Mustasch – Silent Killer

Nakon serije singlova, švedski Mustasch je objavio nasljednika albuma “Testosterone”, čedo zvano “Silent Killer”. Bend predvođen čudovišnim Ralfom Gyllenhammarom koji izgleda kao kopile Lemmyija Kilmistera i Yondua iz Čuvara galaksije snimio je album koji nimalo nije tih, ali je zato veoma, veoma ubojit.

Nakon akustičnog uvoda, slijede numere “Winners”, “Liberta” i “Barrage”, trio meni najdosadnijih pjesama na albumu. Nije problem do ove tri pjesme, već do mene. Klasični je to Mustasch, stadionski heavy metal sa nevjerovatno pjevljivim refrenima i bubnjevima koji grmljavinom preraspoređuju organe unutar slušatelja. Ovim pjesmama ne nedostaje ništa, ali nemaju ni ono nešto što bi me vezalo za njih.

Istinski početak albuma je za mene od numere “Lawbreaker” koja je bila izdvojena i kao singl. Kada Ralf uzvikne “I’ve become everything I’ve used to hate”, a pridruži mu se bubanj koji raslojava kožu i mišiće, zabava je uistinu počela. Od tog trenutka, pa nadalje, Mustasch je uspio da napiše šest hitova, a svaki od njih zaslužuje mjesto u njihovoj koncertnoj setlisti. Kad sabereš i oduzmeš, devet numera, a od toga šest pjesama na nivou kvaliteta klasika kakvi su “Double Nature” i “Bring Me Everyone”, “Silent Killer” je i više nego uspješan eksperiment.

Gostovanje Hanka Von Helvetea na pjesmi “Fire” je odlično ukomponovano, vidi se da mu numera leži, pa se i osjeti da se debeli poželio mikrofona. Slušajući tu pjesmu iznova i iznova, palo mi je na pamet da bi bilo sjajno čuti cijeli album Ralfa i Hanka jer obojica zvuče ko pakleni đavoli, ali svaki sa svojom zlobnom agendom.

Naslovna numera “Silent Killer”, te prateća “The Answer” su kaljene u maratonskoj vatri u aprilu u Beogradu, tako da sa sigurnošću mogu reći da se radi o numerama koje slušatelja tjeraju na pokret, da uloži više i bolje.

Na tromeđi heavyija, stonera i rock’n’rolla, sa momentima koji neodoljivo podsjećaju na trenutke kada je Metallica prelazila iz klasike u MTV i bila pljuvana sa svih strana, Mustaschov “Silent Killer” je album koji me još jednom tjera da preispitam trenutne rock’n’roll trendove i zapitam se zašto ovaj bend nije veći.

Mustasch – Silent Killer / 2018 / Sony Music