Future Is Tomorrow – Fit To Die (Part 1)

Ni u jednom momentu ne mogu i ne želim skriti svoje oduševljenje dobrim albumima dobrih bendova koji su izdati bez pomoći izdavačkih kuća. Ljudi se prebrzo predaju, ali oni koji sviraju dobro znaju da je najbolja stvar koju bend može sebi uraditi, dakle najbolja stvar za jedan bend smoći snage izdati album na svoju ruku i tako kontrolisati distribuciju, prodaju, te svaki drugi aspekt jednog muzičkog djela.

Da, talijanski progressive power metal bend (i pomalo thrash, dodao bih bez ustručavanja) Future Is Tomorrow sam je snimio, producirao i izdao svoj album Fit To Die (Part 1). Ovo “dio prvi” označava da možemo očekivati i nastavak, što me veoma raduje, a trebalo bi radovati i Vas, naravno nakon što čujete ovo djelo.

Prog muziku nikad nisam previše gotivio, ali power metal je označio jedan dobar dio historije onoga što sam slušao, tako da mi slušanje jednog ovakvog albuma budi prelijepe emocije, a dobra je stvar što sam ga odlučio recenzirati u nedjelju, na dan na koji mi se ne radi ništa, samo bih ležao i sanjario.

I “Fit To Die (Part 1)” je upravo takav – lagan, zanimljiv i slušljiv album. Vidljivo je, hoću reći slušljivo, da momci iz Italije znaju svirati svoje instrumente i da to rade odlično. Posebno se to primjeti na gitarskim dionicama, a ono što fascinira je i činjenica da gitarski dijelovi bez pjevanja nisu nimalo dosadni, tj. ti tzv. mostovi su po meni i najzanimljiviji dijelovi pjesama.

Bend po već okušanom receptu nije zakočio pri izboru instrumenata čije će zvukove uvrstiti na album, pa je možda i bezveze što su pored sjajnih gitara dodali i klavijature. Nemojte me krivo shvatiti, klavijature zaista daju odličnu pozadinu, ali kad ih slušam uporedo sa gitarama ne da zvuče sintetično, nego smrdi na plastiku i to baš jako. Mislim da se taj dio mogao i izbaciti, no opet…ko voli, nek izvoli, ali klavijature u metalu u većini slučajeva stvarno nisu moja furka.

Kad sam već spomenuo da osjetim i thrash utjecaje na zvuk ovog albuma, odmah ću reći da mi najviše tih utjecaja proizilazi iz riffaža na albumu i povremenog brzinskog bubnjanja koje onako nabije atmosferu prije nego što pjesma pređe u standardnu power metal orkestralizaciju kakvu možete čuti kod svakog prvog benda te orijentacije. No, power i thrash su veoma srodni žanrovi, htio to neko priznati ili ne, tako da to nije ni neočekivano. Ipak, ovo nije thrash metal album.

Cover je poprilično blackerski, nemalo me iznenadilo kad sam nakon razgledavanja CD-a čuo muziku koju sam čuo, iskreno, očekivao sam neko Burzumsko drljanje.

Ako ste se umorili od standardnih drljanja koje slušate svaki dan i želite malo da odmorite uši, a usput i da se vratite u početke slušanja metala (kao u mom slučaju), poslušajte Future Is Tomorrow. Ništa novo, ništa inovativno, ali već napisah – VEOMA slušljivo.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Future Is Tomorrow
Ime izdanja: Fit To Die (Part I)
Izdavač: Samoizdanje
Godina izdanja: 2009
Website benda: http://www.futureistomorrow.it/