KO: Suicidal Tendencies
KAD: 14.7.2012.
GDJE: Exit Festival 2012, Novi Sad, Srbija
Autori fotografija postavljenih uz ovaj tekst su Jovan Đokić i Marko Ercegović, članovi Exit Festival Photo Teama. Fotografije preuzete sa Flickr računa Exit Festivala.
Prije dvije godine svirali su na Explosive stejdžu, ali ove godine glavna bina Exit festivala dobila je ulogu da ugosti kalifornijski sastav Suicidal Tendencies. Prije nego što prokomentarišem njihov nastup, htjela bih reći riječ – dvije o meni jako dragom novosadskom bendu koji je imao nastup neposredno pred svirku Amerikanaca.
Reflections of Internal Rain su ove godine nastupili na Main stejdžu kao podrška hardkorašima iz Los Angelesa i upravo ovim nastupom na Exit festivalu najavljen je završetak turneje kojom novosađani predstavljaju svoj poslednji album “Answers“. Dok sam se ja snabdijevala pivom i vodom (kao da sam znala šta me čeka), sa Main stejdža se začulo par riffova, pa sam ubrzala tu kupovinu i požurila ka bini. Prostor ispred stejdža je bio skoro pa prazan. Sad, da li je to zbog neke tradicije ne dolaženja na festival prije devet sati ili zbog toga što fanovi ROIR mogu pogledati u nekom klubu za nekih 200 dinara, ne znam. Uglavnom, ja sam bila oduševljena albumom i nije bilo šanse da propustim njihov nastup. Sama svirka je bila odlična, za razliku od atmosfere u masi ispred bine. Stekla sam utisak da bi sve mnogo bolje prošlo na nekom manjem prostoru, ali bez obzira na broj posjetilaca njihove svirke, Reflections of Internal Rain su dostojna podrška Suicidalima.
I kako je ROIR završavao nastup i kako se počela pripremati bina za Suicidal Tendencies, tako se i masa okupljala ispred glavnog stejdža. Nakon glasnog skandiranja “ES-TI! ES-TI!“ , bend je na binu izašao u punoj snazi, u svojoj sportskoj odjeći, napucani energijom i buntovničkom harizmom. Nastup su počeli pjesmom “You Can’t Bring Me Down“ nakon čijeg se prvog riffa digao oblak prašine u kome je publika krenula sa šutkama koje nisu prestajale do samog kraja koncerta. Dok je osnivač Suicidala Mike Muir trčao gore – dole i uzduž i popreko po bini, prašina se toliko digla da je masa zavezala majice preko usta kako se ne bi nagutali iste. Kako to već i biva na njihovim koncertima, Mike Muir je pozvao masu u wall of death. Prašina je ovog puta postala gušća, a disanje otežano. Ne moram ni napominjati da sam tokom nekoliko trenutaka jedva vidjela binu, iako sam stajala u prvom redu.
Setlista je sadržala i “Institutionalized”, “Ain’t Gonna Take It”, “Trip At The Brain”, “War Inside My Head”, “Subliminal”, “Send Me Your Money”, “Pledge Your Allegiance”, a samo prije nego što će odsvirati “Freedumb“, Mike je u svom prologu rekao da je bend čuo da su u Srbiji skoro bili izbori i poručio publici da se čuva, da čuva svoju slobodu jer se njom najlakše trguje i da je danas čovječanstvo u krizi. Posvetu je dobila pjesma “Possessed to Skate“, koju je Mike posvetio svom bratu Jimu Muiru, jednom od prvobitnih Z-Boys skejtera iz Dogtowna.
Mislim da je kadkad energija u publici malo splasnula tokom onih kratkih prologa između pjesama, ali Suicidal Tendencies je svakako zna podići na vrhunac. Dvije – tri pjesme pred kraj samog koncerta, Mike je pozvao nekoliko fanova iz mase na binu. Kakva je samo havarija nastala! Masa mladića i djevojaka koji se guraju i prebacuju preko ograde kako bi na nekoliko trenutaka stali na binu sa bendom i obezbjeđenje koje ganja i vraća “višak“ nazad. S jedne strane tuga i bijes onih koji se nisu mogli provući, a sa druge euforija onih sa druge strane ograde. Suicidal Tendencies su još jednom zasvirali, publika ispred i na bini se još jednom digla, headbangovanje, pozitivna energija, bljeskanje fotoaparata i prašina na sve strane. Ako ste se 14. jula nalazili na Tvrđavi, ovo je svirka koju niste trebali propustiti.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
