HS#3: Stara škola

Sam sam sebi rekao – nek te bude stid i sram koliko dugo ništa nisi napisao.  I pobuni se ona razumna polovica i natjera me da nešto napišem – doduše, jedna tema mi se vrtila duže vrijeme po glavi, i evo, tek sad, stiže još jedno izdanje HeadBang Storiesa, vezano za ljude koji su bili prije nas ovo što smo mi – metalci, punkeri, coreri, rockeri. Stara škola, poštovali je ili ne (a bolje da je poštujete) se evidentno izvlači iz prašine, i vraća, i neki ”stari, mudri ljudi” se vraćaju da pokažu ko je glavni…

Razmišljam već duže vrijeme kako ”neki novi klinci” nemaju poštovanja prema starijoj ekipi. Ne znam, ja sam uvijek nekada kad sam u društvu nekog starijeg ponašao se normalno, ali sa određenom dozom respekta, bez obzira bi li to taj stariji od mene zahtijevao ili ne. Danas je doba anarhije, nepoštovanja i nereda, ljudi su bezobzirni i neke vrijednosti su izgubljene davno, davno.

Neki dan sam sjedio i pio sa članom sarajevskog benda ”Menace to Society”. Pitao sam ga je li istina da je učestvovao u tuči koja se desila prije rata na koncertu Slapshota u Sarajevu. Ovo je njegova priča, parafraziram…

”Znaš gdje je CBS, e, preko puta njega su se nalazila jedna metalna vrata, klub se zvao ”Kabare”, mogao je primiti oko 100-njak ljudi. Sviralo je tu dosta bendova, talijanski coreri, a među svim tim bendovima i Slapshot. Tuča je počela iznenada, nenadano, i kad sam vidio, svako je svakoga mlatio, svi su udarali i bili udarani…a sve je počeo Nešo, Bombarder. Znaš ko je Nešo?…”

Stajao sam kao ukopan, fasciniran pričom. Pričom o jednom drugom Sarajevu, o ljudima koji su doživjeli to Sarajevo, i ljudima koji žive i ovo naše Sarajevo. Pa kako da ne poštujem čovjeka, koji je bio tu kad je sve to počinjalo, koji je bio tu kada su se rađali bendovi, muzičari svirali i nije bilo mrskog ulizivanja i podlizivanja samo koristi radi?

Sjećam se kad sam ja prije jedno dvije godine prišao starijoj ekipi sarajevskim metalaca. Grošo, Lejna, Miki, Muamer…svi oni su me primili prijateljski, ali ja sam uvijek imao, i uvijek ću imati, jedan respekt koji će se održati prema njima, ma koliki prijatelji mi bili. Danas klinci dođu i kažu: ”Grošo? Ima 2 milje CD-ova? Ma ko jebe Grošu…”

Ne znam, možda je to do kućnog odgoja, možda sam ja lud, ali ja ću starije od sebe uvijek poštovati. I zahvaljujući tome, biti poštovan.