Ivan Mrkoci Mrva, prvenstveno zagrebačkoj, ali i čitavoj postjugoslavenskoj punk sceni poznat je kao gitarista i tekstopisac benda Šank?! (u nastavku teksta zbog čitljivosti Šank). Prošle godine, Mrva se otisnuo u solo vode, pa je krajem oktobra 2024. godine objavio prvijenac “Album 01”.
Ususret nadolazećem festivalu “Forever Summer Fest” na kojem će nastupiti u subotu 29. novembra u klubu AG, sa Mrvom razgovaramo o solo projektu i albumu prvijencu, saradnji sa Plajom iz Mikrofonije, kao i o stanju u Šanku.
Više od 20 godina si prisutan na metal, punk i hardcore sceni Zagreba. Neću pogriješiti ako kažem da si najpoznatiji kao gitarista benda Šank. Prošle godine si pokrenuo i solo projekt; je li to nešto o čemu si razmišljao duže vremena ili je ideja došla naprasno?
Zapravo mi je dugogodišnja želja bila snimiti solo album. Čak ne zbog neke samopromocije nego više da glazbeni dio kompletno napravim kako ga “čujem u glavi”. U bendu je logično (i jedino normalno) da se sve ideje filtriraju među članovima. Da svatko da dio sebe. To je ono kaj čini zvuk benda. Šank je ista priča. U ovoj varijanti sam htio završiti neke ideje koje sam dugo imao u glavi kao svoju neku privatnu priču koja se nije nužno uklapala u zvuk kakav vidim u Šanku.
Da li bi možda rekao da solo projektom usporavaš ili se radi o nekom prirodnom sazrijevanju i/ili radoznalosti? Je li Mrva u solo projektu na bini drugačiji od Mrve iz Šanka, koliko se njih dvojica razlikuju, a koliko su isti?
Ne bih nužno rekao da je usporavanje. Glazbeno sam htio istražiti neke zvukove i pristupe pjesmama koje ne mogu nužno koristiti u Šanku. Teme kojima se bavim u ovom bendu su više stvari koje mi se vrte po glavi. Kako vidim svijet, kako sam doživio neke osobne poraze ili pobjede. Život uglavnom. Na bini se još nekada borim sa tom personom jer moram uz gitaru nekako predstaviti, te donijeti svoju energiju i vokal. Tu se može dobiti dojam koliko je autor iskren u pjesmama ili ne. Ljudi to osjete. Tako da poderem glas od pjevanja, ali jednostavno tak je to.
Naslov prvijenca je jednostavan: “Album 01”. Krije li se iza te jednostavnosti neka posebna poruka ili je to bila svjesna odluka da fokus ostane na muzici i tekstu, a ne na imenu?
Joj, priča oko svega toga je dosta jednostavna. Nisam planirao imati niti bend iz toga niti raditi više od jednog albuma. Htio sam te pjesme izbaciti i završiti sa tom pričom. Prilikom skupljanja ekipe za (planirani) jedan jedini koncert, skupila se tako dobra ekipa da smo odlučili nastaviti dalje kao punokrvni bend.
Plajo (bubanj) je legenda sam po sebi i jedan od najboljih bubnjara sa kojima sam svirao. Nikola Mrkša (bas) mi je prijatelj od tinejdžerskih dana. Izvrstan gitarist i frend. Također je radio i montirao i većinu spotova za Šank i ovaj bend. Vilim Strejček (gitara) je jedna takva pozitiva da je nemoguće odraditi samo svirku s njim i stat. Top gitarist i iskusni glazbenik u dosta zagrebačkih bendova.
Svi su jako zagrizli za bend tako da idemo punom parom. Jedina (meni) loša strana: da sam znao da će sve nastaviti kao bend, ne bih na prvi album stavio svoj nadimak kao ime projekta (smijeh). Pitao sam momke da mijenjamo ime benda, ali zasad se ne daju. Možda uspijem s vremenom.
Kako je došlo do okupljanja ekipe? Mene kao (neaktivnog) bubnjara i fana Mikrofonije naročito interesuje kako je došlo do saradnje sa Plajom (Danijel Plasajec Plajo) kojeg svi znamo kao bubnjara Mikrofonije?
Kaj se suradnje sa Plajom tiče, to je neka moja dugogodišnja želja. Naime, i ja sam kao osnovnoškolac slušao Mikrofoniju do drapanja kaseta. Pa presnimi i ispočetka. Jednostavno sam volio tu njegovu brzinu i tvrdi udarac. Život je htio da se s godinama počnemo poznavati i družiti.
Kada sam krenuo u taj solo album, zamišljao sam da odsviram sve. Ipak sam svirao i bubanj u Flegmi, Stribogu pa čak kratko i u Cirozi Jetre. No kada je došlo do snimanja bubnja, skužio sam da nisam vježbao preko 8-9 godina i da bi bilo suludo da krenem vježbat par mjeseci da se dofuram u formu za to. Također, pasala mi je ideja da netko donese svoj “dah” pjesmama u vidu prijelaza, brzine, itd. Tu mi je pao on na pamet jer sam uvijek htio neku suradnju s njim.
Poslao sam mu demo snimke a on mi javio za dva tjedna kad bumo snimali. Em kaj svira za poludit, bolesno je pedantan, uvježban i, najbitnije, toliki pozitivac i zaljubljenik u glazbu. Kad sam čuo prvu stvar kak je odsvirao, nije bilo potrebe uopće dalje razmišljat. Lik je snimio perfektno cijeli album u periodu od dva dana te, da naglasim, svaku stvar u jednom takeu. Svaka pjesma je u komadu odsvirana. Prvi put da sam vidio takvu konzistenciju u udarcima unutar jedne pjesme. Udarci snarea su identični kako početku pjesme i na kraju. Suludo…
“Album 01” ocijenjen je kao klasični rock sa elementima melanholije ili “balade s distrozijom”. Po naslovima pjesama i tekstovima, možemo vidjeti da se u njemu baviš samopropitivanjem, borbom, sjećanjima i životnim lekcijama. Koji su ključni momenti i lična iskustva koja su najviše utjecala na tekstove na ovom albumu? Kako bi ti opisao “Album 01” i šta ti je najbitnije u solo projektu, žanrovska sloboda ili nešto drugo?
Pa uglavnom su najviše utjecali neki životni padovi, a također i usponi. Bilo je svakakvih turbulencija koje su prethodile tom albumu, a dovoljno je samo pogledati svijet oko nas i (nažalost) dobiti inspiraciju za depresivne tekstove.
Unutar mojih pjesama uvijek pokušavam ostaviti nadu i vjeru da će biti bolje. Toga se držim, život je lijep unatoč negativama oko nas. Treba se boriti za svoju sreću i svoju ulogu na ovom svijetu.
Kaj se tiče zadnjeg pitanja, žanrovska sloboda. Ne pišem pjesme iz pozicije nekog kalupa nego dopustim da me odvede melodija di hoće. Na albumu sam stavio i klavijatura i synthova i svega. Nisam si stavljao nikakve kočnice. Mogao sam se igrati dok nisam bio zadovoljan. Nitko nije ni očekivao taj album pa nisam imao ni pritisak objavljivanja. Tek kad sam bio zadovoljan sam pustio to van.
Na albumu si sam odsvirao većinu instrumenata (osim bubnja), te radio snimanje i miks. Kakav je osjećaj i kolika je odgovornost biti svoga tijela gospodar u cijelom kreativnom i produkcijskom procesu?
Paaa dobro je i nije. Dobro je jer ne odgovaraš nikome za produkcijske i kreativne odluke. Opet, nemaš taj korektivni faktor kolega iz benda da ti kažu dal’ je dobro il’ za kurac (smijeh). Tu sam se jako oslanjao na najbliže frendove kojima sam s vremena na vrijeme pustio malo pjesama da prokomentiraju, čisto da dobijem malo svježu perspektivu. Na kraju krajeva, toliko sam u jednom trenu bio zatrpan time da nisam ni čuo neke razlike.
Kakvi su planovi Mrva projekta? Imaš li ideja za “Album 02”? Hoće li “Mrva” i dalje postojati paralelno sa Šankom, i kako uspijevaš balansirati između uloga muža, oca te dva stilski različita benda?
Radimo na novom albumu i trenutno smo u situaciji kakvu nismo imali niti sa jednim bendom. Da imamo debelo više pjesama nego planiramo na album staviti. Prvi put ćemo imati luksuz biranja pjesama koje idu na album. Nastavit ćemo postojati paralelno sa Šankom. Još jedino da promijenimo to ime (smijeh).
Da bi mogao balansirati između dva benda i uloge muža i oca za početak trebaš imati nenormalnu podršku koju ja imam u vidu svoje supruge. Ne samo da riječima podupire moju kreativu nego je i uključena u cijelu priču. Zadnji album Šanka ima naslovnicu koja je njeno djelo. Sav press materijal u vidu vizuala za bend je ona radila. Za Mrvu je radila dizajn majica, te naslovnicu albuma, tisak za LP i tako dalje. Uz takvu podršku, jednostavno je i meni lakše i još veći gušt.
Kad smo spomenuli Šank, kako tvoj rad na solo projektu utječe na ulogu gitariste, tekstopisca i kompozitora u ovom bendu? Smatraš li opravdanim bojazan nekih da će tvoj solo projekt možda naštetiti Šanku, u smislu da će aktivnosti solo projekta ići nauštrb aktivnosti sa Šankom? Reci nam kratko kakav je trenutno status Šanka, nakon albuma “15” i uspješne promocije u maju ove godine.
Smatram da je ovaj projekt samo pomogao Šanku. Zadnji album “15” je meni i najkvalitetniji naš album. Nema pjesme sa kojom nisam zadovoljan. Baš smo jako ponosni na njega. Žestok je, nabrijan, pank i tvrđi od svih do sada. Možda tako ne bi bilo da sam melankolične ideje (koje su završile na “Albumu 01”) radio za Šank (smijeh).
U Sarajevu si prethodno svirao više puta, uvijek sa Šankom i ako se ne varam, sa Strongholdom. Kakva su sjećanja na prethodne svirke i očekivanja od sarajevske publike sada, s obzirom na to da je solo izraz drugačiji od Šanka i da je prošlo već nekoliko godina, a vremena i okolnosti su drugačije?
Sarajevo je uvijek bila baš nabrijana priča. Prvi Šankov koncert u Sarajevu su radili Veco i ekipa iz Totalne [Rasprodaje]. Bio je žešći kaos. Baš se osjetilo da su ljudi željni svirke. Tada su nam momci još pričali da bi htjeli neki vid festivala u Sarajevu.
Drago mi je da je priča krenula, a još više da uz to možemo i mi podržati svojim prisustvom.
Mrva, hvala ti još jednom na razgovoru i vidimo se na Forever Summer Festu u Sarajevu!
Puno sreće u radu i još puno puno godina festivala. Hvala još jednom na prilici da predstavimo svoj rad i vidimo se uskoro!
