Sarajevski trojac Fakat zasvirao je rokenrol u pandemijskom paklu. Preživjeli su i nastavili se baviti autorskim radom, ponudivši publici tri singla koja podsjećaju na rano doba punka, što je poprilično neuobičajen zvuk u sarajevskom podzemlju.
Sa frontmenom, vokalom i gitaristom Farisom, popričali smo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Fakat!, POPIK i Anal Gestapo sviraju na 19. rođendanu ISK ove subote, 12. augusta u sarajevskom Klubu AG. Koncert povodom devetnaeste godišnjice Izvan Svake Kontrole podržao je Tuborg.
Fakat! je osnovan u Sarajevu prije dvije godine. Je li to znači da ste pandemijski bend? Kako je došlo do vašeg okupljanja i ko danas čini bend?
Bend smo osnovali bubnjar Duki i ja, gdje smo od početka, a i dalje rame uz rame. Da smo imali ozbiljne namjere ili planove u trenutku osnivanja, nismo. Iz zajebancije je sve to nastalo i nekim prirodnim putem izrastalo u ozbiljniju stvar. Dosta se tu sviralo, ali još više odsustvovalo. Onako, poprilično drkadžijski. Sigurno se može reći da smo ponajviše svirali tokom pandemije. Tada još sa prijašnjim basistom Bracom, koji je sudjelovao u snimanju prve tri pjesme.
Bend je trojka, imali ste nekoliko promjena u postavi, na poziciji basiste. Je li teško zadržati članove u grupi koja ima ideju rada na autorskim stvarima?
Tako je, bend je trojka i trudimo se da tako ostane. Upravo iz razloga što muzičari imaju tendencije egoističnih gmazova, što ponekad zna biti zahtjevno raditi sa takvim ljudima.
Mi imamo sreću da smo i jarani pored toga što dijelimo slične ukuse. Razumijemo se i svi učestvujemo u pravljenju muzike. Barem do sada nismo imali poteškoća zadržati članove i integritet benda. Po pitanju promjena u postavi, u bendu je ranije svirao basista Braco. Budući da Braco voli žabe na žaru i Talijanke bugi-vugi šarma, odlučio je nekad prošle godine spakovati stvari i krenuti nešta zapadnije od našeg podneblja. Početkom ove godine, pridružio nam se basista Gale.
Široko gledano, vi ste staroškolski rock’n’roll bend. Uže gledano, ima tu elemenata proto punka i prve generacija, kao i zvuka koji asocira na punk bivše Jugoslavije. Koji su bendovi najviše utjecali na dosadašnje stvaralaštvo grupe?
Poprilično imamo raznovrsne muzičke ukuse i uzore. Međutim, ono na šta se ložimo u smislu ulaganja u cjelokupan naš zvuk, jeste rokenrol muzika, od Čaka Berija, The Sonicsa, Stonsa, glam rock perioda New York Dolls, ranijeg Bowieja, proto pank zvuka Stoogesa i MC5-a, do kasnijih sedamesetih i bendova kao što su Police, Clash i Pistols. Dakle, sataraš neki, ali to je ono što bi nam palo na pamet u trenutku.
Naravno, tu ima neizostavnog zvuka YU rocka – Majke, Haustor, Termiti, Šarlo Akrobata i …. i naravno Džej.
Da li lekcije prethodno naučene u drugim bendovima utječu na neki način na vaš trenutni rad?
Sva tri člana benda su imala ranija iskustva po bendovima kao što Foxy Head, samo Srce, Nervni Slom, Hromi Dabba, Leatherhell itd. Vrijedne lekcije jesmo naučili, učimo ih i dalje na svakoj probi i eventu, a koliko smo ih dobro naučili, vrijeme će pokazati.
Iz nekog razloga me ilustracija na vašim singlovima na Youtubeu asocirala na “Dok čekaš sabah sa šejtanom”, valjda zbog stola, pivskih boca i tog nereda provučenog kroz crtež. Neobična je. Ko je zaslužan za vizuelni identitet benda?
Za ilustraciju je zadužen naš sarajevski umjetnik Haris Gusinac. Objekti i crteži na ilustraciji predstavljaju fraze, značenje i generalno tematiku naše prve tri pjesme.
Dosad ste se predstavili sa tri autorska singla, dvojezično. Mišljenja sam da su singlovi na našem idejno komičniji, opušteniji. Je li ta distinkcija nešto što je pravilo ili je slučajno stvorena? Imaš li pravila kao tekstopisac šta pišeš na kojem jeziku?
Tekstovi prvih pjesama su nastali kroz naše interne zajebancije. Skroz nonšalantno. To su tekstovi pjesama koji su generalno nastali kroz petnaestak minuta. Pjevanje na maternjem jeziku i pjevanje na engleskom koji je postao globalan jezik u modernom dobu, nikad nisam smatrao neprirodnim ili nešto na šta se trebaš striktno opredijeliti. Pisat ćemo tekstove na jeziku za koji smatramo da je prigodniji melodiji ili samom vajbu pjesme.
U velikim riječima našeg eminentnog muzičara: “Sve ti je to rokenrol”.
Vaš posljednji singl “I Don’t Care” odiše snažnim utjecajem Pistolsa, a ti na momente rastežeš riječi baš kako je to radio i Rotten. Sveukupnost grupe Fakat! je da zvučite ‘staro’. Koliko je lako mladoj publici da se identificira sa takvim zvukom kojeg, iskreno rečeno, je na području Sarajeva i BiH u ovoj formi bili iznimno malo, ako ne i nikako?
Sveukupnost grupe Fakat! je da zvučimo onako kako želimo, a da ne podliježemo zakonima moderne muzičke produkcije, mase ili tamo nekog pojedinca što misli da misli.
Često se od mlađih bendova očekuje da magično riješe probleme koje stariji nisu riješili, okupe scenu, “poprave” publiku i slično. Ponekad tu dolazi i do neosnovane kritike ka nasljednicima u domeni rock’n’rolla. Osjećate li se dužnim na bilo kakav način ka starijim generacijama, njihovim idejama?
Nije nas briga.
Dio mlađih bendova zastupa stav da rock’n’rollu treba pružiti novu šansu i da je kvalitet zakopan ispod loših odluka muzičkih urednika, organizatora festivala i sličnih donositelja odluka. Pripada li Fakat! na takvim mjestima, osjećate li potrebu ili pravo da se izlažete publici na komercijalnijim, masovnijim dešavanjima, kako bi se eventualno transformisali u bend koji plaća račune svirkom?
Gomila mladih bendova traži razloge svojih “neuspjeha” u nečemu van njih samih. Ne želimo da budemo dio te priče, cilj nam je da ustrajemo u svojim namjerama pravljenja dobre rokenrol muzike. Ne marimo trenutno ni za komercijalnim svirkama niti plaćanjem računa od iste. Trenutno imamo drugačije prioritete i očekivanja.
Imate li planova za izdavanje albuma? Čini mi se da ste puno koncentrisaniji na izdavanje singlova?
Glavni fokus nam je na izbacivanju singlova i djeluje nam dosta prikladnije u kulturnoj epohi kroz koju preživljavamo. Već sljedeći mjesec planiramo ući u studio i snimiti još dvije pjesme.
Vrtimo priče o izbacivanju fizičkih izdanja i spotova, ali ne želimo išta spekulisati dok ne bude dogovoreno, onako kako smo zamislili. Vidimo se 12. augusta!
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
