Ova godina mi je protekla vrlo brzo po pitanju muzičkih izdanja, valjda iz razloga što nisam imao prevelika očekivanja pa sam na većinu albuma naletio dobrano poslije nego su ugledali svjetlo dana, ili sam znao za njih, ali sam bio lijen da ih odmah poslušam. Često mi je ovakav nonšalantan pristup preslušavanju muzike donio dosta iznenađenja i albuma koje ću definitivno vrtiti u budućnosti. Napomena je stara – na listi su se albumi našli bez nekog posebnog reda, ali uz jedan izuzetak. Album broj jedan se definitivno nalazi na svom mjestu.
Hideous Divinity – Cobra Verde
Album godine! Koga zanima zašto može pročitati moju recenziju ovdje.
Fallujah – The Flesh Prevails
Album koji morate slušati od početka do kraja. Pjesme se nadovezuju jedna na drugu i bend je uradio fantastičan posao stvaranja cjelovitog albuma što pokazuje ozbiljnost i kreativnost. Ono što me raduje je činjenica da je album kombinacija onog najboljeg sa njihova dva prethodna izdanja, brutalnosti i atmosfere. Sve nedostatke starih izdanja su u ovom nadomjestili i sve ljubitelje benda će jednako zadovoljiti.
Misery Index – The Killing Gods
Receptura Misery Indexa ostaje ista, a ona glasi: energično, snažno, dinamično i mahnito. Moram spomenuti prisustvo mnogo melodija na ovom albumu što me iskreno obradovalo jer ih se bend poprilično odrekao nakon svog prvijenca ”Retaliate”. Međutim, ni ne pomišljajte da je bend omekšao, jer su melodije prisutne tačno tamo gdje treba i ne kvare brutalnost, čak štaviše, obogaćuju mnoge riffove. U suštini ne očekujte ništa bolje od prethodnika, ali ono što je bitnije – ni ništa gore.
Cannibal Corpse – A Skeletal Domain
Cannibal Corpse već godinama izdaje prosječna izdanja, sa tek ponekim bljeskom. Neka druga izdanja su komotno mogla zauzeti ovo mjesto, ali sam jako subjektivan kad je u pitanju ovaj bend pa sam ih ipak odlučio uvrstiti u listu. Imam osjećaj da izdaju albume čisto da pokažu slušateljima da su i dalje prisutni, a vjerovatno i zbog današnje izdavačke mašinerije koja više liči na goniče robova nego medij koji vam želi na što pristupačniji način dostaviti ono u čemu uživate. Također moram nagrditi naslovnicu albuma i pitam se gdje su nestala ona djela koja su nas nekad davno jednostavno tjerala da poslušamo šta se krije iza tih brutalnih, šarenih i originalnih vizuelnih uradaka. Pohvalno je što album zvuči dosta mračno i na momente me podsjeti na početak ere sa Corpsegrinderom na vokalu.
Vader – Tibi et Igni
Ovo je jubilarno deseto full length izdanje poljskih death metal veterana. Zaista je teško pogoditi šta očekivati od svakog novog albuma Vadera, zbog konstantnih promjena članova benda, ali iz straha da će pokušati nešto kao na Necropolisu. Nakon preslušavanja pao mi je kamen sa srca jer je ovo Vader na koji sam navikao. Stilski ovo izdanje najviše odgovara albumu iz 2006. godine ”Impressions in Blood” sa mnoštvo brzih pjesama, protkanih thrash dionicama, ali i sa dosta groovea uz nezaobilazne epske samplove. Signatura benda kroz čitavu diskografiju je naravno vokal Piotr koji je i ovaj put odradio fenomenalan posao. Sve ove opisane elemente ćete najbolje čuti u ovim pjesmama koje su mi i favoriti: ”Where Angels Weep”, ”Armada On Fire”, ”Hexenkessel” i ”The Eye Of The Abyss”.
Abysmal Torment – Cultivate The Apostate
Ako postoji nešto što se zove ljubav na prvi riff, onda se to desilo meni sa ovim nepoznatim bendom sa Malte (ali ne sarajevske). U zadnje vrijeme sam primijetio da mnogi slamming death metal bendovi počinju naginjati ka tehničkom izričaju što mi nimalo ne smeta. Većina ih zadrži srž slamminga, ali prošire vidike te više ne zvuče kao klonovi jedni drugih sa repetativnim i uglavnom dosadnim krljanjem. To je i slučaj sa Abysmal Tormentom i moram pohvaliti ogroman napredak produkcije. Svim smorenim slammerima kao što sam ja definitivno preporučujem ovaj album.
Job For A Cowboy – Sun Eater
Definitivno je bio užitak pratiti razvoj ovog benda, od neoriginalnog deathcorea do današnje inkarnacije u vidu progresivnijeg death metala. A vrhunac razvoja su krunisali ovim albumom koji je dosta sporiji, uglavnom u mid-tempu. No, ljubitelji brzine se ne bi trebali brinuti jer ima i toga, ali dosta manje nego prije. Mislim da to ne bi trebao biti problem s obzirom da to nadoknađuju fascinantni aranžmani odličnih riffova, bas dionica i zanimljivog bubnja.
Nadam se samo da već neopravdana stigma ”new breed” benda neće spriječiti ljude da poslušaju ovaj album.
Beyond Creation – Earthborn Evolution
I kod ovog izdanja možete očekivati savršene tehničke kompozicije, a velika prednost je što tehnički aspekt ne zvuči isforsirano. Stil Beyond Creationa blisko koketira sa Obscurom, ali su ipak uspjeli dati svoj pečat muzici koju sviraju. Volio bih da je snimljeno više vokala jer oni često izvuku pjesmu iz vrtloga virtuoznosti koja nenaviknuto uho može i smoriti. Prednost albuma je definitivno sjajna, ezoterična atmosfera bez koje bi ovo bilo poprilično bezdušno izdanje.
Dead Congregation – Promulgation of the Fall
Iako mi death metal ovakvog tipa nikad nije legao u potpunosti, kad je u pitanju Dead Congregation ta barijera koju sam stvorio jednostavno pada. Vrlo sam svjestan da bend nije smislio ništa novo i mnogi će reći da su jedni u nizu klonova Incantationa ili Immolationa, ali ako je nešto dobro onda nemam problem sa takvim stvarima. Naročito ne smijem biti cjepidlaka kada mi se svidi nešto što bih na prvi pogled odbacio. Nakon dugog perioda od šest godina, Dead Congregation nas je napokon počastio novim albumom. Čekanje se isplatilo i dobili smo sjajan nastavak sa svim elementima koji krase ovaj bend, a to je atmosfera prožeta riffovima koji lede krv u žilama, dobrim growlom i često haosom koji prate super brze solaže što vas ne može ostaviti ravnodušnim. Jednostavno muzika im bazdi na zlo. Kao najbolje pjesme izdvojio bih: ”Only Ashes Remain”, ”Immaculate Poison” i ”Nigredo”.
Abysmal Dawn – Obsolescence
Starija izdanja ovog benda sam poprilično zapostavio jer se nisu naročito izdvajala u masi dobrih albuma u godinama kada su izdavani. Međutim ove godine sam im zbog popriličnog deficita izdanja koja me zanimaju dao još jednu šansu. I nisam ostao razočaran, tako da me Abysmal Dawn odlično proveo kroz sve ono što volim u death metalu.
Hvala na čitanju! ISK testira nove načine komunikacije sa publikom, oslobođene algoritama društvenih mreža.
Budi dio zajednice koja njeguje rock'n'roll i srodne subkulture!
PRIDRUŽI NAM SE NA ISK DISCORDU!
