Frustrirani na poslu? Problemi u porodici? U ratu sa vlastitim mozgom? Death metal je odgovor.

Da me krivo ne shvatite, death metal, da bi djelovao onako kako treba, mora biti zabavan i u dodiru sa materijalom iz kojeg crpi inspiraciju. Inače dobijete tehnički ispoliranu masturbaciju u kojoj mogu uživati jedino producenti, programeri plugina ili sami muzičari.

Šesti album Exhumeda je “Death Revenge” i niko vas neće osuditi ako album sudite po njegovom omotu, barem u ovom slučaju. Američki deatheri poznati po štovanju Carcassovog materijala ni ovaj put se nisu odlučili praviti pametni i mijenjati pobjedničke postavke. “Death Revenge” zvuči kao klon klona i sa takvim pristupom uvijek imaš dobre i loše posljedice: dobra je što album zvuči odlično, loša je što ga se najvjerovatnije nećete sjećati za dvije godine.

Album otvara synth / string kompozicija koja zvuči kao tema horora iz sedamdesetih i osamdesetih, čiji drugi dio neodoljivo podsjeća na poznatu temu za film Halloween Johna Carpentera. Predvidljivo, ali iznimno slušljivo. Odmah nakon nje slijedi brutalno smjenjivanje midtempo dionica i blastbeata, gdje se naziru elementi koje su u svojim diskografijama koristile grupe Slayer, Carcass, Denial Fiend, pa čak i Metallica. Nijedna pjesma se ne izdvaja. Nijedna pjesma nije loša.

“Death Revenge” predstavlja iznimno slušljiv death metal album koji će zbog svoje apsolutne neoriginalnosti pronaći put do uskog kruga ljudi, a čak i unutar tog kruga, godinama kasnije slušat će ga još manja grupa.

Exhumed – Death Revenge / Relapse Records / 2017