HS#6: Uvijek postoje dva IZLAZA, i tri, i…

Pakuj majice, potkošulje, gaće, fotoaparat, minidisc, ne zaboravi kupiti baterije, ponesi punjač za mobitel…Uvijek sam mrzio spremanje prije odlazaka na put, pogotovo odlazaka koji su jednim dijelom i poslovne prirode. Ali ne ovaj put. Večerašnje pakovanje je ustvari uvodni dio mog povratka na Exit Fest, najbolji i najveći muzički spektakl u regionu.

Preko ISK Webzinea i uz svesrdnu pomoć nekih ljudi uspio sam doći do press akreditacije za Exit Fest. Sutra krećem u 06.30 sa stanice iz Dobrinje 4. Pazi sad ime kompanije čiji me bus vozi u Novi Sad: Romanija Tours. Interesuje me da li će se mojim ulaskom u prijevozno vozilo sa tim imenom otvoriti vremeplov koji će me prebaciti na VHS snimku filma ”Ko to tamo peva”, ali ću se sigurno ludo provesti kako god.

Ove godine baš i nisam tako opušten kao prošle, ’em nemam dovoljno novca da se razbacujem, kupujem ploče, kasete, majice, pijem točene pive i jedem batake u restoranima, ’em odmah pri povratku sa Exita, moram da dovlačim svoje dupe na usrani fakultet kako bi polagao ispite za (konačno) čišćenje prve godine mog prelijepog studija žurnalistike. Ta činjenica me je dovukla do stadija u kojem sam povukao drastične mjere koje će mi, ako ništa, pokazati koliko sam posvećen sam sebi i spreman da sam sebi pomognem – nema spavanja po plažama Dunava, ustajanja u 15 sati, da bi se pomela gajba pive i onda partijanje do 5 sati ujutro. Fino, odgledaš samo šta treba da odgledaš (plus-minus, više-manje), spakuješ se kući (šta god to ”kući” značilo), ujutro vojničko buđenje oko 11, maksimalno 11.30, i onda učenje do sljedećeg festivalskog dana (tj. noći – ne planiram učestvovati po radionicama i ostalom programu koje Exit marljivo sprema za posjetioce, a odvijaju se preko dana). S nadom u glasu i, valjda, velikim ponosom u srcu nakon tih ispita, moći ću reći da sam prošao pakao opijanja i dobre muzike, a u isto vrijeme nisam zanemario prijeko potrebnu edukaciju dragog mi sebe.

Ove godine, po mojoj subjektivnoj procjeni, Exit ima slabiji program nego prošle godine, ali još uvijek konja za trku ima. Ono što ja željno očekujem je Madball, koji će nastupiti na Metal Hammer Stageu, i njihov zadnji album ”Legacy” je ustvari moj prvi Hardcore album. Znam, mlad sam, ali napredujem i učim (da tako učim za faks, diplomirao bi dosad). Popularnog Maxa Cavaleru i njegov Guest Jam Session ću ići da gledam iz dva razloga: da napokon vidim tog Max Cavaleru, a drugi razlog je Dan Lilker, da, onaj dečko iz Nuclear Assaulta, da, onaj dečko iz Brutal Trutha i Anthraxa i nenadjebivog, moćnog S.O.D.-ja! Oni će svirati neke klasike svih bendova u kojima su svirali , zajedno sa još dosta manje ili više poznatih kolega sa scene Amerike i Brazila. Moonspell je izdao svoj novi album ”In Memorian”, koji me zainteresirao za bend, i bit će mi drago da ih pogledam, iako bi mi njihov termin više odgovarao neki drugi dan. Drugi dan definitivno planiram da svratim na Sacramental Blood i bend sa kojim su radili split za Walk Records, a to je Ophiolatry. Ako ste ih slušali, znate kako to bolesno zvuči, a kad već imam priliku da ih čujem uživo, zašto da ne? Dosta još ”manjih”, bendova će nastupiti tu, a potruditi ću se da ih pohvatam sve.

Main Stage. Billy Idol. Majko mila. Ja ovog lika obožavam, ok, krenite sad pljuvati, ali Billy je kralj sa iskrivljenim ustima i stisnutom šakom. Jedva čekam da čujem kako zvuči uživo, i bez imalo srama, ove godine je Exit meni lično u znaku Idola. U zadnji čas došlo je do promjene, pa će prije Billyija na Main Stageu da se pojavi bend DeathStars koji su pokupili simpatije mnogih svojim industrial zvukom, a vi ćete imati priliku da na slikama vidite kako to sve izgleda. HIM ne trebamo posebno predstavljati, iako ne slušam njihovu muziku, ispratit ću iz prvog reda njihov nastup, ako se uspijem progurati, iz dva razloga (sve po dva razloga, moj drugi Exit…): prvi je da volim neke pjesme HIM-a, iako su stvarno bljutavi šećerni šlageri, a drugi da kad vidim HIM i isklikam HIM za ISK Webzine, imam materijala da zajebajem male crne gotičarke po gradu Sarajevu. Znam, šupak sam, nisu one krive što imaju 13 godina.

Dosta toga na ovogodišnjem Exitu, naravno svi čitaoci našeg i vašeg webzinea, kao i slušatelji emisije na Radiju 202 će dobiti kompletne izvještaje po mom povratku. Bit će ludo, nezaobravno, već osjećam. 1:11 am, pokazuje sat mog kompjutera. Furam, idem malo odspavati. Čujemo se i čitamo za par dana…