HS#7: 2 godine teroriziranja ušiju

Već unazad dvije godine, mjesec august mi je drag kao februar, mjesec kad sam rođen. Jedan dio mene je rođen 13.8.2004. godine, a u pitanju je ISK. Iza nas je već dvije godine rada, a ja se osjećam stvarno ponosnim zbog svih ožiljaka i avantura koje sam prošao radeći na ovoj emisiji i ovom webzineu.

Dvije godine postojanja proslavili smo sa prijateljima, poznanicima i slušateljima emisije u sarajevskom Routeu 66 Biker Baru, koji nam je velikodušno ustupljen od strane MC Rajvosa. I dok smo se oblokavali litrama pive, jeli kile kikirikija, i blicali aparatima kako bi nam slike ostale što jasnije u glavi i na papiru, razmišljao sam kako sam sve manje ja, ili Aid, kako smo mi sve manje glavni dio ISK. I drago mi je zbog toga.

ISK je stvoren kao projekt otvorenih ideja, za promociju novog zvuka, za promociju novih ideja i bezgraničnih (pozitivnih) sloboda. Svakim novim korakom, novom emisijom, novom napisanom recenzijom i puštenom pjesmom, ISK je postao dio sviju nas koji smo u ovoj kulturi i koji se bezrezervno borimo za ovu scenu. Drago mi je što je broj skupljenih ljudi (iako je nekolicina došla zbog jeftine pive, kako god, ponudili smo nešto novo;) ) pokazao da se sve više osoba smatra dijelom nečeg pozitivnog što može dati nove smjernice u razvoju scene. Usput, radeći već dvije godine, vrijedno i marljivo (koliko god ovo zvučalo gay), dobili smo izvjesni ugled i kredibilitet, koji nam je pomogao da ostvarimo kontakte sa izdavačkim kućama, tako da već neko vrijeme imamo saradnju sa kućama kao što su Peaceville, Khaaranus, Black Lodge itd. Napredujemo lagano, ali čvrsto.

Ne bih znao reći koji segment ISK ljudima znači više, išao bi da se kladim na radijsku emisiju, ali kad malo bolje razmislim, radijsku emisiju sluša jedan uski krug ljudi, a Internet, i ISK Webzine na netu, pruža bolju mogućnost distribucije informacija. Sa ovim webzinom, koji sam pokrenuo iz proste zabave (nisam smatrao da ću imati živaca biti glavna pokretačka snaga jednog osebujnog projekta kao što je ovaj), želim da ljudima pružim neke nove informacije, ali i da ih na neki način odgojim u pozitivnom smjeru, da pročitaju nešto novo, da im pružim informacije na NAŠEM jeziku (razumljivom jezičkom području za čitavu ex-Jugu), i da ne moraju čitati recenzije na engleskom, njemačkom ili drugim stranim jezicima. Međutim, ovaj webzine neće služiti svojoj svrsi, ako se svi ne potrudimo i pokušamo da se preodgojimo u smjeru drugom od onog da smo ”Kerrazy Metal Experti”, ljudi sa 10000 skinutih albuma i 10 preslušanih. To nikome ne treba. Tako se ne može naučiti i napredovati dalje. Ovo je vrsta škole, koliko uspješna, zavisi samo od pojedinca. Zašto da ne učimo zajedno, jedni od drugih?

Dok čitate ovaj tekst, sigurno ste primjetili i novi dizajn webzinea, koji je, eto, napokon završen. Iako sam dugo otezao u vezi redizajna, mislim da je sada pravo vrijeme i došlo, i da se on pojavio kad je trebao. Iako dizajn nije ništa revolucionarno, zadržao sam onu istu osobinu sa prijašnjeg dizajna, zbog kojeg se dosta ljudi često vraćalo nazad, a to je jednostavnost i preglednost. Samo klik-dva, i dobit ćete potrebnu informaciju. Mislim da sam to uspio da ostvarim i sa ovim novim dizajnom.

Mi nastavljamo dalje. Dokle, ne znamo. Da ćemo prestati zbog nedostatka zanimacije, ili šaltanja na drugu prugu, iskreno sumnjam. Prošle su godine pronalaženja, mislim da smo se našli, kako ja, tako i ostali iz ISK tima (pored Aida, prinove su u web teamu, Burning Witch i Thrash Slut – krajnje inspirativni nadimci za fine djevojčice kodnih roditeljskih imena Sanja i Emina). O prošlosti bi mogao pisati, mrsko mi je, o budućnosti ne želim pisati, jer ni sama još nije napisana. Kako god, podesite prijemnike na pravu frekvenciju, internet browsere na ovu adresu, i nastavljamo naše zajedničko putovanje!