Intervju: Annick Giroux (autorica knjige “Hellbent for Cooking”)

Postoje ljudi kakav sam i sam koji ne znaju ni viršle skuhati, a da to ne dovede do teških posljedica, trovanja ili čak fizičkih ozljeda. S druge strane, postoje ljudi kakva je Annick Giroux, autorica najmetalskije knjige recepata na svijetu “Hellbent For Cooking: The Heavy Metal Cookbook” koja savršeno spaja kuhanje i metal muziku. Hvala Satani na ovoj drugoj skupini ljudi, umrli bi od gladi bez njih. Uživajte u ekskluzivnom intervjuu za ISK Webzine, direktno iz Kanade – Annick Giroux!

Pozdrav, Annick! Dobrodošla na stranice ISK Webzinea i želim ti se na početku odmah zahvaliti na prilici da odradimo ovaj intervju.

Hvala tebi, meni je zadovoljstvo da se pojavim u vašem webzineu!

Uvijek sam težio ne predstavljati na ISK samo filmove i muziku, već i cijelu subkulturu rock’n’rolla, a pošto si ti autorica jedne veoma zanimljive knjige, moj zadatak je da tebe i tvoj rad predstavim bosanskoj javnosti. Kako je Annick došla na ovu veoma zanimljivu ideju, kako ti se ušuljala u mozak i priznaj koja je zapravo glavna svrha ove knjige – da metalci nauče kuhati ili da domaćice počnu slušati metal?

(smijeh) Dobro pitanje! Pa, moje tri strasti su metal, hrana i putovanja. Kuham svakodnevno, slušam metal sve vrijeme i volim upoznavati kulture širom svijeta. 2007. godine koristila sam razne kuharice prilikom kuhanja kako bih se podučila novim tehnikama i jedno jutro, kad sam krenula u potragu za novim albumima i polovnim knjigama o kuhanju ta ideja o kombiniranju metala i kuhanja mi se jednostavno ušunjala u glavu! Bio je to savršen način da ujedinim sve ono što volim u jednoj knjizi! Naravno, ideja je da upoznamo što je više moguće ljudi sa dobrim metalom, ali i da metalce natjeram da jedu kvalitetniju hranu i nauče nešto novo o kulturama koje postoje širom svijeta i to baš kroz hranu!

Kako je tekao proces skupljanja recepta? Da li si samo kontaktirala sve bendove i koji su zahtjevi morali biti ispunjeni da bi se bendovi našli u knjizi? Jesu li ovo tvoji omiljeni bendovi ili?

Proces koji je trajao otprilike dvije sedmice sastojao se u tome da sam surfala uzduž i poprijeko po stranici metal-archives.com, pregledala svaku zemlju koja je tamo navedena i zapisivala bendove koje volim i kojima se divim. Također sam slušala svaki bend iz zemalja sa manjom metal scenom kako bih možda otkrila nove i uzbudljive bendove! Otkrila sam nove bendove koji su mi se svidjeli – bendovi kao što je recimo DUSK iz Pakistana. Kad sam završila sa popisivanjem bendova, ta lista se sastojala od nekih četiri stotine imena. Onda je slijedilo kontaktiranje putem pošte, e-maila, telefona ili poruka preko Myspacea.

Koliko teško ili lako je bilo pronaći izdavača za knjigu sa ovako unikatnom idejom?

Zapravo, bilo je sasvim lako jer je izdavač prišao meni! “Hellbent for Cooking” je zapravo bio ”metalsko-kuharski” dodatak šestom broju mog fanzina “Morbid Tales”. Kada je Ian Criste, vlasnik izdavačke kuće “Bazillion Points” pročitao šesti broj Morbid Talesa, kontaktirao me je i upitao da li sam zainteresiran da napišem pravu knjigu recepata. Naravno, pristala sam i ostatak priče znaš! Šest mjeseci sam kontaktirala bendove, dobila stotinu i jedan recept, probala napraviti svako jelo, malo ih sredila, slikala svako jelo, napisala biografiju za svaki bend i okončala cijelu stvar!

Priznaj sad – jesi li probala svaki recept iz knjige, koje ti je jelo najdraže i zašto, a koje ti je zgadilo sve prehrambene namirnice? NEMA IZBJEGAVANJA POSLJEDNJEG PITANJA!

Probala sam skoro svaki recept, između ostalog i kolač od pizze, e tu je nastao problem jer je moj momak alergičan na mlijeko pa sam na kraju morala sama jesti četiri pizze! (smijeh).

Kako god, znala sam da će jelo ispasti dobro, a kako vidim po komentarima, to je jedan od najomiljenijih recepata iz knjige!

Meni najmanje drag recept je najvjerovatnije onaj za “Bull Testicle Surprise” (“Iznenađenje od bikovih testisa”) jer je miris termički neobrađenih testisa stvarno odvratan! Recimo, kao živa jetra. Jelo jednostavno ima taj miris smrti. S druge strane, okus istog jela je poprilično OK jer je začinjeno korijanderom, komoračem i orahom.

Koliko ja znam, u knjizi se nalazi i jedan recept iz Hrvatske, što je nama najbliža lokacija zastupljena u knjizi. Ko je dao recept?

U pitanju je stari hrvatski bend nazvan Devastation. Nedavno su ponovno objavili svoje stare demo snimke na kompilacijskom CD-u…stvarno dobar thrash! Čak sam pitala i Bombarder da daju svoj recept, ali nisam dobila odgovor. Vrlo mi je žao jer sam stvarno htjela uključiti i recept iz bosanske kuhinje u zbirku – vaša kuhinja je tako zanimljiva i raznolika!

Malo sam pretraživao Internet i pronašao podatak da si i ti metal DJ kao i ja. Pošto mi je uvijek drago pričati sa ljudima koji oduševljavaju druge ljude svojim muzičkim izborom, reci mi nešto više o načinu na koji biraš pjesme za selekciju, imaš li neke posebne kriterije, gdje puštaš muziku – drugim riječima, opiši mi tu svoju stranu ličnosti.

Dobro istraživanje, prijatelju! DJ-ingom se bavim evo već četiri godine. Vrijeme tako brzo leti! Dakle, puštam muziku u Montrealu, u baru koji se zove “The Catacombes” Oni su došli do mene nakon što su saznali da imam ogromnu kolekciju muzike! Kad ovako razmislim, mislim da puštam skoro sve žanrove osim brutalnog death metala ili stvarno komercijalnih bendova kakvi su Pantera, Cradle of Filth i Dimmu Borgir. Najviše puštam ono što i sama slušam i volim. Obično noć otvorim sa tradicionalnim heavyjem ili thrash metalom, zatim krenem na black metal osamdesetih, onda na još ekstremnije podžanrove, a sve to u zavisnosti ko je u publici – puštam zaista antički death metal, više thrasha ili šta god ljudi žele čuti. Obično završavam noć sa doom metalom.

Ali to nije kraj Annick Giroux jer se ona bavi i muzikom! Imaš bend CAUCHEMAR u kojem pjevaš, jesam li u pravu? Nisam vas uspio iskopati na Internetu, pa te molim da i mene i čitatelje upoznaš sa bendom.

Da! Bend Cauchemar je započeo sa radom 2007. godine kao doomoviti heavy metal projekt mene i gitariste Françoisa. Ovog proljeća smo napokon snimili naše prvo izdanje, EP koji sadrži pet pjesama i koji će biti izdan sredinom jula od strane američke izdavačke kuće Nuclear War Now! Productions. Možeš poslušati neke od pjesama na našoj Myspace stranici koja se nalazi na adresi  http://myspace.com/cauchemarmetal

Evo jedno lagano pitanje…kad bi neko htio znati tvoju listu kanadskih bendova koje MORA ČUTI – šta bi mu preporučila? Nadam se da se na listi nalaze ANVIL i INEPSY…

E, ovo je jedno sjajno pitanje! Obožavam preporučivati bendove ljudima!

Iz dekade osamdesetih, potražite tradicionalne heavy metal bendove  ANVIL, DEAF DEALER i SACRED BLADE, speed metal bendove EXCITER i PILEDRIVER te thrash metalce RAZOR, SACRIFICE, SLAUHTER, VOÏVOD i SOOTHSAYER. Iz perioda devedesetih i dvadeset i prvog vijeka nemojte propustiti tradicionalni heavy metal bend GOAT HORN, metal punkere INEPSY i AFTER THE BOMBS, black metal bendove BLASPHEMY i MEGIDDO!

Sjajna lista, svaka ti čast! Je li trenutno radiš na nekom novom projektu?

Ne, ništa nije zapisano u kamenu, ali ko zna šta će se desiti u budućnosti!

Evo za kraj mi je potrebno tvoje stručno mišljenje o jednoj temi. Zaglavio sam usred diskusije i to strogo kao slušatelj iste koji ne zna čak ni sendvič napraviti kako treba,  a koja se bazirala na prepirci ko su zapravo bolji kuhari – muškarci ili žene. Idemo, stručno mišljenje!

Hm…nisam sigurna. Mislim da spol nema nikakve veze sa tim. Naravno, manje je ženskih profesionalnih kuhara. Manje je i ženskih gitarista, ali opet to ne znači da su cure lošije od frajera. Majke su generacijama vladale kuhinjom dok su muževi bili apsolutno bespomoćni. Na kraju se sve to svodi na količinu iskustva koju stekneš u kuhinji!

Hvala lijepo, Annick! Želim ti sve najbolje, usput ti ostavljam slobodu da pozdraviš koga želiš, poručiš šta god želiš, a mi se čujemo i – prijatno!

Živio i hvala tebi na ovom zanimljivom intervjuu. Željela bih pozdraviti sve bosanskohercegovačke metalce i poručiti im da nastave bengati – i glavom i viljuškama i kašikama!