Nema potrebe da otežemo u uvodniku: kao osnivač projekta Izvan Svake Kontrole 15. oktobra 2026. sam donio odluku da raspustim redakciju. Moji prijatelji i kolege, Goran Salković (prvi tekst objavio 2010. godine), Minel Abaz (prvi tekst objavio 2020. godine), Vedad Kobiljak i Đorđe Ilić (prve tekstove objavili 2022. godine) obaviješteni su o odluci putem maila.
Ovako napisano, čini se hladno, ali radi se o utvrđenom sistemu, mojoj profesionalnoj deformaciji koja ne dopušta komunikaciju važnih odluka neslužbenim kanalima.
Upravo je gorespomenuta ekipa glavni krivac što se ovo nije desilo prije nekoliko godina. Sva četvorica su u više navrata svjedočila mojim ozbiljnim mentalnim previranjima, tendencijama da ugasim ISK i povučem se. Nekako, uvijek bi me entuzijazmom i zalaganjem vratili nazad i sa mnom vjerno kročili dalje.
Eksperimentisali smo sa različitim kompromisnim rješenjima kako bi ISK ostao u životu. Kao i sva druga kompromisna rješenja, ona nikad nisu zadovoljila njih kao članove redakcije ni mene kao osobu sa vizijom toga šta bi ISK kao projekt trebao biti.
Godine su odmicale i moja uloga je postala još zahtjevnija. Slobodnog vremena je bilo sve manje i manje, interes je jenjavao, a životne obaveze su postajale prioritetnije. Nisam više bio zadužen samo za ono što lično kreiram, odgovornost mi je dodijelila i funkciju urednika.
Komunikacija je pod moranje u ovoj ulozi: ispravke, neslaganja, pojašnjenja i diskusije . Iako je projekt u potpunosti volonterski, rokovi su postojali, tehnički problemi su se morali ispravljati, tekstovi su se morali napisati, društvene mreže su zahtijevale poseban tretman za koji nisam i nemam ni vremena ni interesa.
U meni je rasla bujica. Svaki put kad bi se počelo prelijevati, uzeo bih veću posudu, da se primirim do iduće katastrofe. Posmatrao sam unutar sebe; staklo bi ciknulo, a onda bi se lom počeo nezaustavljivo širiti i ničija ruka pomoći, zagrljaj razumijevanja ili novi raspored objavljivanja nisu mogli pomoći.
Ako je definicija ludila raditi isto i očekivati drugačiji rezultat, ja sam jebeno lud.
Odlučio sam, zbog ranijih stanja i ožiljaka iz prošlog mentalnog pakla, da stanem.
Ne mogu, ne želim
Definisao sam svoje “ne mogu” i “ne želim” sa ciljem poštenog odnosa ka drugovima, čitateljstvu i samom sebi.
Ne mogu više nositi na svojim leđima teret medija u kojem obnašam uloge uredničkog, tehničkog i novinarskog lica. Nemam kapaciteta da pored svih stvari koje radim vodim redakciju u kojoj četiri osobe u svojim ulogama profesionalno zavise od mene, mog rasporeda i raspoloženja.
Ne želim više da kočim drugove i kolege kako sam to radio u više navrata, s obzirom da je njihov entuzijazam nekada jednostavno prevazilazio moju ambiciju i snagu.
Ne mogu i ne želim prepustiti kormilo ISK nikom drugom, niti želim oboriti standarde ispod meni razumljive i prihvatljive granice. Kroz višegodišnje introspekcije došao sam do zaključka da je ISK meni previše bitan dio identiteta da dopustim da se vodi bez mojih ingerencija.
ISK je uvijek imala uređivačku politiku. Vidjeti eventualna odstupanja bi mi bilo bespotrebno bolno, a ne želim se dovesti u situaciju da nekom prepuštam projekt, pa onda interveniram. Ovo je moja posljednja veza sa nevinijim danima mladosti, te je kao takav ISK u umnogočemu zlatno tele.
Ja navijam za ideju koju sam predložio ekipi, ali gdje će ISK ekipa nakon ISK – pustit ću da vam kažu oni sami. Ono što mi je drago vidjeti je da je Vedad Kobiljak već našao drugi dom, na portalu SaRock. Njegov prvi izvještaj možete pročitati ovdje.
ISK redizajn, verzija Zombie Strider
S obzirom na donesene odluke, suočio sam se sa izazovom pripreme projekta za novu etapu, odnosno arhivsku prirodu projekta. Postao sam svjestan da je vrijeme za novi ISK redizajn, a koji ovog puta ne zadovoljava samo estetske osnove, već i funkcionalnu formu.
Rezultat je dizajn Zombie Strider, čije ime nije izabrano zato jer je “cool”. Riječ “zombie” simbolizira ono što je ISK sada – više nije živi medij, ali nije ni mrtav projekt. Ovakva postavka me lišava odgovornosti da posmatram dešavanja kroz medijski vizir, ali mi ostavlja mogućnost da se projektu vratim kako i koliko smatram adekvatnim.
Riječ “strider” označava da se priča i dalje kreće. Važnije, omaž je Vedadu Kobiljaku (živ je, zdrav i poletan, da ne gutate knedle) kojem je riječ “strider” dio online pseudonima. Kao najmlađi član posljednje postave, Vedo nam se pridružio u decembru 2022. godine. Do trenutka raspuštanja redakcije, napisao je 119 tekstova; vijesti, recenzija, izvještaja i intervjua.
Njegov ISK put sam pratio sve vrijeme, radeći sa njim na svakom tekstu, pokušavajući mu prenijeti znanja koja sam usvajao kroz dekade profesionalnog medijskog angažmana. I kako je (nadam se) Vedo učio od mene, danas sam svjestan da sam ja nesvjesno dosta stvari naučio i od njega, o komunikaciji, granicama i uredničkom poslu koji mi je završio u krilu bez da me iko išta pitao.
Prije ovog dizajna, donio sam odluku da pređemo u svijetlije boje iz tamnog dizajna iz 2021. godine. Vedo se otvoreno bunio, zazivajući povratak crnog. Sada kad je tamna boja vraćena nazad, osjetio sam želju da na ovaj način kažem hvala za sve trenutke zajedničkog rada.
Boje koje pričaju
Promišljanje je krenulo od naslovne stranice koja je dosad bila dizajnirana kao izlog, što je tipični pristup medijskih kuća gdje se naslovima i fotografijama privlači pažnja i mami klik. U takvim prilikama sve najčešće pršti od boja, centralnu poziciju na ekranu zauzima bombastični slajder na kojem se prikazuju najnoviji ili ekskluzivni sadržaji.
Nova ISK naslovnica je “antimedijska”. Na naslovnici nema fotografija, a uklonjene su i iz arhivskih spiskova kategorija. Time je zadatak privlačenja pažnje čitateljstva “dužnost” ISK naslova kojima nikad nije dijagnosticiran clickbait; ako želite, čitajte, ako ne želite, nemojte.
Na naslovnici će se izlistavati popriličan broj pomno odabranih članaka autora iz ISK arhive. Nisam išao u smjeru “best of” kolekcije, već će se tu naći i određeni članci koji možda nisu kvalitetom na zavidnom nivou, ali predstavljaju važan dio ISK historije, poput prve objavljene recenzije, prvog intervjua ili predstavljanja domaćih bendova. Svaki refresh je novi set članaka, a ako tražite nešto posebno, uvijek imate opciju pretraživanja.
Radeći na dizajnu, uvidio sam da je dobar dio statičnih stranica imao “polomljeni” dizajn, što je rezultat moje ranije nezainteresiranosti da se “peglam”. Ovaj put, valjda podsvjesno prihvativši da je ovo labuđi pjev projekta, išao sam stranicu po stranicu, uključući i stranice autora, kategorija i search opcije, te ispravljao sve i jednu grešku na koju sam naišao. Moguće da ih ima još; riješit će se kad ih otkrijem.
Ovaj put nisam prepustio slučaju boje ni fontove. Paleta boja je izabrana na osnovu boja koje se nalaze u originalnom ISK logotipu. Pored toga, ispoštovana su i neka dodatna pravila za lakšu čitljivost i prikaz na ekranima različitih dimenzija.
Tehničko-ideološke začkoljice
Ono o čemu većina ljudi nikad ne pomišlja su tehničke komponente web stranice. Realno gledano, ako stranica radi, nema potrebe da o njima misli korisnik.
Kako sam dovoljno dugo tehnička podrška sam sebi, ISK je unapređivana kako je raslo moje tehničko znanje.
Garantujem da je Zombie Strider tehnički najispoliranija verzija Izvan Svake Kontrole. Ovo su samo neki od detalja koji su dugo vremena bili zapušteni, te su adresirani u ovoj verziji:
- sređeni header i footer
- sređen i testiran redizajn na desktopu, tabletima i telefonima
- uklonjene mrtve stranice
- postavljena redirekcija
- serija sigurnosnih unapređenja
- potpuni apdejt SEO postavki…
Uklanjanje određenih tehničkih elemenata produžetak je ličnih antialgoritamskih uvjerenja formiranih na osnovu dugogodišnjeg prisustva u online prostoru, te opiranja praksama koje se danas smatraju normalnim, ali su dokazano pogubne za nezavisne autore i projekte poput ovog.
S tim u vezi, sa ISK sam uklonio svu dugmad za dijeljenje sadržaja na društvenim mrežama. Možete ugasiti i ad blocker jer ISK neće servirati reklame, a analitike se vrše kroz Plausible Analytics, evropsku kuću koja poštuje privatnost posjetilaca.
ISK odnos sa Googleom je nepostojeći – ISK nije dio AdSensea, nema reklamiranja kroz AdWords, nisu instalirane Googleove analitike, a čak ni Google fontove portal ne servira sa Googlea, već sa našeg servera.
Kuda pluta ISK brod?
Prije nekoliko godina, imao bih strah od gašenja ISK. Jedan od glavnih pritisaka bio je teret uloge “scenskih pisara”, osoba koje su od zaborava čuvale uspomene na podzemlje.
Danas je situacija bolja. Tu je nekoliko medijskih projekata koji rade posao, iako još uvijek na vidiku nema onog ko bi naslijedio naše “ralje”. U ovoj sferi očajnički fali kritike usmjerene ka unapređenju segmenata zajednice, no to je problematika kojom se trebaju baviti u uredništvima ovih medija. Promjena nabolje sigurno može doći i brže, kroz djelovanje publike – pod uslovom da se ista razbudi i odbije da bude “pitana” mlakim literarnim hapicama sa bezukusom hvalospjeva.
ISK nastavlja egzistirati kao muzej dosad objavljenih sadržaja.
Dodatni autorski sadržaji su mogući bez utvrđene dinamike rada i pritiska koju ista donosi.
ISK Discord kanal ostaje upaljen i dostupan sve dok ima osoba koje su zainteresirane da budu dijelom te zajednice, te mi učešće u toj zajednici ne oduzima previše živaca i/ili vremena.
Ako vam je lakše smatrati projekt mrtvim, neka bude tako. Iskreno, lakše će biti i meni.
Samo što ISK, kao i rock'n'roll, ne umire. A ta tegoba je blagoslov. Valjda nekad naučim da živim sa njom.
