Malignant Tumour – The Metallist

malignanttumour2016_xxx

U dvadeset i pet godina postojanja, češki Malignant Tumour dokazao se kao jedna od najaktivnijih i najplodnijih grupa Češke Republike. Od grindcore početaka samo je ime preživjelo; danas Malignant Tumour svira ubojitu kombinaciju energičnog metalpunk’n’rolla.

U oktobru ove godine objavljen je šesti album “The Metallist”, nasljednik albuma “Overdose & Overdrive” i drugi koji je odsvirao novi bubnjar Petr Bohda Bohdič koji je zamijenio Davida Ševčika. Promjena bubnjara vrijedna je spomena jer je David bio dio postave koja je Malignant Tumour postavila na mapu značajnih evropskih underground bendova, sviravši na albumima “BurnInHell”, “In Full Swing” i “Earthshaker”.

“The Metallist” otvara numera “Fine Hellride”. Nakon uvodnih udaraca po dobošu, pjesma ulijeće u prepoznatljiv Tumourovski midtempo kojim dominira solo dionica, da bi je nakon nekoliko taktova zamijenio grubi glas Bilosa i ne odveć originalan, ali nevjerovatno energičan rif. Kombinacija je dobro poznata svim ljubiteljima Malignant Tumoura: taktovi “Fine Hellridea” tjeraju na kretanje jer je energija metala utkana u ritam punka. Kada na to dodaš klasično maltretiranje jedne tipke klavijature karakteristično za rock’n’roll, pa samim tim korišteno od strane Little Richarda, Iggy Popa, Motorheada i svih ostalih, nije teško osjećati se kući.

Istoimena numera “The Metallist” dopušta Bohdiču da se raspojasa sa duplom bas pedalom. “The Metallist” se ponaša kao savršena moderna Motorhead numera. Elementi Motorheada prisutni su i na ostalim pjesmama, a Malignant Tumour još jednom uspijeva pomiriti različite utjecaje na jednom albumu: Kreator, Sodom, Motorhead, svi su zavijeni u tortilju rukama, nogama i glasovima četvorice rock’n’rollera iz Ostrave. Naravno, ni d-beat trenuci nisu izostali sa albuma, a Bohdič jednostavnošću tranzicije sa ritma na ritam izaziva divljenje i dokazuje zašto se bubnjar smatra kičmom benda.

Dvije su glavne karakteristike “The Metallista”: slušajući album, osjetio sam promjenu u zvuku koja me podsjetila na ranije materijale ove grupe. Posljednjih nekoliko albuma snimani su u studiju One pod producentskom palicom Andyija Classena (Holy Moses). Iako je Classen radio majstorski posao, ipak mu je poliranje produkcije tu i tamo izmaklo kontroli, pa se slatka prljavština Tumoura znala izgubiti pod naletima neopravdano pojačanog materijala koji je umarao uši. Ispostavilo se da sam u pravu: “The Metallist” je označio povratak u češki studio – album je sniman u Češkoj, dok je mastering radio Andy Classen. Desilo se čudo: novi materijal je mekši, analogniji, bolje leži ušima. Nakon posljednja dva albuma, prljavština je opet prisutna na albumu Malignant Tumoura i buka je predivna. PREDIVNA.

No buka ili nedostatak iste ne bi bili ni najmanje važni da nije glavne karakteristike “The Metallista”: na ovom albumu nema fillera, odnosno pjesama koje popunjavaju materijal. Jedanaest pjesama (ukoliko ne računamo obradu “We Are Motorhead” koja se nalazi na specijalnom izdanju albuma) traju nešto više od trideset i osam minuta i proteknu dok trepneš okom. Aranžmanski i idejno, Malignant Tumour zadržao je titulu visokokvalitetnog rock’n’roll benda koji sebe ne uzima zaozbiljno, što definitivno ne bi trebali miješati sa uzimanjem svirke zaozbiljno; u pitanju je fantastična grupa muzičara koji svaki dernek metalaca može učiniti boljim, a “The Metallist” je još jedan dokaz ove tvrdnje.

Malignant Tumour – The Metallist
2016 / Unrest Records
Website benda

 

SIMILAR ARTICLES