True – Still Life

Rijetko kad se na prostoru Balkana čovjek može susresti s nečim što je zaista originalno i neviđeno – uglavnom sve što se vidi ili čuje neko je nekad već napravio, pa je viđeni produkt samo bolja / lošija kopija istog. To nikako nije slučaj sa hrvatskim sastavom True iz Samobora koji još od 2003. nudi kombinaciju Death Metal/Crust-a i zvuka tamburice, karakteristične za kraj odakle bend potiče. Death Metal i Crust je vidio svako, tamburice također, ali kombinirati USPJEŠNO (da, u tome grmu leži taj mutirani ludi zec) ta dva dijametralno oprečna žanra muzike, to je već nešto što zahtjeva umijeće.

Kada sam prvi put 2005. dobio od benda demo snimak “Plastic World”, zapitao sam se šta je ovo, svegat’? i ostao iznenađen kako bend uspijeva da stvori nešto što zvuči dobro iako elementi tamburice zvuče strani u Metalu. Ali što da ne?! Ako su mogli ubacivati violine, cella, flaute i svašta klasično i folklorno u Metal i ekstremni Metal, zašto ne probati ubaciti ono što je najprirodnije u susjednoj Hrvatskoj.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, gdje se pljuje po svemu što je tradicija, što pripada historiji ove zemlje, u Hrvatskoj je tamburica uvijek bila popularna, kako među starijim generacijama, tako i među mlađim. Onda ne čudi što ovaj bend može da se pohvali velikom posječenošću na svojim koncertima. Vjerovatno najbolji pokazatelj njihovg umijeća je prvi službeni album pod nazivom ‘Still Life’ (engleski izraz za mrtvu prirodu). Prije ovog albuma su izdali demo uradak ”Serum”, kojem ja nikako ne bih dao epitet demo, već genijalno. U poređenju sa “Still Life”, “Serum” je  žešći, silniji, više u duhu Death Metala, dok je “Still Life” kompleksniji, dorađeniji, smisleniji i svakako ozbiljniji kada je u pitanju aranžman i zvuk. Bend je vidno napredovao od ekstremnih zvukova ka sve boljem spoju tradicionalnog zvuka i old school Death Metala. Death Metal koji True svira je svakako u duhu stare škole, jer šta bi drugo mogao svirati bend koji se zove True?

Kao da je u Samoboru stalo vrijeme 1995. i kao da se nije čulo za išta novije i modernije. Tako i treba. Bend također ubacuje i elemente Black Metala u pjesme, kao u pjesmi “I Kill For Nothing” koja zvuči dosta sirovo, pogotovo kad nema dionica tamburice. Ja mislim da ni najbolji Black Metal bendovi ranih ’90.-tih ne bi mogli proturječit činjenici da ovo predstavlja nešto zaista sirovo. S druge strane, pjesma “Okus Crnila” predstavlja Death Metal at its best, u stilu stare Sepulture i bendova kao što su Krabathor i Entombed. U svakom pogledu, bend je opet dokazao da se mogu spojiti različiti muzički žanrovi, a da ne zvuči nazor ili loše.

Ko voli da čuje nešto sasvim, ali baš sasvim novo, trebao bi da nabavi i posluša ovaj bend, pogotovo drugi demo “Serum” i prvi službeni album “Still Life”, a kome se ne svidi uopšte, ili je previše “true” za tamburice ili za Death Metal. Oni koje zanima nešto originalno i vrhunski odsvirano, poslušat će ovaj bend i neće se pokajati ni sekunde.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: True
Ime albuma: Still Life
Izdavač: Geenger Records
Godina izdanja: 2010.
Website: www.myspace.com/truezrud