Diplomatz – Život je Raj

Evo novi album onog što psuje Tita i mrzi komuniste. Dobro, dosta zajebancije, haj’mo sad ozbiljno.

Damir Avdić je specifičan čovjek. Jedna od njegovih specifičnosti je sposobnost da pamti imena i lica – ako ste se sa njim jednom upoznali poslije ili prije koncerta (on ne glumi zvijezdu, on jeste zvijezda pa zato sjedi i priča sa rajom), sve su prilike da će vas se sjetiti. Tako se sjetio i mene, pa smo iz nekog kolegijalno-novinarsko-muzičkog odnosa, usudim se reći, postali prijatelji. Odnosno, otkrio sam da mi je Damir Avdić prijatelj jer je to uvijek bio.

I tako, slušam novi album druga Damira apsolutno neironično nazvan “Život je Raj” i kontam koliko me zapravo ODLIČNO Damir zna kad me uspije sa svakom pjesmom pogoditi drito u srce, onaj organ koji najviše koristim. Zato mi je jadna majka u većini slučajeva.

I isti taj album slušaju oni koji još uvijek nisu otkrili da im je Damir prijatelj pa ga kontaju potpuno pogrešno. Kažu – Damir omekšao. Kažu – ne jebe više mater okolo.

A Damir kaže život je sve, ali mi smo pičke, stišćemo šupak, a da nam je da uđe. Valjda ljudi nemaju snage ni muda da učine nešto za sebe, da se usprave i pogledaju stvorovima i monstrumima oko sebe u oči, pa očekuju od tog istog Damira da nakon dva albuma apsolutne otvorenosti na trećem albumu otvoreno proziva sve one koji nama zagorčavaju život, da ih proziva imenom i prezimenom. Takve stvari se mogu očekivati od čovjeka koji ima bijes, ali nema iskustvo, tj. od mene, ali ne od ovog doajena emocija.

Ako niste shvatili, dopustite da Vam pomognem da barem okrenete glavu u pravom smjeru – sva tri albuma su jedna te ista priča koja je podijeljena na tri poglavlja, jedna te ista bitka, jedna te ista misao, jedna te ista želja i volja da se kaže mišljenje, ali i ne da se natjera da se mišljenje prihvati, već samo da se natjera da se mozak uključi i vlastito mišljenje izgradi. Damir mi je prije godinu i kusur dana rekao u intervjuu – tu smo (mislio je na ljude) da se nekad i ne razumijemo. Danas, dok slušam ovaj album shvatam da i dalje drži taj stav, da i dalje podržava MIŠLJENJE. Ne smjer mišljenja, nego mišljenje. Proces razmišljanja.

Ovo nije rock’n’roll koji će vas natjerati da veselo skakućete jer je potrebna ogromna energija da ga poslušate i saslušate. Ovo nije muzika koja kad i zvuči zabavno (kao u pjesmi “Imam dvadeset i dvije”) uzrokuje mučninu u želucu jer nam silom otvara oči da pogledamo gdje živimo – SAMO DA POGLEDAMO, pa onda po svom nahođenju da djelujemo. Kada je na prvom singlu “Bratstvo i Jedinstvo” bez imalo uljepšavanja jebao mater nostalgiji, te osuo paljbu po svim ikonama bivše nam Republike, od Johnnyija Štulića, Lepe Brene, Bijelog Dugmeta pa sve do Maršala, Damir nije uradio ništa drugo doli upozorio sviju na opasnost hodanja svijetom zatvorenih očiju i neiskorištenog mozga – života u snovima i palamuđenjima o nekim boljim vremenima. Tuga je da Bijelo Dugme puni stadione, a domaći bendovi jedva da mogu napuniti klubove. Tuga je citirati Štulića, Šarla i Idole kraj toliko mladih neiskorištenih pjesnika. Tuga je na kraju krajeva citirati i Avdića, a ne razmisliti o njegovim riječima.

Pogotovo me zaboljela pjesma “Umreži se” u kojoj se Damir pozabavio temom virtuelnog bunta – klik za gladne u Africi i klik za Radio 202. Niti su gladni nahranjeni niti je Radio 202 spašen. Ja se nisam pridružio Facebook grupi – ja sam se smrzavao na -13, zajedno sa još četrdeset građana. Preko 20.000 korisnika Facebooka podržavalo je Radio 202 učlanjenjem u grupu. Kad malo bolje promućkam glavom – ne boli mene pjesma, boli me nemogućnost da ljudi koji trebaju čuti ovu pjesmu najvjerovatnije nikad i neće imati priliku da je čuju. Apatija se nastavlja, klik po klik…

Ovo je najteži album Damira Avdića – baš zato jer je Damir Avdić smiren, smireniji no ikad. Ovo je najteži album Damira Avdića jer po prvi put bez ikakve sumnje i bez ikakvog dubokog analiziranja možemo shvatiti da je svaka pjesma LJUBAVNA, oda ljubavi kakvu niko nikad sa ovih prostora nije spjevao, a usudim se reći i niko iz inostranstva na način da baš meni i Vama koji ovo čitate ta ljubav bude bliska. Ljubav je u svima nama, zato nas sve baš ljubav boli.

No ne usudim se porediti Damira ni sa kim. Ne želim ga porediti ni sa kim. On je diplomac hardcore škole naoružan svojim Gibsonom i riječima – prvi i jedini u svojoj klasi i ovo je treće poglavlje najdivnijeg i najpoučnijeg diplomskog rada na svijetu.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Diplomatz
Ime izdanja:
Život je raj
Izdavač:
Moonlee Records
Godina izdanja:
2010
Website benda:
www.myspace.com/damiravdicc