Američki bend Cognitive nastupio je u sarajevskom AG-u 6.8.2025. godine. Metal Blade Records objavio je njihov peti album “Abhorrence” 2024. godine. U Sarajevu smo kratko porazgovarali sa frontmenom benda, Shaneom Jostom.
Deathcore kao izraz je nekako i simbol i teret. Što misliš o žanrovskim oznakama? Jesu li korisne, ograničavajuće ili ih jednostavno potpuno ignorišete?
Što se nas tiče, ignorišemo ih. Čini mi se da, ako se nekome ne sviđamo, nazivaju nas deathcore bendom i koriste to kao neku vrstu uvrede na naš račun. Moj odgovor na to je da sam slušao Suicide Silence otkad su nastali, volim Lorna Shore i bezbroj ostalih deathcore stvari. Rekao bih da se u ovoj sferi nalazi još bezbroj podžanrova i slojeva da je jednostavno doći do zaključka da je sve to zapravo metal, heavy, zabavna muzika.
Mnogi noviji bendovi se oslanjaju na digitalnu prisutnost kako bi se razvili, ali vi izgleda imate radnu etiku stare škole, bar po onom što sam ja primijetio. Osjećate li se kao autsajderi u eri algoritama?
Nažalost, pametna stvar za uraditi danas je igrati po pravilima algoritma. Kreirati sadržaj, reelse, shortse, sve što ide uz to. Iskreno, mrzim to. Možda je to zato što sam lijen, ali ja volim gledati bend kako raste sam od sebe. Izađu u svijet stvaranja, kupe smeće od kombija za 500 dolara i sviraju dok im prsti ne otupe. Volim te underdog priče, ali je jako teško danas ne koristiti alate digitalnog svijeta. Treba kombinirati oboje, stvaraj content na mrežama, ali to ne bi trebalo zamijeniti radnu etiku. Moraš svirati, vježbati, ući s prijateljima u taj kombi ili auto i ići na svirke i prokleto predstaviti sebe.
Koji su bili glavni bendovi ili albumi koji su vas potaknuli prema ovom ekstremnom zvuku? Je li bilo nekih utjecaja koji nisu striktno metal?
Naravno, bezbroj njih. Ja mogu govoriti samo za sebe jer svi mi smo pod nekim različitim utjecajima i inspiracijama, zato i Cognitive zvuči kako zvuči. Ja sam odrastao slušajući From First to Last, Chiodos… Bayside je moj najdraži bend, sva ta emo-post-hardcore furka. Sjećam se situacije iz srednje škole, kada mi je drugar rekao “poslušaj ovo”, to je bio prokleti Cannibal Corpse, i to me oborilo s nogu. “The Bleeding” sam slušao iznova i iznova i razmišljao koliko je zaštrašujuće – zar može neko napraviti ovako nasilnu muziku?
Osjećao sam se kao i kad gledam dobar horor film. Nakon toga su se interesi samo širili, Suicide Silence, Whitechapel, The Black Dahlia Murder, Cattle Decapitation… toliko dobrih bendova i albuma, ali biću iskren – na sve to me natjerao Cannibal Corpseov “The Bleeding”.
Kao bend koji dolazi iz SAD-a, gdje su političke podjele i nemiri postali normalni, da li se te stvarnosti prelijevaju u vaše stvaranje, možda čak i podsvjesno?
Donekle, rekao bih. Zavisi od pjesme do pjesme, ako nešto zahtijeva određenu vrstu političke poruke, lično nisam baš neka osoba koja prati političku scenu. S druge strane, naprimjer, na našem posljednjem albumu imamo pjesmu koja se zove “Ivory Tower”, inspiracija za tu pjesmu mi je bila kako korporacije u Americi konstantno ugnjetavaju niži stalež.
Srednji stalež više i ne postoji, ljudi poput mene se nikada neće ni penzionisati, samo zato što su ljudi s vrha pijavice, paraziti koji se hrane i bogate našim radom. Ako me nešto satjera u kut i iznervira do te mjere, napisati ću nešto o tome, ali ću također biti i neozbiljan i pisati o vukodlacima, jer muzika u velikoj mjeri može biti i bijeg od stvarnog svijeta.
Kada Cognitive prestane da postoji, i neko nekada, godinama kasnije, naiđe na vašu diskografiju, šta misliš da će čuti i naći tu?
Pa mislit će da pjevač ima mentalnih problema (smijeh), ako budu uopće razumjeli šta izgovaram. Šalu na stranu, nadam se da će jednostavno naći nešto interesantno. Ja nisam izvorni pjevač, bio sam veliki fan benda i to je poslije otišlo u skroz nekom drugom smjeru.
Ali ono što me uvijek privlačilo je to ispreplitanje podžanrova, ide slam dio, pa to preraste u technical death metal, pa onda ide nešto melodično… Nadam se da možemo poslužiti kao neki uzorak, gdje ljudi mogu čuti pet tipova koji prave toliko različite zvukove. I možda to nekad nekog inspiriše, da napravi neke druge glupave zvukove s glupavim prijateljima u pokvarenom kombiju usred ničega. Da ih to možda odvede na neka lijepa putovanja i da ostvare lijepa poznanstva.
