Rage Against The Machine. Public Enemy. Cypress Hill. Vidiš imena, kontaš, mora valjati.

Nije bilo teško ne doživjeti erekciju ako ste dijete devedesetih nakon što čujete vijest o osnivanju nove supergrupe Prophets of Rage koju čine članovi Rage Against The Machinea (Wilk, Commerford i Morello), Public Enemyija (Chuck D i DJ Lord), te B-Real iz Cypress Hilla. Uz sve što se dešava u Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih godinu dana, mjesto muzičkih buntovnika i revolucionara uistinu je trebalo biti popunjeno. A ko bolje da to uradi od ljudi čija je karijera satkana od himni otporu (i marihuani, u slučaju B-Reala?)

Čini se da su Prophets of Rage računali da će ih ljudi voljeti na osnovu stare slave. To se i dešava, da se razumijemo. Međutim, ako se zadubite u sam istoimeni album Prophetsa koji je najavljivan kroz seriju singlova, uvidjet ćete da je u pitanju bomba… koja nije eksplodirala.

Rap rock Proroka najlakše se može opisati kao podgrijano jelo koje je neko krajem 1999. godine zaboravio u zamrzivaču, a onda izvadio prilikom proljetnog čišćenja i dodao novi prilog u vidu tekstova o trenutnoj američkoj unutarnjoj politici. Chuck D možda nije star, ali nije ni oštar kako je znao biti. B-Real je neuvjerljiv, a Morello se definitivno ne trudi ni otkriti toplu vodu. Svijetla tačka je Commerford čiji bas zvuči toplo, te gruva snažno davši svemu na albumu možda i najčvršću podlogu. Sve zvuči kao osrednji pokušaj unovčavanja kritike Trumpa, američkog bujajućeg rasizma, odnosa američke vlade ka njenim građanima, a ni B-Realove ljubavi nisu izostavljene, pa je “Legalize Me” poruka legalizacije marihuane.

Drugim riječima, tresla se brda, rodio se miš. Body Count bi im mogao dobru lekciju očitati, iako ni oni ove godine nisu briljirali u odnosu na sjajni “Manslaughter”.

Prophets of Rage – Prophets of Rage / Fantasy / 2017