Top 10 izdanja 2009. godine (Sharan)

Mogu reći da sam veoma oduševljen činjenicom da sam prije dvije godine pokrenuo rubriku “Top 10” i na ISK Webzineu. Jednostavno nema ništa bolje nego pogledati koji albumi su nam bili vrh recimo 2007. godine. Otkrio sam mnoštvo sjajnih bendova čitajući preporuke dragih mi kolega, što je još jedan plus za ovu rubriku.

2009. godina je evo na izmaku, a moram reći da ove godine nisam baš previše vremena posvetio slušanju muzike na način na koji sam to prije radio (vrlo studiozno, konstantno preslušavanje…). Ova godina je bila u znaku koncerata, što je već i kolega West napomenuo u svom Top 10 obraćanju javnosti. Napalm Death (i svirka sa njima), Sepultura, Municipal Waste, Pro-Pain, Nargaroth, Gride, Malignant Tumour, a dopustite da u sve ubrojim i dvije turneje na bendom Motherpig i ova godina koncertno NE MOŽE BITI JAČA! Za to u prvu ruku treba zahvaliti malobrojnim, ali hrabrim organizatorima u Sarajevu, BHxHC Bookingu i Blacklightu, ekipama koje su revno radile i u saradnji sa ISK dovele u Bosnu i Hercegovinu svima nama na noge sjajne bendove po najnižim mogućim cijenama.

No, vratimo se na izdanja. Nisam htio previše komplikovati ove godine, kad sam došao do tačke kad sam trebao početi sastavljati svoj Top 10 listing, rezonovao sam opet ono što znam – nešto se uvijek mora fulati, tako da se nisam zamarao sa filozofiranjem i bacio sam na papir poslije nekih pola sata razmišljanja deset naslova, deset izdanja koja sam konstantno slušao tokom cijele godine i koja me ni u jednom momentu nisu razočarala ili mi postala dosadna. Idemo? Idemo! (kao i uvijek, albumi nisu poredani po mjestima, već su zajedno i na prvom i na drugom i na trećem mjestu)

1. Municipal Waste – Massive Aggressive


Od trenutka kad sam dobio album u promo verziji ne vadim ga iz discmana/Winampa. Nevjerovatan album, totalno nafurano drilanje ušiju, D.R.I. za nove generacije. Ovaj album ima sve što bi jedan kvalitetan “veseli” thrash album trebao imati, od tekstova koji graniče sa apsurdom, pa i prelaze granicu do muzike koja je kvalitetna i doduše puno mračnija i “ozbiljnija” u odnosu na ranije uratke. Ono čega se iskreno bojim je da će Municipal Waste ispuhati za par godina jer ovako prebrzo grabe prema vrhu, pitanje je šta će nam moći ponuditi za deset godina. Ne slutim, želim ljudima sve najbolje (zbog sebe, naravno!), ali velika su očekivanja usmjerena ka njihovom novom albumu koji će izaći kad izađe. Oni nisu digli standard, zakucali su ga.

2. Dozër – Demo 2009


Rijetko se dešava da me bend iz Bosne i Hercegovine (a da budemo iskreni, i sa Balkana) ovako raznese svojim prvim uratkom, što tekstualno, što muzički. Thrash manijaci iz Hadžića su se pojavili na sceni sasvim neočekivano, niotkuda i sprašili demo od četiri pjesme tako dobro da se sve starije kolege, zakleti metalci i punkeri, a i oni mlađi, nadobudni instrumentalisti trebaju zapitati da li KURCU vrijede njihova djela nakon ovog izdanja.Sveto trojstvo emotivno/muzičkog kraljevstva Arnela Šarića je sada napokon ujedinjeno – KONTRA, OFSAJD i DOZER. Klinci danas ne znaju svirati thrash metal, zato hvala Dozeru!

3. Inhumate – The Fifth Season


Inhumate, francuski grindcore fanatici ne samo da čvrsto stoje iza svoje DIY etike, već ponovo izdaju sjajne albume, a dokaz tome je i “The 5th Season”, njihov peti konceptualni album koji se ponovo bavi dijelom ljudskog života. Album je prime example, što bi Anglosaksonci rekli, grindcore/goregrind mahnitanja. Kratko, jasno, brzo, žestoko, ubice iz Francuske znaju svoj posao i uspješno ga obavljaju od devedesetih. LU-DI-LO!

4. Brutal Truth – Evolution Through Revolution


Pada mi na pamet ona navijačka “Biće gusto, biće 0:2!”. Jer gusto je bilo. Činjenica je da se na ovom mjestu trebao naći Napalm Deathov “Time Waits For No Slave”, no činjenica je da i taj album, koliko god genijalan bio nije kliknuo u mojoj glavi kako je to uradio Brutal Truthov “Evolution Through Revolution”. Brutal Truth su legende u poslu kojim s bave i njihov novi album nije “Extreme Conditions…” (eto, priznao sam, sad odjebite, zadrte mazge!), ali je jednostavno odličan i meni bolji od Napalmovog TWFNS albuma. I zato su zauzeli svoje mjesto na ovoj listi.

5. Awaiting Fear – Dead Inside


Jedno od Top 10 izdanja ove godine je izdanje na kojem pjeva cura. Hvatajte se za glave koliko god hoćete, ja i dalje ne volim ženske vokale, ali reći da Alisa zvuči kao žensko je najveća laž ili a) niste čuli album; b) gluhi ste, posjetite doktora. Ovo je onaj dobri stari death metal sa dva-tri riffa po pjesmi i “seljačkom” death metal tematikom, oprostite na terminologiji, ali kad kažem “seljačkom”, mislim priprostom, srcu dragom, staroškolskom, osnovnom, death metal temom – malo horror, malo socijalni horror i svi sretni i zadovoljni. Vrh.

6. Dickless Tracy – Halls of Sickness


Neprikosnoveni, neprevaziđeni, kako u recenziji rekoh, death metal Clive Barker. Ovo je najbolji death metal album ovih prostora IKAD i meni najbolji album Balkana ove godine. Ne znam ima li boljeg. Nema. Ne želim ni da pomišljam. Zavirite u Klaića i pod pojmom death metal kao sinonim naći ćete riječi DICKLESS TRACY, garantujem!

7. Morne – Untold Wait / split w/ Warprayer


Moja lista tehnički nije Top 10, već Top 11 jer ja jednostavno nisam imao srca da izbacim bilo koje od dva izdanja američkog benda Morne sa ove liste. I split sa Warprayerom i LP “Untold Wait” su fantastična, bukvalno remek djela mračnog crusta, smrt na kvadrat, tuga i depresija koja je jednostavno ni više ni manje nego predivna. Zamislite jačinu jednog Amebixa (kakvo samo bogohuljenje!) na desetu i dobijete Morne. A šta očekivati od ekipe koja je svirala u bendovima Grief i Filth of Mankind?

8. Amebix – Risen


Ponovo varam. :) Ovo tehnički nije ni regularno muzičko izdanje, već je “Risen” dokumentarac o bendu Amebix na kojem se kao dodatak nalaze tri pjesme, tj. stare pjesme u novom ruhu: “Arise”, “Winter” i “Chain Reaction”. Sve te pjesme smo već imali priliku čuti na starim izdanjima benda, ovdje su nanovo snimljene sa bubnjarem čije ime glasi Roy Mayorga, a mlađariji je dotični veoma poznat po bubnjanju u bendu Stone Sour. Stariji ljubitelji Amebixa su nova izdanja starih hitova dočekali na nož, a meni su se nakon dugog slušanja nevjerovatno svidjela, pogotovo Chain Reaction koja odiše novim životom i novom, još težom atmosferom. Stari dijamanti su stari dijamanti, i dalje vrijede svo bogatstvo svijeta, ali nove (stare) pjesme su ODLIČNE! Jedva čekam taj povratnički album u 2010./2011./2012. godini!

9. cKy – Carver City


Jedan od bendova koji pratim, gotivim i nekako ih smatram i doživljavam svojim bendom. Dragi su mi jer ih pratim još iz vremena kad su bili podrumaši, pa čak i sad kad su našli svoje mjesto pod suncem Roadrunnera. Njihov album “Carver City”, konceptualno djelo u mjestašcu sa ne baš sjajnom historijom mi je legao ko budali šamar. Nastavak eksperimentalnog rock zvuka kakav svira samo cKy, koji nije baš lako opisati osim riječima poslušajte cKy, nastavak i završetak trilogije o Hellviewu (pjesma “Hellions on Parade” – hit!) te istovremena snaga i opuštenost kojom vesela ekipa iz West Chestera opisuje lucidne, halucinogene i apsurdne događaje i likove je danas apsolutna rijetkost, pogotovo u redovima bilo koje mainstream izdavačke kuće.

10. W.A.S.P. – Babylon


“The Final Command” 2009. godine. Drugim riječima, heavy metal kakav heavy metal treba biti, vrhunac, vrhunac, vrhunac, ekstaza i vrhunac opet. Svinjski orgazmi dok slušam Blackieja. Ovo je METAL! Hvala Emiru iz “The Aebyssa” što napisa recenziju i natjera me da nabavim album!