Izvještaj: Metaldays 2017, prvi dio

Peto izdanje Metaldays festivala održano je u posljednjim danima mjeseca jula 2017. godine. Iako je program oficijelno počeo 24. jula, ljubitelji heavy metal zvuka počeli su se okupljati na livadi kraj slovenskog gradića Tolmin u danima vikenda jer su već tada bile organizirane warm-up svirke, pa je u nedjelju, kada sam i ja stigao u Sloveniju, festivalska zona vrvila.

Za one koji nisu upućeni u postojanje Metaldaysa, radi se o festivalu koji je nastao na mjestu nekadašnjeg Metalcampa. Nisam upoznat sa povezanošću ova dva festivala, ali je evidentno da je Metaldays uspješno nastavio tradiciju Metalcampa i postao jedna od najvažnijih evropskih heavy metal destinacija.  Nekoliko je veoma dobrih razloga za takav status. Gradić-domaćin Tolmin je idilično mjesto, čini ga svega nekoliko ulica u kojima žive ljubazni domaćini koji za vrijeme održavanja festivala sve u gradu prilagode gostima koji se iznimno cijene. Bio u pitanju restoran ili lokalna birtija, na svakom mjestu roka metal iz zvučnika, a metalci koji su, da se razumijemo, hodajući investitori u privredu Tolmina, pozdravljeni su i na majicama uposlenika u lokalnom Mercatoru sa natpisom “Welcome Metalheads!”. Cijene u gradu su prihvatljive čak i za bosanskohercegovačke standarde, a priroda je očaravajuća; rijeka Soča protiče kroz festivalsku zonu, a istu okružuju predivne planine sa kojih se svakodnevno u zrak vine desetine paraglajdera koji šaraju nebom. Festival nudi dobar omjer različitih žanrova, trendovski aktuelnih, ali i kultnih sastava, pa svi ljubitelji metala mogu pronaći razlog da posjete Metaldays.

Novitet ove godine bila je New Forces bina koja je u potpunosti posvećena novim, svjetskom tržištu nepoznatim grupama. Pored glavne festivalske bine koja nosi ime Lemmyija Kilmistera i manje bine sa imenom slovenskog ton majstora Boška Bursaća, New Forces bina je kompenzirala opskurnost grupa koje su nastupale na istoj odličnom pozicijom; blizu plaže i kampa, svi koji su od 14.30, kada su svirke počinjale na New Forces bini bili u kampu, bili su prisiljeni da slušaju bendove. Na istoj bini nastupio je i bosanskohercegovački bend Snake Eater koji je pored činjenice da su bili jedina grupa iz Bosne i Hercegovine na ovom festivalu, bila najvjerovatnije i jedina čistokrvna rock’n’roll grupa u postavi više od stotinu bendova iz cijelog svijeta.

Kažu da svi koji posjećuju Wacken Open Air računaju na blato do koljena i da je isto zapravo i jedan od važnih aspekata cijelog iskustva. Blata nema u tolikoj količini u Tolminu, ali olujno nevrijeme i nesnosne vrućine su obilježili ovogodišnje izdanje festivala. Jutro prvog dana festivala, nebo iznad Tolmina kaznilo je sve posjetioce nejvjerovatnim pljuskovima, udarima munja i vjetrom koji je kidao šatore, prevrtao tende i napravio haos koji je samo postao veći kada je sunce zasjalo i počelo pržiti, uzrokujući nevjerovatnu sparinu. Novi nalet oluje započeo je između sedamnaest i osamnaest časova, te je Metaldays obznanio i prva otkazivanja i pomjeranja: koncerti Beheadeda i Lost Societyija otkazani su zbog nevremena, nastup Batushke je pomjeren, a Loudness je sa glavne festivalske bine pomjeren na onu sa imenom Boška Bursaća. Pored ovih bendova, i Xandria je otkazala svoj nastup.

Prvi bend koji sam pogledao uživo bio je Absu. Bila je ovo rijetka (možda i jedina) prilika da se uživo pogleda nastup američkog mitološkog okultnog metal sastava koji se nanovo okupio 2007. godine nakon petogodišnje pauze, a koji je osnovan 1991. godine. Iako su u svojim počecima svirali death metal, današnji zvuk je mnogo bliži black/thrashu, uz izražene uplive heavyija, što paket čini još boljim. Absu je teatralan i jako dobro usviran sastav, te je bio sjajan uvod u avanturu zvanu Metaldays. Zato mislim da je pomalo nepravedno što je publika za vrijeme njihovog nastupa bila poprilično razrijeđena, ali vjerujem da je glavni razlog tome strah ljudi od novog vala nevremena.

absu_metaldays

Nakon Absua na binu se penje japanski Loudness. Loudness su klasik hard’n’heavyija, jedan od bendova zaduženijh za popularizaciju heavy metal zvuka u Japanu osamdesetih godina. Aktivni sve ove godine i predvođeni gitaristom Akirom Takasakijem i vokalom Minuroum Niiharom, Loudness su trebali svirati na glavnoj bini festivala, ali su zbog nevremena bili najvjerovatnije prisiljeni da biraju da li da pređu na manju binu ili u potpunosti otkažu nastup. Razumljivo, rokenrol je pobijedio i Loudness se popeo na binu Boško Bursać. Nakon početnih problema sa gitarom, festivalskom zonom se uskoro prolomio najdivniji oblik heavy metala – jednostavan, snažan, pjevljiv. Nije bilo druge, mahanje glavom i dizanje šaka u zrak nije se moglo kontrolisati dok je Loudness šarao kroz svoju bogatu diskografiju.

loudness_metaldays

Loudness me držao podalje od koncerta američkog sastava Iced Earth koji je svirao na glavnoj festivalskoj bini, a koji me nije baš pretjerano impresionirao za vrijeme njihovog nastupa u Sarajevu, baš kao ni studijskim izdanjima. Međutim, prema glavnoj bini sam se uputio nakon koncerta Iced Eartha jer je na istu izašao čovjek koji je manje-više obilježio moje odrastanje: Marilyn Manson. Mansonov posljednji album “The Pale Emperor” je odličan studijski materijal i nekako sam se nadao da će nastup na Metaldaysu pratiti ideju tog materijala.

marilynmanson_metaldays

Međutim, nadanje ludom radovanje, pogotovo kada muzičar koji rijetko nastupa u ovim dijelovima svijeta dođe da odradi festivalski nastup. Mansonova lista bila je tipična festivalska, kolekcija best-off hitova od kojih je nažalost tuđa pjesma (“Sweet Dreams”) izazvala najveće ovacije publike. No to još i nije najgora stvar, Manson je bio, blago rečeno i jednostavno, lijen. Najbolji komentar koji sam čuo na nastup bio je he’s just fat (on je debeo) i to najbolje opisuje količinu bezvoljnosti koja je naprosto kupala više hiljada ljubitelja Mansonovog zvuka. Jasno, urlici zadovoljstva mogli se se čuti na sve strane, ali ako nisi zaluđenik i ako si iskren, znaš da ono i nije nastup vrijedan pamćenja, a kamoli pohvale.

batushka_metaldays

Nakon Mansona i kraćeg predaha, krenuli smo nazad na drugu binu gdje se spremala da na binu izađe Batushka. Njihova “Litourgyija” žestoko je nahvaljena u recenziji od strane kolege Bavčića ovdje na stranicama ISK Web Magazina, pa sam i ja zbog toga izrazio žestoku radoznalost da ih čujem uživo.

Nažalost, uslijedilo je razočarenje. Batushka je, uprkos donekle zanimljivom scenskom nastupu, održala poprilično statičan, ravan nastup koji me nije impresionirao. Moguće da je dodatni stepen razočaranja uzrokovan očekivanjima, ali ne mogu, a da se ne složim sa konstatacijom koju je dao nekadašnji bubnjar black metal sastava KRV koji je Batushkin nastup okarakterisao kao “Atillu Chisara za siromašne”.

Treba odmah rasčistiti: volim slušati Venom. Volim njihov zvuk, furku, rane, ali i starije albume. No da sam vjerno pratio šta se dešava sa bendom i na koji tačno način razmišljaju članovi benda, nisam. Cronos i njegova ekipa izdaju slušljive, ali ne genijalne albume, a šta će uraditi Abaddon, Demolition Man i Mantas, bivši članovi Venoma koji sada sviraju pod imenom Venom Inc. ostaje da se vidi – album “Avé” objavit će izdavačka kuća Nuclear Blast 11. avgusta.

venominc_metaldays

Nastup Venom Inc. najlakše se može okarakterisati kao šprdancija. Sad, neko tu šprdanciju može podnijeti, drugi će glavom okretati bez obzira. Ja nisam imao nikakvih očekivanja, pa sam samim tim uživao u jednoj opuštenoj, ali ni po čemu posebnoj svirci. Ipak, donekle je tužno što se većinom sjećam grozomornih ispadanja grupe koja u ovom stanju nije bila u stanju da odsvira ni svoje najpoznatije pjesme bez užasnih promašaja. Za najveću seriju promašaja bio je zadužen bubnjar Abaddon koji je mijenjao aranžmane, kasnio i ispadao iz ritma, pa mi je svo ono Lemmyijevo šprdanje na račun Venoma onomad danas puno jasnije.

Fotografije: Emir Saračević (The Aebyss) za Izvan Svake Kontrole