Kad mi je gitarista Vedad Trbonja prvi put spomenuo svoj novi bend Fuzzlija, učinio je to nepretenciozno, rekavši da “ima novi bend sa fuzz efektom na svemu”. S obzirom na Trbonjin dotadašnji rad u grupama Billy Andol i Soba 403, prva pomisao je bila da će Fuzzlija biti drugačiji sastav, te otići u eksperimentalnijem zvučnom smjeru od navedenih bendova.
Album “Helykopter” najavljen je singlom “Greta”. To je jedna od sedam pjesama na albumu prvijencu samizdatom 20. maja u digitalnoj formi na servisu Bandcamp. Poslušavši “Gretu” bilo je jasno da je Fuzzlija daleko od moje pretpostavke da je u pitanju eksperimentalni sastav, što i nije nužno najnesretnije rješenje.
Radi se o trojcu izuzetno kompetentnih muzičara (pored Vedada Trbonje, tu su Jan Delić na bubnju, te Zlatan Džanović na basu i bek vokalima) koji sviraju rock’n’roll ogrnutom punk oštricom. Muzički, Fuzzlija i riffovima i ritmovima uveliko podsjeća na amalgam Foo Fightersa i EKV-a, bez klavijatura.
Meni lično dosadna komercijalna beogradska rock pretenciznost zamijenjena je bombastičnim, energičnim rokenrolom. Fuzzlija sa pjevljivim refrenima i klasičnim aranžmanima igra na sigurno, pa je za povjerovati da publika Fuzzlije ima potencijal da bude transformisana u rasplesanu i raspjevanu masu. Komercijalno još uvijek nije, ali zvuči stadionski.
Mnogo više inovacije i osobnosti Fuzzlija demonstrira u tekstualnoj domeni. Ako zatvorim oči i prepustim se tekstu, na momente osjetim utjecaj sarajevskog Protesta iz njegove najbolje (i za mnoge jedine) faze.
Tematizirajući neuobičajenosti, trojac iz Fuzzlije istovremeno nasmijava i upozorava. Puno je više apsurda i iščašenosti u pjesmama “Babo”, “Jasmila” i “Mersiha” nego direktnog ismijavanja, što jasno ukazuje na visprenost i inteligenciju okupljenog tima. Slušateljstvu se ove pjesme predaju uz zdravu dozu Trbonjinog zarazno pozitivnog duha. Tome “ne pomaže” ni možda najbolja boja glasa koju je dosad zabilježio na snimcima bilo kojeg od svojih bendova. I dalje je vrhunski melodičan, ali čvršći nego ikad.
Ako ćemo navlačiti mak na konac, a potrebno je da se to radi, najveća zamjerka odličnosti “Helykoptera” ide na račun grozomornog AI-generisanog omota. AI omotima nije mjesto u rokenrolu, a pogotovo ne bi trebali predstavljati album poput ovog koji zvuči magično analogno zahvaljujući živom snimanju u Space Echo studiju u Sarajevu i producentskim sposobnostima Nine Škiljića (Velahavle).
Fuzzlija nas je u maju 2025. godine obradovao odličnim prvijencem – dovoljno kratak da drži pažnju, dovoljno komičan da bude etiketiran kao autentičan bosanskohercegovački muzički proizvod, ali i odlično odsviran i snimljen tako da nipošto ne može biti poiman kao šala.
