stranu, pogotovo postaviti neke nove slike scena povraćanja?
Yanni: Pa ja sam čak I zaboravio da taj dio sitea postoji, haha! Mislim da se to neće desiti još neko vrijeme, jer smo poprilično zaposleni sa svirkama, snimanjem, snimanjem našeg DVD-a, a i imamo ionako previše posla i sa ostatkom stranice. Ne očekujte update u skorije vrijeme.
Don: Ako ti imaš kakvih slika ili priča, šalji ih!
Je li vaša pjesma ”She just wants to get laid” posvećena nekoj bivšoj ili sadašnjoj djevojci nekog od vas?
Aike: Ma, kad je pjesma nastajala, bila je to moja pritajena želja, a sad sam sa djevojkom sa kojom mogu raditi i druge stvari, pored tih :)
Don: Ne, ustvari, pjesma je o Magnusu, i njegovoj ženskoj strani koja će izaći na vidjelo kad odradi operaciju promjene spola za koju svi mi štedimo.
Vidim da ste jedna sretna skupina thrashera, samo se smijete i smijete, pa me interesuje šta mislite o ozbiljnim, namrgođenim, necro i grim metalcima?
Don: Nas je strah tih malih ružnih ljudi.
Yanni: Mislim da je suština metala u ispijanju pive, sviranju i dobroj zabavi, tako da ne vjerujem u pozeraj koji nam ti necrometalci nude (necrometalac je isto kao nekrofil, jel?).
Aike: Ma znam se i ja naljutiti, čak sam i jako dobar u tome, ali moja filozofija je da se treba zajebavati dok si živ.
Don: Moja je filozofija ‘’Svaki dan, svake sedmice dobra zajebancija’’. Naravno, treba držati u životu, ili smrti, i te druge aspekte metal scene, čisto zbog varijacija. Nek se oni jebu sa leševima, a mi ćemo cugati pive.
Hajdemo odmah na posao. Recimo da sam organizator metal svirki I da vas želim dovesti u Bosnu da svirate? Recite cijenu… :)
Yanni: Najmanja moguća ponuda – PUNO pive, a ostatak ćemo raspraviti van intervjua.
Don: Privatni avion, pedeset litara pive, gole žene i operacija promjene spola za Magnusa.
Ok, čut ćemo se za tu svirku, a vama želim sve najbolje i još puno thrasha u 2006. godini! Poruka za kraj?
Aike: Divljajte dok ste živi, jer vas možda već sutra neće biti…
Don: Hvala na intervjuu I vidimo se nekad u Bosni!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
