Kako ozbiljno shvatiti bend kojima nazivi pjesama poput „And Lo, When The Imperium Marches Against Gul-Kothoth, Then Dark Sorceries Shall Enshroud The Citadel Of The Obsidian Crown“ nisu izuzetak već pravilo? Kako ozbiljno shvatiti bend gdje vokal istog na bini maše pravim viteškim mačem teškim 5-6 kila i pjeva o Atlantidi? Teško. Srećom, to uopšte nije potrebno da bi se uživalo u grandioznosti Bal-Sagotha.
Pompezno, maštovito, precizno – odlike su benda koju svaku pjesmu pretvara u priču iz Multiversea, svijeta stvorenog od strane Byrona Robertsa, vokala Bal-Sagotha. Multiverse je zasnovan na sličnim konceptima mnogih autora horora i fantastike, posuđujući koji dio tu i tamo. Bend je u dvadeset i pet godina postojanja objavio šest albuma, tematski podijeljenih u dvije trilogije. Nakon sjajnog prosjeka od albuma svake dvije godine, naglo se stalo poslije “The Chthonic Cronicles” izdanog 2006. godine, sa nikad jasno definisanom situacijom je l’ odjavna špica ili ima još.
Ono što karakteriše ovaj bend, a što je rijetka pojava je to da svaka pjesma reprezentativno predstavlja bend. Iako je Bal-Sagoth u punoj formi od drugog albuma “Starfire Burning upon the Ice-Veiled Throne of Ultima Thule” (kakav naziv, razumijećete ako dalje budem albume oslovljavao sa rednim brojevima), čak i bilo koja pjesma sa prvog albuma “A Black Moon Broods over Lemuria” (lagao sam) odlično predstavlja bend, sa malo manjom pompeznošću i u više black metal svjetlu, gdje u svakom momentu znate da je to Bal-Sagoth. Jedna od relativno laganijih i mirnijih stvari je i istoimena pjesma sa tog albuma
Čitajući prethodnu tvrdnju , dalo bi se zaključiti da je to sve poprilično isto, dosadno i već poznato. Donekle to jeste istina, međutim, bend je uvijek nalazio način da sve zvuči svježe i novo. Nekad su to činili fokusiranjem na gitaru, nekad na sveprisutne klavijature (Jonny Maudling radi strašan posao). Interesantna je i vokalna izvedba, još jedna stvar po kojoj je Sagoth (kako odmilja bend zovu fanovi) poznat i prepoznatljiv. Skoro pa ravnomjerno je raspodijeljena upotreba plićeg growl vokala, karakterističnog za black metal, sa govornim dijelovima, naracijom kao iz filmova. Neobična pojava koja se pak efektno uklapa u komplet imidž benda i sve ono što ga prati. Epska black metal poezija.
“The Hammer Of The Emperor” sa zadnjeg albuma je lično najdraža pjesma, dio od 4.34 do 5.50 je među najljepšim stvarima koje sam čuo.
Još jedan lični favorit je “Star-Maps Of The Ancient Cosmographers”, pjesma koja pokazuje thrash/power stranu benda, bez pretjeranog oslonca na klavijature gdje gitara vodi glavnu riječ.
Zanimljiv i neobičan bend koji je po dosta stvari bio inovativan i koji danas, nažalost, ne stvara nove stvari što je velika šteta jer ovakvih bendova ima vrlo, vrlo malo. Ipak, ostaje nada da će nekad osvanuti nova trilogija. Dotad, tu je “And Lo, When The Imperium Marches Against Gul-Kothoth, Then Dark Sorceries Shall Enshroud The Citadel Of The Obsidian Crown”.
Posjetite stranicu Bal-Sagotha, a opalite i lajk na Facebooku.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
